Sonic Avenuese sam otkrio prije par godina, između ostalog i recenzirao sam prethodni album “Mistakes“, dok mi je zadnji “Disconnector” pobjegao iz vidokruga. Brzo ću i taj dio popraviti.
Kad sam vidio da dolaze u Zagreb, znao sam da je to koncert koji ne smijem propustiti, pa je uzbuđenje bilo na vrhuncu, no sve je ipak malo splasnulo pred koncert kada su organizatori objavili satnicu koncerta. Bend je najavljen za 23h, a kako je poznato da sve kod nas kasni (kasnilo se 20-ak minuta), tako je bilo jasno da ću imati svega par sati sna pred naredni radni dan.
Stvarno ne vidim smisao toliko kasnih početaka koncerata tijekom tjedna, jer mislim da bi u normalnijim okolnostima (čitaj normalnijem početku) bilo još više ljudi od gotovo stotinjak koji su jučer pohodili poslušati kanadsku četvorku uživo. Ovako, dobar dio ekipe je spavao na poslu u srijedu, ali tako to očito mora biti kod nas.
Predgrupa koja je otvorila koncert zove se PigPop. Moram priznat da sam prvi put čuo za njih i prvi put ih gledao uživo (logično, zar ne). Pola prve pjesme nisam razumio kojim jezikom pjevaju jer je pjevač pjevao nerazumljivim falsetom, ali s refrenom je sve sjelo na svoje mjesto.
PigPop su solidan bend koji malo vuče na melodičniji dio pjesmarice već pomalo zaboravljenog australskog benda Jet, pa je uživo djelovno simpatično, iako je već nakon par pjesama došlo do svojevrsnog ponavljanja samih sebe s vrlo sličnim trikovima, kako glazbenim, tako i s vokalnim interpretacijama.
Ono što smo sigurno naučili je to da se gitarist zove ‘Električni Šaran’ jer je pjevač tu mantru ponovio previše puta. Sve u svemu, ‘Električni Šaran’ i ekipa su fino popunili vrijeme do glavnog benda, pa mogu reći da me baš zanima kako će se njihova glazba dalje razvijati, te da čekam kako će sve to zvučati na albumu prvijencu za kojeg se nadam da im je u skorašnjem planu.
Kanadska alternativna scena je oduvijek obilovala velikim brojem odličnih bendova, a Sonic Avenues je samo jedan od njih koji nastavlja tradiciju. Sa Zagrebom se dogodila ljubav, vjerujem da će se i ubrzo vratiti, a dio toga leži i u tome što je bend bio smješten ispred same pozornice (baš kao i PigPop), pa se dobilo na većoj prisnosti između benda i publike, a samim time se i smanjio prostor Močvare, pa je ona djelovala popunjenijom.
Turneja služi promoviranju novog, već spomenutog albuma “Disconnector“, stoga uopće ne čudi da je nekoliko prvih pjesama došlo s njega. Već prvim taktovima se dalo osjetiti da bend izgara prilikom svoje svirke jer su kroz njih pokazali da se neće štedjeti prikazujući nam svoju verziju powerpopa pomiješanog s velikom dozom (pop-)punka. Kako su se pjesme redale, vjerujem da su ljudi zaboravili na trenutni umor i onaj koji ih očekuje naredni radni dan, pa su se mnogi počeli ljuljati, lupkati nogama, a kasnije se sve razuzdalo, pa smo dobivali i pogo pokrete tik do benda. S time je bilo jasno da bend proživljava možda i najbolju svirku na turneji, a što se još jednom pokazalo kasnije tijekom bisa.
Prva starija pjesma je odlična “Automatic” s albuma “Mistakes” i od tada je krenulo šaranje starijim dijelom materija koje je bend napravio. Kako je nastup odmicao, tako je kemija postajala sve veća i veća, pa je bila prava uživancija gledati jedan tako dobar i suveren bend u odličnoj atmosferi.
Prošlo je otprilike pola sata njihovog nastupa kada je bend najavio da je to to, a prema set-listi imali su još samo jednu pjesmu koju su ostavili za bis. Brzo smo ih vratili natrag da nam odsviraju tu pjesmu, ali i mnoge druge jer se na kraju bis odužio na pet-šest pjesama nakon koji je bend iskreno priznao da više nemaju što svirati. Znali smo da nam lažu jer imaju četiri albuma iza sebe, ali to je bila jedna slatka laž koju će ispraviti brzim povratkom u naše krajeve.
Što reći na kraju? Bilo je zabavno, energično i moćno. Iako je sve završilo iza ponoći, vjerujem da su mnogi sa smiješkom izlazili iz Močvare jer su znali da će nakon ovako dobrog provoda lakše preživjeti ‘pospanu srijedu’.
