Guy Andrews i njegov rad pružaju rijetko viđenu glazbenu dubinu i emocije, a agresivne distorzije i nježne perkusije zvuče kao da ste pomiješali Explosions In The Sky i Surgeona.
Upravo tako nekako bi se mogao opisati zvuk ovog londonskog mladića koji dolazi na Illectricity live nastup u četvrtak 24. studenog u KSET.
Svoje prvo izdanje objavio je na hvaljenom Hemlock labelu, nakon godina pisanja i produciranja ambijentalne glazbe pod raznim pseudonimima. Njegov talent odmah su prepoznali Massive Attack, Marry Anne Hobbs, Scuba ili Untold između ostalih, te je nastavio izdavati za sjajna imena poput Hotflush Recordingsa i Pennyroyala.
Agresivne distorzije i nježne perkusije, zvuči kao da ste kombinirali Explosions In The Sky i Surgeon, samo su neke od usporedbi kojima se opisuje tvoja glazba. Koja je pokretačka sila koja stoji iza tvog zvuka?
Mislim da je tako jer volim oba žanra, ali ne da bi se potpuno posvetio jednom ili drugom. Donoseći post-rock elemente u techno je kompozicijski pomalo osjetljivo. To može zvučati sladunjavo, što pokušavam izbjeći što je više moguće. Super je osjećaj kada se melodija i podrhtavanje zvuka odjednom sinkroniziraju kako bi stvorili zvučni element u prirodi koji zvuči kao nešto puno više od recimo glazbe iz Walt Disneyevog filma.
Tvoj album ima novu paletu glazbe koja je drugačija od onog što očekujete od elektroničke glazbe. Koji su novi izazovi s kojima se susreću producenti elektroničke glazbe?
Mislim da postaje sve teže biti originalan s elektroničkom glazbom zbog jednostavnosti i opće rasprostranjenosti programskih alata za produkciju glazbe na računalu. Ja uglavnom koristim software za stvaranje glazbe. Kada se program za produkciju glazbe okrene široj populaciji, što je sve češće slučaj, njegovo sučelje polako postaje jednostavnije, po cijenu gubitka preciznijih razina kontrole, a to je ključno za stvaranje nečeg novog. Imam osjećaj da se tako nešto dogodilo za puno trenutno dostupnih softverskih sinthesyzera. Osim onih koji su napravljeni za akademska istraživanja, softverski synthesyzeri koje koriste producenti još uvijek nemaju mogućnost sintetiziranja zvuka sa dovoljno razina nasumičnosti kako bi kreirali krajnji proizvod koji je znatno drugačiji od onoga kojeg radi netko drugi tko se igra s istim synthom, a bez da sve bude zvučni nered. Tendencija je odabrati synth baziran na njegovom ‘jedinstvenom’ zvuku, nego raditi s nečim što u teoriji može stvoriti doslovno što god želite. Da se smisli nešto novo potrebno je puno slojevitosti i manipulacije zvukova koji već postoje i vjerojatno su ranije korišteni.
Koje su sljedeće mogućnosti i smjerovi u elektroničkoj glazbi? Čini se da je sveprisutna danas i sve više live bendova se poigrava s elektroničkim zvukovima…
Mislim da kada se usvoje naprednije metode sinteze za šire dostupnije alate, elektronička glazba će imati kapacitet ponovo stvoriti gotovo bilo koji prirodni zvuk. To znači da ćete početi slušati puno realističnije zvukove koji dolaze iz sintisajzera. Vjerojatno će se ovo prvo pojaviti u filmskoj industriji prije nego postane dio mainstream glazbe. Kada tehnologija dostigne tu točku razvoja, mislim da će se pojaviti potpuno novo razdoblje načina na koji producenti pristupaju kreiranju glazbe i zvučnom dizajnu.
Što je najvažnija stvar koja se dogodila u glazbi u zadnjem desetljeću?
Vjerojatno samo porast u njenoj popularnosti, sve do činjenice da je Roland rekreirao legendarne 808, 909…
Prebacuješ se kroz puno utjecaja, zašto imaš takve skokove u cijeloj karijeri?
Jako brzo mi sve dosadi. Dio moje osobnosti je takav da ću jako brzo usvojiti neke informacije, a onda se prebaciti na nešto novo.
Uz tvoju glazbu odlutamo iz stvarnosti. Za što je tvoja glazba originalno namijenjena?
Super mi je to čuti! Ne mislim da je namijenjena za išta drugo osim da bude moj oblik eskapizma. Radim glazbu kako bi se isključio od svega i opustio, a za mene je to granica nakon koje njena svrha prestaje. Ljudi mogu protumačiti to kako žele, a polaskan sam kada čujem da izaziva određene osjećaje ili potiče situacije.
Tko su tvoje najveće glazbene inspiracije?
Jako mi je sada teško odgovoriti na ovo. Ljudi s kojima sam okružen i koncerti na kojima sam nedavno nastupao su sada zaista preuzeli ulogu moje glavne inspiracije.
Svi znamo tko je Robert Del Naja iz Massive Attacka, kako je bilo napraviti njegov remix i raditi na ostavštini nekoga poput njega?
Počeo sam kontaktirati s Robertom nakon što je postavio moju pjesmu “Shades” na Facebook stranicu Massive Attacka. Ispostavilo se da je za “Battle Box” koju je on napisao samplirao neke perkusije s mog prvog izdanja, pa me zapravo on pitao želim li tu traku remiksirati. Robert je bio odličan za raditi s njim, pa sam želio napraviti nešto u čemu će on osobno uživati i do toga mi je bilo stalo.
U Zagreb dolaziš prvi put, pa kako ljudi mogu lakše razumijeti tvoj rad i zašto bi te trebali doći poslušati tvoj live nastup u sklopu Illectricity Festivala?
Moj nastup uživo je puno drugačiji od albuma. Nastupam koristeći analogne mašine i reinterpretiram svoj album s puno više intenziteta, u techno inspiriranim formatu. Kao da uživo radim mix cijelog albuma, povremeno je jako glasno, a ponekad veoma tiho. Jako uživam nastupati uživo, pa tako stalno dodajem nove dijelove opreme u svoj live set, da se imam s čime igrati na pozornici.
S kakvim osjećajem želiš ostaviti ljude nakon slušanja tvoje glazbe?
Nadam se da će ljudi samo moći vidjeti što pokušavam napraviti sa svojom glazbom, te ju interpretirati na svoj način.
Razgovarala: Monika Marušić
Uz Guy Andrewsa će u četvrtak 24. studenog u KSET-u nastupiti Foil koji, stvarajući glazu kroz utjecaje poput DnB-a pa sve do synthwavea, u svom radu pokušava ostvariti sirov, repetetivan, ali i ritmičan zvuk techna bez previše melodija, prošaran drone i noise pozadinama. Za vizuale se brine ONOXO koji predstavalja eksperimentalnu praksu u domeni videa, grafike i instalacije na rubu umjetnosti i tehnologije. Ulaznice su dostupne u sustavu Entrio.hr (u Zagrebu glazbena knjižara Rockmark).
