Editors + Jonathan
Ako smo prije godinu dana tematizirali, teoretizirali i filozofirali o tome da Editorsi trebaju svirati samo u zatvorenim prostorima, ove godine te tvrdnje možemo samo potvrditi s dodatkom da su i zagrebačka publika i bend spremni za nešto veću dvoranu od Tvornice.
Ta misao okupira čovjeka nakon svakog onakvog pljeska između pjesama, čak i unutar nekih tiših, a bend u Hrvatskoj polako postaje jedan od onih domaćih, naših.
Sigurno se rijetko viđa da jedan bend godinu dana kasnije sve ponovi, doduše s novim albumom. Kao i prošle godine, predgrupa je bio riječki Jonathan koji je odsvirao zaista odličnih pola sata i više su se nego slagali s kasnijim glavnim zvijezdama. Komotno prema količini indie imidža i glazbe u bendu, mogu proći jednako kao Britanci, kao i Editorsi.
Pokupili su jaki pljesak i potpuno održali koncentraciju publike onako kako treba biti, a ne onako kako često jest s predgrupama kada se ne zna što točno svi zajedno radimo ovdje i čemu ovo. Nastup Jonathana bio je upečatljiviji nego prošle godine i isplatilo se Riječanima opet otvarati istom bendu, a na njihovom nastupu već brojna publika rekla je što misli o njima između pjesama, jasno i glasno.
Editorsi su na pozornicu došli u 22 sata, kako su i rekli. Novi album “In Dream“, ako je i nešto bolji od “The Weight of Your Love“, još je manje koncertni i još manje zvuči kao nešto što može proći pred publikom uživo, a opet, bend kao da nikad nije bio bolji u tom ambijentu. I kada Tom Smith na početku otpjeva koncertno dosadnu, novu “No Harm” i pokupi pravi pljesak, i tijekom i nakon pjesme, ne ostaje više prostora za dvojbu je li bend ovdje postao jak, jak igrač.
I opet je frontmen zagospodario pozornicom kao pravi majstor, a nakon više uzastopnih trijumfa Smitha, Zagreb je dobio svog ljubimca, jednog od najopuštenijih i najzanimljivijih frontmena u današnjem rocku.
Set-lista je pametno posložena i više, nakon petog albuma, u njoj nema rupa. Nema više onih pjesama za koje bismo mogli reći da nema nikakve šanse da bi bile ovdje da je bend starijeg datuma nastanka. Tako se koncert otvara i zatvara nenadano s dvije nove, “No Harm” i “Marching Orders“, a od pjesama s posljednjeg albuma može se istaknuti još i “Salvation” čiji refren uz bubnjeve zvuči kao možda i najbolji kratki interval koncerta.
Ono što je bend pokazao izvan pjesama s novog albuma može se na sreću (više) ili na žalost (manje) svesti pod zajednički nazivnik s onim što smo vidjeli prije samo godinu dana. I dalje se radi o odlično odsviranim pjesmama s ranijih albuma koje na trenutke mogu cijelu Tvornicu natjerati na skakanje u ritmu (“The Racing Rats“, “An End Has a Start“, “Papillon“), a zamjerka ide naravno premalenim promjenama u cjelokupnom nastupu i hipotetskoj situaciji u kojoj bend nije izbacio novi album, a mi gledamo u dlaku isto ono što smo vidjeli relativno nedavno.
Kao i prošle godine, publika zavrjeđuje posebne pohvale za reakcije na oba izvođača i u nekim se trenutcima moglo i na licima benda vidjeti shvaćanje da ovo ide dobro. A ide dobro kada cijela dvorana onako glasno plješče, traži i pozdravlja bend koji na to ne ostaje dužan.
U posljednje tri godine Editorsi su svirali u Zagrebu svake godine i na korak su od razbijanja okvira u kojem se trenutno nalaze u našoj metropoli. Jest da je okvir i širok i dobar, ali u malo bi većoj, nikako zasad puno, dvorani bend mogao biti još jači. Ovako možemo u kalendar 2016., 2017., i tako dalje, na kraj godine staviti svaki puta Jonathan i Editorse u Tvornicu. I rasprodat će se. Istim ljudima.
