Glazbene zvijezde pred diktatorskim zvijezdama

669

Opće je poznat angažman glazbenika na polju građanskih sloboda i ljudskih prava, na polju aktivizma zbog čega djeluju kao altruisti što verbaliziraju zahtjeve i želje marginaliziranih ili potlačenih skupina ljudi. Međutim, koliko god da se jedna Beyonce “Limunadom” zalagala za prava afro-amerikanaca i žena uopće, Nicki Minaj sa šatro sličnim porivom (posebice na polju obrazovanja obespravljenih i siromašnih), Kanyea kao i izvođači dužeg vijeka poput Ushera, J.Lo, Stinga, Seala, Erykah Badu, Jamesa Browna ili Michaela Jacksona za kojekakve društvene pravde – svi oni pjevali su za krvavu diktatorsku paru, paru namaknutu na krvi nevinih i nepravdi.

Isprike i izgovori mogu se u nedogled nizati ali prodana je duša prodana duša i glazba više nije tako slatka kad vidimo da se za krvavu lovu i jednu večer daju iznevjeriti i prodati svi principi. Posebice kada nama astronomski iznosi ovim najvećim facama glazbene industrije realno ne znače previše. Milijun po gaži jednoj Beyonce jest kao milijun jednom Ronaldu. Sića… Čemu onda prodavanje autokratima, diktatorima i krvnicima ako već u ime humanitarizma, obespravljenih pojedinaca i skupina agitiraju mase koje predvode i za koje se očigledno lažno zalažu? Neki će reći da i diktatori i autokrati vole party kao i svi njima podređeni smrtnici ali onda tako treba po strani ostaviti principe jer su oblikovani za publicitet i samopromociju. Od Assada do Gadafija, kineskih diktatora do korejskih oligarha: redaljka najvećih imena popularne muzike.

Mutassim Gadafi je mlađi sin smaknutog libijskog diktatora Moammera Gaddafija s istančanim ukusom za zapadnjačke zdravice, razvratne fešte i estradne uspješnice a kako je Maja Šuput bukirana za svadbu cijele godine, morao se zadovoljiti uslugama oštre Beyonce i u šljokičasti joj grudnjak ubaciti milijun dolara. Ovaj savjetnik Ureda za državnu sigurnost 2010. tako je u društvu ljepotica oči pasao na gospođu Carter koja ga je lavovskim glasom zvala da ‘skače-skače’ i govorila mu da joj ‘izgovori njezino ime’.

Muziku podržava

Stari joj je prika s glazbenih ljestvica, pozornice i iz kluba milijunaša, rasplesani Usher, bio podrška na toj istoj diktatorskoj pozornici, zajedno s njezinim i sveprisutnim mogulom-mužem Jay Z-jem te kolegom Bon Jovijem. Jesmo li spomenuli da se privatni festival MTV-jevih zvijezda za diktatorova sina dogodio svega nekoliko tjedana nakon Gaddafijevog smaknuća? Junior je novac, dakako, namaknuo na nafti na kojoj Libija leži, nafti zbog koje mu je otac podržavao terorizam i ugnjetavanje naroda koji je skapavao od gladi. Puno prije negoli je otac platio glavom, mladi je Mutassim volio naći američke zvijezde u klubovima, pa je u venecijanskom klubu našao i 50 Centa a nekako su mu se putevi ukrstili uskoro nakon toga s Lionelom Ritchijem koji je također spremio milijun u ‘žep.

Čekajte, ima još toga s Gadaffijem!

Glazbeni tretman istom Gaddafiju Mlađem pružila je i Mariah Carey u moru Svetog Bartolomeja i alkohola za novogodišnju proslavu što je, službeno će za javnost, požalila jer je bila, kako kaže, krivo informirana za koga pjeva pa se kao malo posramila. Za Gaddafije je nastupila i Nelly Furtado koja je pak prva javno požalila odluku.

Dakako, požalile su nakon što su nekoliko puta ručno prebrojale pare jer nema naknadne reklamacije… Furtado i Beyonce vidjele su kakvu im to štetu može nanijeti dugoročno pa su brže-bolje krvavi novac dale u humanirarne svrhe ne bi li se tako javno posule pepelom. Nakon jebanja nema kajanja, cure…

Ok, gotovi smo s libijskim plejbojem koji je, htjeli oni to priznati ili ne, obrlatio i zadivio najveće zvijezde industrije. Iako uglavnom američki pjevači skloni pozivanju na nepravednu povijest ugnjetavanja u svojoj zemlji, nisu pretjerano skloni sitničarenju kad se radi o bojama i nijansama demokracije. Sitničav po pitanju ljudskih prava i autokracije izvan svoje zemlje zasigurno nije bio Michael Jackson – pjevač spreman zaplesati moonwalk kralju Bahreina Abdullahu al-Khalifi koji mu je čak i pozajmio 2.2. milijuna dolara 2005. za suđenje pod optužbom za pedofiliju. No njegova je veza s Kraljem popa, sinonimom za megalomaniju i narcizam, bila puno dublja od povremenih privatnih nastupa da bi na kraju ljubav pukla. Dvojac je javno i sudbeno zaratio da bi se 2008. nagodili izvan suda oko svih svojih nesuglasica. I onda je Jacko umro…

Jedan od najdugovječnijih diktatora u povijesti, kubanski hefe Fidel Castro, živio je u svojoj palači iz snova dok je zemlju zamrznuo u trenutku kad je preuzeo vlast i njezin potencijal stavio na led sve do svoje smrti. A i nakon toga jer ga je naslijedio sličan mu brat Raul. Dva buraza Castro voljeli su glazbu, a čini se i velške rockere The Manic Street Preachers, koji su 2001. nastupili u Havani poznatoj po udaranju po malom i običnom čovjeku.

Bend se nekako nije snašao u kritikama, za razliku od Stinga koji se dobrano branio nakon nastupa za uzbečkog predsjednika-diktatora, Islama Karimova. Pjevač se branio tvrdnjama da “dobro zna za sablažnjavajuć ugled predsjednika na polju ljudskih prava i zaštite okoliša” ali je odlučio nastupiti na festivalu kojeg je 2010. organizirala predsjednikova kći jer “vjeruje[m] da kulturni bojkoti nisu samo besmisleni, nego i štetni jer tiranske zemlje tada još više pate od krađe otvorenih ideja i umjetnosti i kao posljedica postaju još zatvorenije, paranoičnije i izoliranije.” Morate čuti koliko je to ljude koštalo: 1000 dolara za ulaznicu, što iznosi 45 mjesečnih plaća u Uzbekistanu. Sting je tada spremio dva milijuna u džep, pa sad uzmite kalkulator u ruke i pozabavite se računicom… Dva milijuna je bilo dosta, pa je iduće godine ipak otkazao drugi nastup u zemlji.

Najpoznatija kvartovska cura s najpoznatijom guzom na svijetu – J.Lo – voli isticati kako ju život odnosno pare nisu promijenile unatoč dijamantima oko vrata i lasvegaškoj rezidenciji. Znači li to da je i kao dijete iz radničke obitelji maštala o pjevušenju rođendanskih pjesmica turkmenistanskim despotima? Upravo je to za milijun i pol ‘baksa’ napravila čovjeku, Gurbangulyu Berdimuhamedowu, kojeg Ujedinjene nacije opisuju kao jednog od najgorih ugnjetavača modernoga svijeta. Portorikanska kraljica popa 2010. je odbila za tri milijuna nastupiti u Sjevernom Cipru nakon grčkih prosvjeda protiv Turaka.

S druge strane, s moralom nikad nije imao problema Kanye West, samoprozvani genij i utjelovljene samodopadnosti, koji je svoj rabat naplatio duplo više od J.Lo, a ideja da kazački prezidente Nursultan Nazarbayev smiče političke nepodobnike i zatvara neistomišljenike kao i obične prosvjednike nije ga nimalo uznemirila. Kanye je došao na privatni parti predsjednikova unuka i vjerojatno nije ni spomenuo dedicu koji se skoro 30 godina natjecao s ranije navedenima u teroru.

U ovoj temi možda jedno od najvećih iznenađenja je Erykah Badu čiji je nastup za svazijskog diktatora, Kralja Mswatija III. podigao puno prašine posebice kada je rekla da ona ništa ne može promijeniti ili utjecati na njegove odluke što ne znači da ga podržava. No ne znamo kako onda protumačiti rođendanski nastup iz 2014. za čovjeka koji je poznat po narušavanju ljudskih prava, muči i zatvaranju prosvjednika, novinara i aktiviste, kako to već biva s diktatorima.

Pjevanje za diktatore, ugnjetavače, totalitariste nije nov kulturni fenomen ali kada dolazi iz geo-političkog konteksta koji se pokušava prikazati kao liberalnim, demokratskim i osviještenim primjerom ostatku svijeta, onda bi dosljednosti svakako trebalo, posebice kada isti protagonisti odreda u nizu političkih kampanja propagiraju suprotno djelovanje. No zelje je zelje a zeljem se plaćaju računi i stavlja kruh na stol. Svatko zna kako peče svoju pogaču, pa makar ona bila krvava.

Muziku podržava
Stisni