Srijeda, 19.4.2006. – zaista dan za pamćenje… Više puta najavljivana, mini-turneja The FantomasMelvins Big Banda započela je u našem susjedstvu, točnije u ljubljanskom Mediaparku. Ako ste poklonik njihove glazbe, a niste otišli na ovaj koncert – sram vas bilo!!! Da, propustili ste fantastičan nastup, i može vam biti žao!
Večer prije ovog događaja, u zagrebačkoj su Močvari nastupili izvođači koji su The FantomasMelvinsima bili podrška i u Ljubljani. Riječ je o Subtitleu, iznimnom mladom reperu, za kojeg se nadam da ćemo ga imati prilike ponovno čuti negdje u blizini, jer su tri stvari, koliko ih je izveo u srijedu, bile zaista premalo. Britak, duhovit i energičan, sjajno je zagrijao publiku i napravio dobar uvod u ono što je uslijedilo – Dälek. 
Däleka ne treba posebno predstavljati – nastup u utorak Močvari šesti je put da su on i ‘his man’ Oktopus u Hrvatskoj, a sudeći po interesu domaće publike, viđat ćemo ih još. Snažna i glasna kombinacija hip-hopa, noisea i industrala odlika je Däleka, i ako ste ga kojim slučajem uspjeli propustiti svih šest puta, svakako potražite koji od njegovih albuma.
A onda je došao trenutak kad je sve što sam dotad mislila da znam o glazbi palo u vodu. Šestorica veličanstvenih stupili su na pozornicu. Moje oduševljenje ovim koncertom ni nakon par dana ne jenjava, i ujedno je i jedan od razloga zašto ste malo čekali na ovaj izvještaj – još uvjek sam u potrazi za pravim riječima koje bi mogle opisati ovaj doživljaj, a duboko sam uvjerena da i većina posjetitelja dijeli moje mišljenje.
Otkud početi? Od dva seta bubnjeva sa toliko elemenata na kojima se ovako snalaze samo Dale Crover i THE Slayer Dave Lombardo? Od jednog od nesumnjivo najboljih basista današnjice Trevora Dunna? Od majstora gitare te suosnivača i pjevača Melvinsa Buzz Osbornea ili pak od ništa lošijeg svirača Dave Scott Stonea, koji je, osim gitarom, izazvao opće oduševljenje izvodeći jednu dionicu na bakrenoj žici napetoj između zvučnika i mikrofona, stvarajući time neobičnu melodiju? Ovi šokantni glazbenici i ovaj su puta dokazali kako su uvijek barem pet koraka ispred svih ostalih, istražujući i pomičući granice glazbe i načina na koji se ona izvodi.
I naravno, da ne mislite da ću ga preskočiti – kao i što je bilo za očekivati, najviše pažnje plijenio je Mike Patton. Jedan od vlasnika etikete za koju svi ovi glazbenici izdaju svoje uratke – Ipecac Recordsa, glazbeni guru za mnoge koji se već godinama bave glazbom ili koji se s njom tek upoznaju, zaista se može nazvati ikonom.
Mislim da neću pogriješiti ako ga nazovem jednim od najboljih vokala na svijetu – tu je titulu u srijedu itekako i opravdao. Izvrsno je dirigirao do najmanjeg detalja savršeno uštimanim Big Bandom, a zajedno sa predgrupama, nepogrešivom su svirkom pružili prisutnima dva i pol sata uistinu nezaboravnog glazbenog užitka.
Nažalost, zasad nema nikakve naznake da bi The FantomasMelvins Big Band, uz Millenium Monsterwork iz 2000. godine, mogao snimiti još koji studijski album, a ni o budućim zajedničkim turnejama nema ni riječi, no još nije kasno za slušanje ovih genijalaca uživo – od ove mini-turneje preostalo je još 6 koncerata, od čega su dva u obližnjoj Italiji.
Što se tiče ostalih Pattonovih projekata – album za Peeping Tom izlazi, kao što smo i najavili, krajem svibnja, novi album Tomahawka iduće godine, i za oba možemo očekivati promo-turneje po Europi.
Zasad je najvjerojatnije da će svirati u Sloveniji, a što se tiče Hrvatske – navodno tu ne postoji interes sa strane organizatora, odnosno nitko ih ne zove (?). Naši susjedi, koje usput moram pohvaliti za zaista dobru organizaciju, pokazali su još jednom da imaju više sluha za ne toliko komercijalne, a opet sjajne bendove.
