Mnogi Drugi u Tvornici: Tko zna gdje im je kraj…

Jedno od simpatičnijih imena koje je stasalo posljednjih godina na našoj glazbenoj sceni su zasigurno Mnogi Drugi, sedmeročlani bend koji gaji zanimljivi pop rock zvuk. U recenziji sam se pobojao tko bi im mogla biti publika, ali ispunjeni Mali pogon pokazao je da se zasad ne trebaju brinuti oko toga.

Za promociju prvijenca, Mnogi Drugi su uzeli Rezerve za predgrupu. U jednom trenutku mi se činilo da su one možda malo prežestoki bend za uvod u Mnoge Druge, ali je i to na kraju ispalo super iako su Rezerve svirale svoj posljednji koncert…

Posljednji koncert prije nego što postanu zvijezde, jer bi i oni uskoro trebali izdati svoj službeni prvijenac, vjerojatno će se to dogoditi početkom sljedeće godine. U startu su krenuli žestoko punkerski, kako to i obično rade, ali su dobili mlaki odjek od strane publike koja je vjerojatno očekivala nešto laganije stvari. Kako je vrijeme odmicalo, kemija je postajala jača, a nakon pjesme “Ne voli, ne voli” konačno se i dogodio taj klik između benda i publike pa je do kraja sve prošlo odlično. Da su možda koji hit (spomenutu “Ne voli, ne voli” ili “Madonu”) odsvirali na početku seta, vjerojatno bi to ponovno bilo to, budući da ovaj put nisu imali dimne zavjese kao prije pola godine u Klubu.

Bilo kako bilo, Rezerve imaju otvoreni put na putu do zvijezda i to vrlo skoro. Njihov šarm i vrlo zabavne pjesme poput “Ne voli, ne voli”, “Madona”, “Daj poljubac”, “Potoci suza” i druge daju naznaku da ima nešto u njima čime se ističu u moru novih bendova. Baš me zanima kako će dalje teći njihova karijera, s obzirom da su do sad napravili sve što su trebali i to bez nekih prevelikih promašaja.

S druge strane, Mnogi Drugi su taj dio prošli i prije mjesec dana izdali su vrlo dobar album “Prvi” kojim su pokazali da se na njih treba računati. Gledao sam ih prošle godine na Hoomstocku, ali ovakva klupska svirka pred publikom koja ih stvarno sluša bila je pun pogodak. Ispunjeni Mali pogon činio se kao da smo na nekom prisnom tulumu i dio ekipe je sjeo za instrumente kako bi zabavili ostale.

Od progresivnog uvoda “Čudan svijet” tijekom kojega su član po član dolazili na stage, osjećalo se da su Mnogi Drugi zadovoljni i ponosni na sve ono što su postigli do sada. Sa smiješkom na licu uspijevali su isporučiti sve pjesme s “Prvog”, a i dosta njih koje nisu našle svoje mjesto na albumu pa smo dobili 90-ak minuta odlične zabave od strane opuštenih momaka koji imaju znanja. U tom pogledu jedino je malo iskakao pjevač Martin koji se ispočetka susprezao od govora ‘većih od života’, da bi u drugoj polovici nastupa otvoreno pozivao na aktivizam i borbu protiv Horvatinčića.

Ono što je ipak bilo najvažnije jest njihova glazba, a tu su stvarno jaki. Koliko god na albumu pjesme zvučale lagano ili bile nekog umjerenog tempa, pjesme uživo suživjele su mnogo energičnije i moćnije pa sam se u nekim trenucima osjećao kao da sam na koncertu Manu Chao ili Flogging Molly, budući da su svojoj akustici s vremena na vrijeme Mnogi Drugi dodavali punkerski štih. Sve je djelovalo vrlo opojno i publika je to znala nagraditi.

Upravo taj spoj publike i benda natjerao je Mnoge Druge da sviraju, sviraju i sviraju pa smo dobili koncert koji minutažom debelo premašuje mnogo iskusnije bendove, a sve je završilo s predivnom “Bilo spavaj” za koju se bend spustio u publiku.

Mnogi Drugi su si napravili lijepi temelj, imaju zajedništvo i fino se zabavljaju s onim što rade. Ako nastave u tom điru, tko zna gdje će im biti kraj. Ako će nastavljati raditi ovakve koncerte, samo nebo je granica…