-“Da sam i ovo vidio!”
– “Delirij!”
-“Ludnica!”
To su sinoć bili neki od komentara znojne i uspuhane publike dok se, pod vidljivim dojmom koncerta američko-ukrajinske grupe Gogol Bordello, probijala do šanka, WC-a ili garderobe.
Cabaret s atmosferom ruskih svadbi započeo je negdje iza 22:30 i uz tri bisa potrajao dobra dva, dva i pol sata. U početku su se publika i muzičari međusobno odmjeravali što je čest slučaj na koncertima onih grupa do čijih se CD-a ne može doći u lokalnim shopovima. Tekstovi, svi redom napisani na engleskom, nikome od prisutnih skoro pa ništa nisu značili, a dodatno distorzirani slabijom akustikom same Močvare bili su na granici nerazumljivosti. Ono što je, međutim, publiku pokrenulo, zatim oduševilo i negdje u vrijeme biseva bacilo u trans bila je muzika ovih majstora koji su svoj zanat ispekli mahom na svadbama u okolici New Yorka.
Muzika, snažno prožeta utjecajima istočnoeuropskih i balkanskih zemalja, nepogrešivo je tjerala cijelu dvoranu da se polako, ali sigurno ‘rastane od duše’. Bend, u kojem su pored klasičnih rock instrumenata svoje mjesto našli violina, harmonika (‘opijena’ vodkom), saxofon, činele i ogromni bas-doboš (kao svojevrsni kuriozitet, u udaraljke su energično mlatile dvije naizgled krhke djevojke!), svojim je raskalašenim nastupom naveo vašeg novinara da u jednom trenutku zabrije kako se uistinu nalazi na nekoj slavenskoj svadbi ‘Bogu iza pete’, a ne u Močvari.
Očito da je na to brijao i ostatak publike jer su pred kraj koncerta djevojka s činelama i pjevač Evgenij na ramenima onih najkršnijih prodefilirali kroz pola dvorane okruženi raspomamljenom gomilom čija su ozarena lica i razbacani udovi potvrdili činjenicu da mi možda i želimo zbrisati s Balkana, ali Balkan nikad neće zbrisati iz nas! A i neka neće jer se u protivnom nikad ne bi tako dobro proveli u Gogoljevom Bordelu!
