Šest dana raja u Komiži na Visu, ples pod zvijezdama i suncem uz zvuke Balkan, global, tropical glazbe, kao i ska, reggae, dub, gysasy punk, swing, afro ritmova, možda zvuči kao još jedan poziv na festival.
No Goulash Disko nije samo jedan u nizu. Prvi na svijetu i zasad jedini u nas koji se financirao preko crowdfundinga, neovisan, intiman, rasprodan i u ovogodišnjem izdanju, jedan on onih gdje vlada zajedništvo što zaista znači to da se ljudi razasuti po cijelom svijetu sjate u malo otočko mjesto vidjeti svoje prijatelje, mjesto gdje nema ega, gdje vas očara priroda, sjajna glazba stvorena za skakanje do iznemoglosti ili kontempliranje na maloj skrivenoj plaži Kamenice gdje se sve odvija.
Baru žonglira između elektroničke i svjetske tradicionalne glazbe, u svojim setovima i produkciji kombinira širok raspon psihodelije, downbeat ili pak world music ritmova, a sve je začinjeno perkusijama i čini sjajnu podlogu za preispitivanje svojih misli, ali i uživanje.
Dolaziš iz Njemačke, iz Wuppertala, a slušajući tvoj rad ne bi se to dalo zaključiti. Kako si završio u ovom zvuku koji danas stvaraš i puštaš?
Barrio Lindo i ja smo baš razgovarali o tome na Goulash Disko festivalu. Uz njega se pojavio novi zvuk u južnoameričkoj glazbi, koju predstavljaju i recimo Nicola Cruz, Chanca Via Circuito, i došli smo do zaključka da su svi oni zapeli u svojoj kulturi, svi stvaraju ili remiksiraju glazbu iz njihovog folklora. Ali u Njemačkoj i Europi općenito, je sve drugačije jer producenti koje znam su jako otvoreni i u svoju produkciju puštaju puno raznih utjecaja. Postoji samo nekoliko producenata koji remiksiraju njemački folklor.
Koji su utjecaji na tvoju glazbu, kažeš da su Europljani otvoreniji prema novom zvuku?
Prvi utjecaji su bili dub i reggae, ovisan sam o downtempo zvuku i imam veliki interes za bass glazbu, a i čudan interes prema glazbi trećeg svijeta koji je počeo uz reaggae i proširio se na Afriku, a onda sve više i Latinsku Ameriku. Počeo sam istraživati zvuk Kariba, sve se počelo širiti sada i na Aziju. Samo sam počeo nailaziti na nove stvari bez nekog posebnog plana.
Prije sam vrtio i reggaetom jer mi se sviđao. Počeo sam kao DJ u lokalnom Soundsystemu, pa sam radio s dosta glazbe na granici latino, ska, reggae, ali sada se ništa novog i zanimljivog ne događa u tome. Svirao sam moombahton dok je bio melodičan i spor, a onda se američka produkcija umiješala i sve je postalo nabijeno electrom.
Kako nađeš svu tu glazbu iz cijelog svijeta, pogotovo jer smo obasuti sa svime?
Danas je to jako lako, kada sam počinjao s DJ-ingom, putovao sam do gradova koji imaju dobre trgovine pločama da naiđem na takvu glazbu koju danas vrtim i radim. Danas je digitalna revolucija učinila jako puno promjena, možete glazbu dobiti mailom iz bilo kojeg dijela svijeta, ali je teže filtrirati to što je dobro, čujete i puno gluposti.
Nekada je činjenica da ste otisnuti na ploči značila nešto, nije moralo biti savršeno, ali je bilo dovoljno dobro da label na vas potroši novac i vaše radove otisne na ploču. Danas možete sve staviti na internet i teže je prodavati glazbu, ali je puno više mogućnosti da se čuje za umjetnike koji nisu poznati i nemaju etiketu. Kao i za mene na primjer. Da sam ovakvu glazbu radio prije 20 godina ne bi bilo etikete koja bi to izdala jer bi bilo preskupo otisnuti to na ploču. Za mene je to sve ravnoteža jer mi nedostaju ta stara vremena prodavaonica ploča, komunikacija i činjenica da imate nešto opipljivo, a ne samo mp3. Ali s druge strane dostupnost glazbe je prije bila kao mala rijeka, a sad je veliki ocean u kojem se lako možete izgubiti i tražiti glazbu danima. Ima jako puno dobrih blogova i soundcloud profila i ako znate koga trebate pratiti možete naići na dobru glazbu.
Pomalo zanemarujem promociju, nisam kao neki koji slikaju selfije na aerodromima ili kupuju sljedbenike na Soundcloudu. Uploadam svoje stvari na Soundcloud, iako nisu potpuno savršene i gotove, ali mislim da je bitno pokazati i taj rad koji je u tijeku i napredak. To mi je donijelo dosta sljedbenika. Morate naravno pokazati i kvalitetu i ako predstavite nešto drugačije stvari će se razviti same od sebe. Ujedno, pratim jako puno kanala na Soundcloudu jer osim što sam producent, ja sam i DJ.
Nekako se čini da je danas DJ sveprisutno zanimanje, iz kojekakvih razloga, ali zašto ti to radiš?
Mislim da je emocija razlog zbog kojeg stvaram glazbu. Jako rano sam kupovao i skupljao ploče, tražio dub i reggae zvuk, pokušavao sam producirati u samom početku, dosta materijala je bilo bezveze. Rijetki su trenutci kada se spojiš s glazbom, ne samo oni trenutci kada si na pozornici, nego i manji trenutci kada možeš pobjeći od svojih strahova. Takve neke trenutke ne mogu dobiti kao posjetitelj. Ne znam koja je količina ega u tome, ali jednostavno volim glazbu i taj osjećaj. Kada sam počinjao puštati ove žanrove u Wuppertalu nije postojao takav zvuk, a cijela ideja je bila stvoriti okruženje koje spaja ljude svih doba.
Bi li ljudi trebali davati svoju glazbu besplatno i dati pristup svima ili bi trebalo naplaćivati glazbu?
Volim kada DJ-evi daju glazbu besplatno jer to je i vid promocije, pogotovo ako ona ima samplove jer to je poput kolaža. Ljudi će danas naći načina da glazbu skinu besplatno i onda je bolje da DJ-evima i ja recimo dam kvalitetnu traku da ju vrte. Ali ljudi bi se trebali naviknuti ponovo plaćati glazbu i ulaznice za koncerte. Mislim da je i neko rješenje davati posebnu glazbu samo na vinilu kako bi se to potaknulo. Bez obzira što je danas ponovo trend imati vinile, iako neki ljudi niti nemaju gramofon, a kupuju vinile kao ludi jer je to cool.
Zakon o copyrightu za glazbu i filmove treba biti prepravljen, ali nisam siguran kako. U današnjim situacijama kada je glazba toliko slobodna potreban je neki novi sustav da bi sve bilo održivo, ali ne znam što je to. Glazba i umjetnost bi trebale biti zajedničko dobro, ali opet teško je reći što je danas zapravo tvoja glazba. Sve je inspirirano nečim, tradicionalnom glazbom, starim instrumentima i teško je reći što je originalno.
Mogli bi reći da je i dalje jedna od većih debata u glazbenoj industriji čini li pravog DJ-a to što vrti na vinilima…
Što je zapravo DJ-ing? To je selekcija, a ne oprema koja se koristi. Svi DJ-i koje ja znam ne mare što misle drugi ljudi, niti sam doživio da je itko uperio prst u nekoga jer koristi Traktor. Svi koji ozbiljno produciraju glazbu ili rade DJ setove ne mare za takva mišljenja, rade s onime s čime se osjećaju dobro. Kao DJ Smeđi Šećer koji je nastupao na Goulash Disko festivalu, vidi se da se osjeća dobro kada radi s vinilima, način na koji ih je miksao je sjajan, ako može naći glazbu koju želi na vinilu i želi ih puštati u svojim setovima, to je savršeno. Ne mogu naći glazbu koju želim puštati na vinilu, pa je to za mene bila laka odluka. Naravno da je teže ako radiš s vinilima nego digitalnim formatima. Zato se neki žale jer miksevi s digitalnim formatima su savršeni, a s vinilima nisu i treba puno vježbe. Ja sam počeo sa svime, vrtio na vinilima, radio na raznoj opremi, na kraju je za glazbu koju puštam sada ovo najbolje.
Potpisuješ i sjajne remikseve poput Nusrat Fateh “Ali Khan – Mustt Mustt” i Tinariwen “Groove in G”, ali zašto ne čujemo da tebe netko remiksira?
Odbio sam nekoga da remiksira moj EP “Lost & Found”. Želio sam se igrati s lo-fi zvukom, ostaviti to kao mini EP od dvije stvari. Jedna je “Lost”, druga je “Found” i nema mjesta za ništa više. Ali da, remiksiram stvari koje znam i volim, kao i ove spomenute. Ako postoji nešto na što mogu ostaviti svoj pečat, probat ću to napraviti. Usput, uopće nisam očekivao da će remix za Tinariwen imati toliko preslušavanja (smijeh).
S kakvim osjećajem želiš ostaviti ljude na plesnom podiju?
S dubokom depresijom (smijeh). Mislim da više nisam DJ koji ljude ostavi s nekom ispraznom srećom, radio sam to kad sam puštao reggaetom. Sada je to mračna sreća, i zapravo neki tobogan između tame i svjetla, sreće i tuge, radim eklektične setove koje možda neki ne mogu pratiti, ali nisam osoba koja pušta jednolične ritmove.
Zapravo radim na live setu, ali sam mislio uvoditi i neke perkusije, kao što je i mini cajon koji posjedujem. Surađivao sam s Aboridžinima s kojima sam učio svirati digerridoo, ali još trebam vježbati za to. Možda se sam odvažim na sve to ili samo pozovem nekoga da mi se pridruži.
Što bi preporučio za slušanje?
Preporučujem svima koji nisu zagrijani za afričku glazbu da slušaju glazbu iz ’60-ih i ’70-ih iz Zapadne Afrike. To je psihodelična glazba koja je odlična, i puno bolja od glazbe u Engleskoj i SAD-u iz tog vremena, ali jednostavno tada nije bilo tržišta za nju.
Slušajte sporu glazbu, to je dobro za vašu dušu. U Njemačkoj se puno house i techno glazbe pojavilo jako brzo i ljudi su se umorili od toga svega, pa kada je trip-hop postao popularan 90-ih pojavilo se i više duba, i sporije glazbe.
Što je sporija glazba to su veće pauze, tako da je dobro za plesanje jer si više uživljen u sve, ali i razmišljanje i maštu. Ako imate strpljenja za slušanje takve glazbe puno je više radosti u tome i puno je zanimljivije od brze nabrijane elektronske glazbe. Sve ima svoje mjesto, ako se želite dobro oznojiti i naplesati, imate recimo težak posao i trebate se ispuhati, preporučujem da odete na techno party, ali spora glazba je dobra za vaš um.
Odite na Goulash Disko Reunion party jer to je dobro za vaše tijelo i duh. 18. studenog u Boogaloou (mali floor) uz domaće Goulash DJ-e čeka vas još njih troje, s dva kontinenta. Iz dalekog Izraela stiže Gal Kadan, kopač istočnjačkih ploča, jedan od rijetkih DJ-eva koji uspješno uspijeva spojiti indijski disko, srednjeistočni synth pop, jemenski funk, arapski acid house i turski psihodelični rock. Tu je i Al Lindrum, danski čarobnjak koji u svom magičnom šeširu skriva sve – od deep etno housea do tropical cumbie te mađarski majstor kombiniranja globalnog i psihodeličnog basa, Kapitano.
Razgovarala: Monika Marušić
