Jednodnevni mini-festival Graffiti na Gradele & Ferragosto Jam Block Party u Vintage Industrial Baru je poslužio kao fini uvod u produljeni prvomajski vikend. U programu ove koncertne večeri moglo se naći za svakoga ponešto, od rapa, preko metala, do punka i nježnog folka.
Počnimo s ovim posljednjim. U Kavezu kraj Vintagea su u ranom večernjem terminu, oko 20:20 nastupili Nikol, Luka i Vedran, poznati i pod kraticom NLV. Ovaj su put nastupili u akustičnoj formaciji, s dvije akustične gitare, malo pedala i šuškalicom. Prva pjesma “You”, poslužila je kao zagrijavanje glasa i prstiju, a na drugoj pjesmi po redu, “Look Around You”, trio je već izvodio svoj tour de force. U akustičnoj konfiguraciji pjesme NLV su dobile više patosa i tuge.
Kubureći sa žamorom i tehničkim nedaćama NLV je u sat vremena ipak uspio pokazati zašto su jedna od najperspektivnijih domaćih grupa. “All the Colors” je bila novi zgoditak koja je donijela novo aplaudiranje publike. Nikol ima krasan glas, Luka i Vedran su joj fino parirali dajući njenom glasu kontekst. Gitare momaka zvučale su mnogo ekspresivnije nego u električnoj varijanti. Želite li nekome pokazati što znači pristup ‘manje je više’, akustični nastup NLV bi mogao biti dobar primjer.
U 22:15 na scenu u Vintageu je stigla nova porcija žestine. Muscle Tribe of Danger and Excellence vole, cijene, upijaju i isporučuju žestoku muziku u koju stavljaju utjecaje metala, grungea, punka, stonera, pa čak i funka. Pjevač Domagoj Šimek je tijekom nastupa izvodio funkcionalne kardio vježbe za ubrzanje metabolizma. Dobro, ne baš doslovno, ali pokreti na sceni su upućivali kao da je porazgovarao s osobnim trenerom i/ili liječnikom prije koncerta da mora što više trčati na pozornici, pa makar i u krug ili unatraške. “Lumberjack or Fisherman” je izazvala radost, ples i mahanje glavama u publici, a i “Rosemary’s Got A Crush” je raznježila okupljene. 
Muscle Tribe dobro barataju svojim instrumentima, a i Šimek ima auru urbanog gubitnika koja sav njihov bijes čini autentičnim. Šimek nije uspio uništiti svoje glasnice, ali je tijekom izvođenja jedan mikrofon otkazao poslušnost. Nekoliko sam krasnih stihova zapamtio tijekom njihovog nastupa. Jedan glasi:”?!&?#€$LY~arghhh!!!!”, a drugi je pomalo enigmatičan i glasi “&*@•-$>*!?…aaaah”. Jedno je sigurno: bend i publika su se razumjeli s vrlo malo riječi i s mnogo muzike, i sve to bez obzira na pomalo cinične opaske potpisnika ovih redova.
Nakon sinteze žestoke muzike u vidu Muscle Tribea došlo je vrijeme za staru punkersku školu. Prije svog nastupa je osječki sastav Gužva u 16ercu održao tonsku probu. Valjda nije moglo drugačije. Članovi Gužve su stari, nikako ne ocvali punkeri. Nastali u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća, Gužva njeguje punk stare škole koji igra na humor i cinizam, melodiju, višeglasje, kao i na urlik i buntovništvo. Pjevač se u početku slabije razumio, no to je nadoknađivao pozitivnom energijom. I Gužva je relativno lagano rasplesala okupljenu ekipu i usput isporučila pozitivnu energiju.
Žestine također nije manjkalo u njihovom nastupu, a osvrnuli su se i na aktualnu političku situaciju. “Mene više nema”, “Brigade”, “McDonalds” i “Shupack” su zagrijale publiku, a “Žmirenje”, “Kifla” i “Bogdan” nastup su doveli do očekivane kulminacije. Satira, žestina, emotivnost – svega je toga bilo u pjesmama Gužve u 16ercu.
A onda su, kao prave zvijezde večeri, nastupili momci iz rap-dueta Krankšvester koji su bili popraćeni DJ-em. Krankšvester je noćna mora uštogljenih licemjera koji milom ili silom žele instalirati kulturno i svako drugo nazadnjaštvo. U odnosu na Setta i 3kija iz Krankšvestera Oliver Frljić djeluje kao šef kongregacije za nauk vjere, a Zdravko Mamić kao stari engleski gospodin i đak bečke carske škole, no valja naglasiti da prostakluk i vulgarnosti kojima izričaj Krankšvester obiluje nisu svrha sami sebi, nego uvijek u opisu nekih tipično hrvatskih fenomena i samim time legitiman dio umjetničke vizure Setta i 3kija.
Mnogi umjetnici danas u svom izričaju zloupotrebljavaju psovku jer žele zvučati ‘kao pravi buntovnici’, žele izazvati šok i provokaciju iza koje često nema umjetničkog pokrića. Sett i 3ki su, to ste već shvatili, prosti k’o šlapa, ali uvijek s umjetničkim razlogom, često ostavljajući potpisnika ovih redova u čudu kakve se sve stvari mogu izreći prostačenjem.
Krankšvester je u koncert krenuo silovito, no ipak nije mogao držati tako jak tempo, pa je u sredini intenzitet ponešto oslabio. Dikcija ovih momaka bila je besprijekorna i moglo se bez problema pratiti što dvojac ‘recitira’.
U moru poetskih verbalnih sintagmi Krankšvestera izdvajam ovaj distih:
“Znam s kim se jebeš, svaka čast, super.
Nema veze, platit ću si kurve.”
O naslovu “Ružne se ribe jebu k’o zmajevi” ne treba trošiti riječi. Publika je Krankšvester prigrlila kao da su mnogo poznatiji izvođači, kao da su neki inozemni izvođači koji su jako omiljeni u Zagrebu. Energija je bila moćna, komunikacija između rappera i publike izvrsna. Jedva čekam da Krankšvester postane popularniji.
Iako su bili najavljeni, nisam uspio popratiti nastup sastava Tetkine radosti. No, bez obzira na to, bila je ovo duga i jako zanimljiva večer u kojoj su svi izvođači svojim nastupima pokazali da su zaslužili biti poznatiji.
