Parni valjak je jači od svih bagera

    2074

    Parni valjak

    100Kn – 140Kn
    Datum i vrijeme: Petak, 1.12.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Arena Zagreb Zagreb , Lanište bb

    Dobro, što je s tim Husom, Akijem i Parnim valjkom? Umjesto da rade “normalne koncerte”, oni svaki put pokušavaju doseći višu razinu. Taman kad su akustičnim i električnim nastupima u Domu sportova potvrdili da su koncertno najjači rock-sastav u Hrvatskoj svih vremena, Valjak je odlučio napraviti jedan koncert s obje komponente u zagrebačkoj Areni.

    foto: Nikola Knežević / Music Box

    Sinoćnji trosatni nastup u zagrebačkoj Areni je, dakle, prikazao Valjak u dva lica, onom akustičnom i električnom. Bila je to pomno režirana predstava pred cca 17 000 ljudi, slična rasporedu pjesama koji se nalazi na njihovom novom albumu “Live in Pula”. Svi koji su došli na koncert mogli su posvjedočiti kako domaći sastav može napraviti koncert na svjetskoj razini.

    “Za malo nježnosti sve ću pristati” pjevao je Aki na početku u 20:30. Imao sam dojam da su prošle dvije minute, kad sam pogledao na sat, već je bilo 22:45, Valjak je svirao dobra dva sata i 15 minuta, i nabrzaka sam izbrojao bar tuce pjesama koje još “moraju” odsvirati.
    Nakon uvodne “Za malo nježnosti”, vizual zalaska sunca je bio uvod u “Stvarno nestvarno”, a tropski zalazak sunca je bio lajtmotiv za “Ivanu”, koja slavi 20 godina. “Moja je pjesma lagana” je izazvala kolektivno slaganje s publikom koja je u znak odobravanja pljeskala.

    Muziku podržava

    Vjerojatno među 17000 ljudi ima netko čija je pjesma lagana. “Neda”, “700 milja od kuće” i ubrzana countryficirana “Zastave” su pojačavale štimung, s dramskim akcentom u dvije spojene pjesme “Vrijeme ljubavi” i “Kada me dotakne”. U potonjoj su okupljeni testirali svoje mobitele koji ima najjaču lampicu. Dado Marinković je zabavljao okupljene bubnjarskim solom na “Uhvati ritam” – nije da je bilo nasušno potrebno, ali ljudi su se zabavili i Dado zna uhvatiti ritam.

    Džabe su ljudi platili karte na tribinama kada na Valjku nema sjedenja, bio je komentar jednog od okupljenih. Opća radost je uslijedila na hrvatskoj varijanti pjesme “Kad ti kažem da te volim, ne vjeruj mi, lažem, jer tako ti je mala moja kad ljubi npr. Zagrepčanec”. Dobro, ne zove se tako, zove se “U prolazu” i vjerojatno je najiskrenija pjesma o serijskom zavođenju, faćkanju, švalerisanju kako god.

    “Ovo je bilo sve što se tiče akustike”, rekao je Aki u 21:40 i zaorio prve note “Stranice dnevnika” koju je u intimnom ambijentu izveo samo s klavijaturistom benda Berislavom Blaževićem. Bio je to nezaboravan moment koncerta, vrijedan najskuplje cijene karte i već se samo zbog toga isplatilo otići. Bero i Aki su kupili publiku s 38 godina starom pjesmom. “Malena” je nastavila u istoj konfiguraciji, ali je na pola pjesme na scenu došla električna postava s Igorom Geržinom na saksofonu u glavnoj ulozi i s njegovim solom završila pjesmu. Struja na svim frontovima je došla na “Zagreb ima isti pozivni”, kao da je riječ o Teslinom ostvarenju putovanja besplatne energije.

    Prebacivanje u nižu brzinu koncert je imao tijekom izvođenja novijih pjesama od kojih je najbolji dojam ostavila “Samo ti (Norma Belle)”, no i to je bilo vrlo stidljivo ako se uzme u obzir erupcija emocija na pjesmama “Pusti nek’ traje” i “Pariz”. Na potonjoj je Aki sjajno iznio zahtjevnu modulaciju, a svojim alegoričnim stihovima “Pariz” djeluje kao da je napisana jučer za naše društvo, a ne prije 27 godina. Dodamo li fantastičan saksofonski solo Igora Geržine, imamo novi nezaboravni trenutak večeri.

    “Lutka za bal” i “Ugasi me” su ugasile regularni dio nastupa. Na prvom bisu su bile izvedene “Godine prolaze” i “Jesen u meni”, a na drugom “Gledam je dok spava” i “Sve još miriše na nju”. Koncertu se ne može zamjeriti baš ništa, naprotiv, treba naglasiti da ove veterane, očeve i djedove hrvatskog rocka ambicija ne napušta – na radost njihove publike.

    0 Shares
    Muziku podržava