Edin Osmić, poznatiji kao Edo Maajka, prošle je godine objavio svoj posljednji ali još uvijek aktualni studijski album “Štrajk mozga“.
Album je izbacio singlove “Imaš li to što para?”, “Panika” i “Facebook”, a novi koncert u Tvornici kulture prilika je fanovima za utvrđivanje gradiva.
Danas velika udaljenost između dvije osobe nije problem, pa smo tako i s Edom koji je u Izraelu odradili intervju preko Skypea, i saznali što se sve događalo od zadnjeg albuma, ali i što nas sve očekuje na novom materijalu.
Kakve su bile reakcije fanova na aktualan album “Štrajk mozga“?
Super je novi album prošao. Mi smo ti odsvirali prošlo ljeto dosta festivala a na Exitu je bio super koncert. Svirali smo oko četiri-pet ujutro i mislio sam da neće biti nikoga. Došao sam ispred stagea i bilo je dvadest ljudi, ali počeli su se okupljati, njih par tisuća i završili smo ujutro. Super je bilo, genijalno. Mislim da sam ispromovirao album maksimalno. Zakazala je malo elektronska promocija, još nisam u tome skroz, taj Facebook i te pizdarije. To me Frenkie pokušava odvući tamo (smijeh).
Kao u pjesmi “Facebook”…
To mi je bila tema jer sam počeo pričati a ljudima ne ovako preko Skypea nego kad si uživo s nekim. Ljudi se iskopčaju i počnu gledati u telefon i nema ih, u pol priče nestanu (smijeh). To se počinjalo dešavati abnormalno i nije da mi to smeta da će mi čovjek ispasti manji u očima, nego ozbiljno pričam s nekim i on se utiša i gleda dolje u telefon. Nemam pojma, to će postati normala vrlo uskoro jer taj napredak i ta tehnologija dio su današnjice. Ja si to još uvijek neću dopustiti jer ne mogu biti tako u tom. Malo sam hiperaktivan i kad imam neke aplikacije koje mi non stop šalju poruke to mi uzima vrijeme bezveze.
Imao si i koncerat u inozemstvu. Kako te publika prihvaća vani, kakva je atmosfera?
Super. Ja ti u zadnjih nekoliko godina kad imam svirke vani sviram u klubovima koji nisu nekakvi balkanski klubovi i okupljališta, koji nisu seljadija kakve sam znao prije odraditi (smijeh). Dođeš u neobrano grožđe i vidiš gdje si i nemaš para za nazad i moraš to odraditi. Sad je drukčije, posvetio sam se tome da provjerim gdje idem i što radim. Imali smo u Bernu super koncert u jednom antifa klubu i bilo je krcato. Izgubio sam se, nisam znao što je ovo. Kad imaš sedamdeset posto domaće publike i trideset posto stranaca to je polunormala. Ali kad imaš više stranaca nego domaćih ljudi i oni skaču i osjete to zapitaš se što je ovo (smijeh). Ljudi osjete energiju i to je dobra stvar. Ja ne radim na engleskom jeziku, ima ljudi s naših prostora koji fakat uspiju vani i to govori da na našim prostorima postoje muzičari koji razvaljuju. Sad kada na jednom dobrom kompjuteru možeš napraviti dobru produkciju koja se neće razlikovati od europske i američke, to je bacilo muziku na jedan viši nivo. Nemam muda raditi na engleskom jeziku jer se ne osjećam nekako na domaćem terenu. Osjećam se k’o Borat svaki put (smijeh).
Engleski malo šteka ili…?
Nije zbog toga nego jednostavno nemam muda. Svaki čovjek koji se usudi to raditi manje-više uspije s naših prostora. Nemam nekakvu želju za tim.
Po pitanju produkcije na ovom albumu, razlikuje li se ona od prijašnjih albuma?
Dosta se razlikuje od ostalih. Kad sam radio “Štrajk mozga” uzeo jesam neke albume od producenata koji su mi falili. Od Dasha sam uzeo jedan album, od Kooladea sam uzeo par beatova, ali većinu produkcije mi je radio Billain iz Sarajeva. Palim se na londonski sound pa mi je to njegovo sjelo.
Opet si ostao dosljedan svojoj ljubavi prema balkanskoj glazbi, pa si na pjesmi “Diši” uzeo riff od Smaka iz njihove legendarne pjesme “Biska 2”. Odakle si izvukao Smak jer malo tko se uopće sjeti Smaka i Točka…
Ja sam ti lud za Smakom. Kupio sam MPC prije osam godina kad sam odlučio naučiti raditi na tome, nisam kompjuterski lik i ne volim to tipkanje i zujanje, više volim analogiju i igranje s kutijama što smo pričali na početku. Kad sam MPC provalio počeo sam skupljati vinile s kojih ću skidati sampleove, jer drugačije je s mp3-a skidati sample, drugačije je s CD-a, a vinil ima saft koji ovo ostalo nema. Prvo sam u Bosni kupio sve žive mp3-eve do kojih sam mogao doći i počeo sam to nabavljati na pločama. Po pitanju Smaka, Smak je rasadnik riffova da je to nevjerojatno. Ljudi koji se bave rock’n’rollom ili crossoverom, svime što ima veze s gitarama, moraju poslušati ovo što je Smak napravio.
Isti takav gitarski projekt bio je s Avdićem kada ste radili Trnokop. To je bio jedan koncert na Rokaju i dalje svatko svojim putem…
Svaki svojim putem smo radili od početka, ali što se tiče suradnji naravno da do njih može doći. Planiram s bendom složiti nekakav album oko ljeta. Planiram novi bend složiti. Jako mi je žao za zadnji bend.
Gdje je zaštekalo s tim bednom?
Kažem ti, napravio sam super bend i skupio super ekipu. Dobro smo to snimili, i dobre aranžmane smo imali, ali bilo nas je previše i nismo uspjeli najbolje. Odsvirali smo tridesetak promo svirki i poslije toga nas ljudi nisu zvali. Nisam mogao spustiti cijenu totalno i reći ljudima da sviraju za pedeset eura. To su ljudi kao i ja koji imaju obitelj. Da ne bi do toga dolazilo najbolje je ne svirati. Ako bi došla bolja vremena pozvao bih opet te ljude. Nije bilo ljutnje, na fini način smo objasnili jedni drugima što je i kako je. To je bio funky brass projekt.
Hoće li novi album s bendom isto biti u tom funky i brass maniru?
Vidjet ću. Lagano ću s bubnjarom i basistom počet raditi stvari. Ima puno ideja i skica pa ćemo vidjeti. Znam da sad sebi ne mogu priuštiti da imam bend veći od 4-5 ljudi, mada bih htio to i znam što bih napravio s tim ali nemoguće je trenutno.
Po pitanju tekstova na novom albumu može se primijetiti da si blaži. Navikli smo na tvoje žešće kritike…
Kad si izvođač cijelo vrijeme radiš odmak od onog što si prije radio. Imam “Trpaj”, “Jebo vladu” i par takvih pjesama, ne želim se ponavljati, želim nekako to pokazati s drugom vrstom energije. Istina je da nisam toliko bijesan koliko sam bio prije, godine su tu. Sad imam 34-35, a tad sam imao 25 godina. Kemija u glavi je drugačija. Pokušavaš drugačije stvari reći, ali nije da se neću vratiti na to. Nisam sada toliko ljut i agresivan.
Pratiš li situaciju u Hrvatskoj po pitanju politike?
Pratim referendum o braku Građanske inicijative U ime obitelji i to me pravo zabrinjava, bez zajebancije. Rastužuje me to, kontaš. Kad sam radio prvi album, kad je hip-hop počinjao kod nas, svi su bili angažirani, Tram 11, Bolesna braća. Prije 12-13 godina mislio sam da za deset godina neće biti potrebe za pričanjem o takvim stvarima. To te rastuži kad vidiš da se društvo u jednom momentu toliko sroza. U Bosni je sad teže zavrtjeti stvar u kojoj su psovke nego prije 10-15 godina. Bez zafrkancije, vidiš da su ljudi postali konzervativniji i mislio sam da će se završiti generalno priča o nacionalizmu. To sam mislio prije deset godina, da će se 2008. ili 2010. ismijavati osoba koja bude tako razmišljala. Odgojena je nova generacija mrzitelja ljudi, ne znam kako to drugačije objasniti. Gledao sam video-potpore za LGBT zajednicu Mileta iz Hladnog piva. On je vrlo jednostavno objasnio, toliko jednostavno i fino. Da se njega malo dublje pita on dvadeset i pet godina priča o tim stvarima, manje više to je to, prava svih ljudi. Moraš se boriti za te neke stvari koje bi trebale biti pod normalno. To me rastužuje po pitanju političke situacije.
To si zapravo objasnio u pjesmi “Drukčiji” s Marchellom i Kandžijom.
Ljudi nisu navikli na drukčije, to objašnjava. To možeš gledati s bilo kojeg aspekta, i iz heteroseksualnog i homoseksualnog aspekta. Ljudima je bitno jesi li drugačiiji po naciji, religiji i odjeći, po onome što slušaš. Ljudi koji me ne poznaju, kad me vide istetoviranog gledaju me kao narkomana dan danas (smijeh). To je jednostavno tako i to rastužuje, to što ljudi gaje te predrasude i ne znam kako se boriti s tim. Živi kako živiš i to je to.
Pratiš li rad ‘svoje ekipe’, recimo Kandžijine “Zlatne žbice“, Marčelo je izbacio novu stvar “Čep”, a Frenkie i dalje praši svojim “Trojancem“. Misliš li da ljudi shvaćaju o čemu oni pričaju na svojim albumima?
Ljudi znaju o čemo oni pričaju. Ja znam kad izađe album od tako nekih izvođača, da će mi to odgovarati. Meni fali novih izvođača više. Od Kandžije naovamo nije se pojavio nitko novi i utjecajan. Kandžija se bori za svoje mjesto pod suncem i mislim da bi mu trebalo puno lakše ići. Cijeli ex-Yu prostor ima temelj za nova lica. Par izvođača generacija postoji, kad kreneš od Renmena, TBF-a, Tram 11, pa noviji su se onda izvođači pojavili, recimo ja, pa poslije mene dolazi onda Connect. Fali mi novih izvođača koji će donijeti novi flow, koji će napraviti upgradeat ovog svega. Niti im se daje pristup u medijima kakav bi trebali imati i mislim da je to glavna stvar, da su ti ljudi više u medijima imali bi više slušatelja.
Misliš li da je s novim izvođačima problem u njihovim pjesmama?
Nije problem. Poslušaj “Zlatne žbice”, zadnji materijal od Kandžije i Toxare. To kad poslušaš, to je bomba od albuma. Ne možeš vjerovati da nije veći hype oko tog albuma. Očekujem tako kvalitetan album kad se promovira u Zagrebu da je to tisuću ljudi na koncertu i zdravo, ali nije tako. Moraju se boriti s tim k’o da su underground.
Imaš li saznanja o novim izvođačima na sceni?
Znam da u Beogradu i Srbiji imaju najplodnije tlo za nove izvođače. Ti se fakat trude i vidio sam na Red Bull Freestyle Battleovima da je najviše novih i kvalitetnih ljudi došlo iz Beograda.
Kad pogledaš sve što si napravio misliš li da nakon ovog svega može doći jedan vrhunac u karijeri, jedan zreliji materijal od svega što si dosad napravio, i da sad to zacementiraš i kažeš to je to?
Nemam pojma, vidjet ću, ako bude bude. Meni je glavno da radim muziku radi zadovoljavanja neke svoje potrebe. Da kad pustim tu stvar il’ da se smijem na nju il’ da mi nešto napravi, neku emotivnu promjenu, da se zapitam. Kad to uspijem, to mi je super. Kako će se to u publici primiti ne znam, volio bih da se primi što bolje, ako se ne primi jebiga, ali nisam neki lik koji žali i pati za tim.
U “Sve prolazi” spominjao si da svake godine kažeš još jedan novi album i zdravo. Hoće li biti odlaska u mirovinu?
Bio je taj neki period od jedno osam godina konstantnog rada. Svake dvije godine sam izbacivao album koji je skoro svaki bio dobar i svaki od tih albuma završio je na top listama i nagradama i imao sam jako puno publike. Mislim da je to bio kvalitetan rad dosad što sam napravio. Što je najzanimljivije svake godine kad izdaš album ljudi ti govore “To buraz odradi što imaš, čuvaj pare, iduće godine te neće biti” (smijeh). Ozbiljno ti kažem, ovako ti govore ljudi sa scene i organizatori festivala, koncerata… gluposti. Nekako sam uspio biti pod tim strahom, joj kao nestat ću i na trećem albumu skontaš da ti ljudi pričaju gluposti i da sve ovisi o tebi.
Hoće li se dogoditi štrajk mozga jednom u glazbi kada više nećeš morati objašnjavati stvari nego ćeš moći napraviti album bez ikakvog razmišljanja o ovome što se sad događa u okolini?
Nemoguće. Svakoj generaciji se mora objašnjavati totalno sve. Hladno pivo i dan-danas objašnjava iste stvari koje su objašnjavali na prvom albumu i samo je stvar da je pametno za izvođača da svaki izvođač to želi, da se sa svakim albumom pomiriš s onim što si radio i sagledaš to iz druge perspektive da sve to objasniš. Kad si mlađi psuješ i osuđuješ, kad si stariji pokušavaš to s drugačijom pričom dočarati.
Kakvi su daljnji planovi, priprema terena za novi album ili?
Imam krajem šestog mjeseca mini turneju po Sloveniji i onda u osmom sviramo nešto. Plan mi je da u sedmom i osmom mjesecu uhvatim vremena i sjednem s ekipom i napravim demo s bendom za album koji će izaći iduće godine.
Hoće li ti početna stanica za albumu biti Studio Morris?
Nadam se da će Studio Morris biti to, tamo se osjećam ugodno, lijepo i fino. Nadam se da ću uspjeti uobličiti deset-dvanaest pjesama da se iduće godine izbaci album van. Skupljam i beatove i kad skupim četiri-pet beatova trudit ću se izbaciti to na net. Ne planiram samo raditi s bendom, nego i na beatovima. Volim biti na oba fronta, volim i bendovsku i klupsku muziku.
