Aleksandar Kajtez (Delta Blues Gang): “Blues je nezamislivo izvoditi bez iskrenog pristupa”

Autorski blues kvartet iz Pule Delta Blues Gang jedan je od naših respektabilnijih blues bendova.

Priča o bendu počinje davne 1994. s bendom The Crossroads koji je nakon
toga 2001. promjenio ime Crossroads Brothers, a 2012. dolazi do
ponovnog okupljanja benda nakon turbulentnog razdoblja, te pod nazivom Delta Blues Gang izbacuju tri albuma.

Recentni album im je “American Mile” i prepoznat je od domaće i strane kritike, a nastao je kao utisak s putovanja u SAD.Delta Blues Gang česti je sudionik domaćih i internacionalnih blues natjecanja, od kojih se može spomenuti njihovo sudjelovanje na IBC Festivalu u Americi, te 5th European Blues Challengeu na kojem će bend nastupiti ove godine.

O bendu i njihovom glazbenom djelovanju popričali smo sa skladateljem, gitaristom i tekstopiscem benda Aleksandrom Kajtezom.Što se sve događalo uperiodu prvotnih turbulencija pa do Delta Blues Ganga?
Pa zapravo priča o The Crossroadsima počinje još 1990. godine kada smo imali 17 godina i bili jako mladi, no voljni iskosnki se baviti glazbom pored svih onih drugih stvari koje su se tada nudile. The Crossroadsi su bili aktivni sve do 1997. te u tom periodu snimili i izdali studijski album na LP “Yealousy” za izdavačku kuću Slušaj Najglasnije iz Zagreba i odradili tristotinjak koncerata po Hrvatskoj. Zbog obaveza na fakultetu i vojnog roka bend je prestao s radom da bi se 2001. ponovno okupio pod nazivom Crossroads Brothers Blues Bend i svirao aktivno do 2006. godine u Hrvatskoj i Sloveniji. Ponovno okupljanje usljedilo je 2012. na 100. godišnjicu bluesa iz nepomirljive želje da ponovno kročimo na one daske koje energiju i vibru znače.Delta Blues Gang često se može vidjeti na blues natjecanjima, i to s uspjehom. Kako gledate na blues natjecanja, i jesu li ona dovoljna da se promoviraju blues glazba i bendovi, pogotovo na domaćem terenu?
Pa očigledno je da natjecanja ostavljaju prostor da netko pokaže što zna u autorskom pristupu muziciranja blues glazbe jer je ta kategorija utkana u sve kriterije ocjenjivanja na Challengeima i to je prava stvar. No, ipak samo sudjelovanje na takvim natjecanjima i volja i hrabrost onoga tko se prijavi je svojevrsna pobjeda, tako da su po osobnom uvjerenju svi su pobjednici jer daju priliku da blues živi i prenosi se na generacija dalje. A ono što se događa u Hrvatskoj u zadnjih 6-7 godina sigurno vrijedi svake pažnje kada je u pitanju promocija blues glazbe na ovim prostorima. Naime još tamo od 2009. godine u Hrvatskoj raste popularizacija ovog glazbenog žanra i to zahvaljujući entuzijastima koji su utkali život u tu priču. Spomenut ću samo neke od strašnih autoriteta i doajena blues glazbe u Hrvatskoj kao što je primjerice Mladen Lončar – Mike urednik emisije “Blues 4 You” na Radio Križevcima, istinski poznavatelj plavih nota, čovjek koji se s pravom nalazi na nezaobilaznoj karti svjetskih izdavačkih kuća i promotora, pa zatim pokojni Dražen Buhin – Buha, koji je zaslužan za osnutak Hrvatskih Blues Snaga te doveo Challange u Hrvatsku…

Koliko je u Hrvatskoj blues prema vašem mišljenju glazbeno zastupljen?
Ovisi u kom smjeru gledamo. Ako polazimo od toga da blues glazbu uspoređujemo s hrvatskom (ne)glazbenom narodnjačkom scenom i inim atributima koji zagušuju prostor s lakim notama i performansima ‘seoskih vašara’ u svakom aspektu života, onda je usporedba takva da blues glazbu u Hrvatskoj slušaju stranci koji slučajno prolaze kroz Hrvatsku i poneki iskreni poklonik kojih je malo, ali ih ipak ima. Ako gledamo iz druge prizme gdje postoji poplava cover bendova gdje pojedinci gažiraju u 5-10 drugih cover bendova i time naprosto guše prostor autorskim bendovima jer ne mogu doći u priliku od njih do stagea, a da pritom u svojim repertoarima imaju nezaobilazne blues standarde i nude ih publici u izlizanom izdanju, može se zaključiti da ti bendovi zapravo uništavaju blues kulturu konzimiranja u Hrvatskoj. Tu sam vrlo kritičan prema toj grupaciji tzv. gažera koji tome pristupaju po principu ‘lako ćemo, ajmo jedan blues za mase’ jer tada nastaju istinski problemi oko interpretacije ovog osebujnog i emocionalno nabijenog glazbenog žanra koji je nezamislivo izvoditi bez feelinga i iskrenog pristupa.

Mislite li da udruga Hrvatske blues snage dovoljno radi na promicanju domaćih blues bendova?
HBS je legitimna udruga koja okuplja poprilično puno blues glazbenika i poklonika ovog žanra bez obzira radi li se o revijalnim bendovima, cover bendovima ili pak autorskim bendovima, recenzentima, novinarima, urednicima i voditeljima radijskih emisija ili organizatorima blues festivala. Misija udruge usmjerena je na promociji blues glazbe u Hrvatskoj o čemu svjedoči šest održanih nacionalnih natjecanja bluesa, zatim održavanje licence za slanje hrvatskih predstavnika u Memphis na krovno internacionalno natjecanje bluesa u USA i European blues challenge. Delta Blues Gang je aktivan član udruge već tri godine i nastoji dati svoj doprinos na tragu misije udruge, a to je popularizacija blues glazbe u Hrvatskoj, a od nedavno i u regiji.

Iza sebe imate tri albuma, od kojih je recentni “American Mile”, nastao kao utisak vašeg iskustva iz SAD-a. Kako je album prošao kod publike?
Album je sa svojih sedam autorskih tema i autorskom obradom legendarne “Walkin Blues”, od kada je snimljen u trećem mjesecu prošle godine, poslušalo poprilično puno ljudi na koncertnoj turneji upravo nazvanoj po albumu “American Mile”. Vjerujem prema reakcijama publike da je odlično primljen i da su ljudi prepoznali naš blues izričaj kao i tekstove. Ovih dana dolaze i potvrde od uglednih časpopisa i portala koji album uvrštavaju na svoje liste najboljih u 2014. Primjerice na jednom hrvatskom portalu koji se specijalizirano bavi blues albumima, “American Mile” uvršten je na 19. mjesto svjetskih najboljih blues albuma od 50 odabranih i time se svrstao uz velika imena; Johnny Wintera, Mississippi Heat, Devon Almana, Ian Siegal, John Mayall, Coco Montoya, Kenny Wayne Shepherd, kao jedini blues album iz Hrvatske, pa što reći više.

Koliko sam primjetio dva prethodna albuma nastala prema DIY principu dok zadnji album izlazi pod Sponom. Kakva su vaša iskustva s izdavačkim kućama, je li bilo i ranije pokušaja da probate doći pod okrilje jedne?
Od povratka na scenu 2012. godine praktički se sve odvijalo ekstremno brzo oko benda, od sudjelovanja na CBC u 11. mjesecu 2012. do odlaska na IBC u Memphis u 2. mjesecu 2013., tako da vremena za potragu za izdavačima nismo imali. Jedino moguće riješenje bilo je samostalno objaviti prva dva albuma i besplatno ih podijeliti na društvenim mrežama i YouTubeu s osnovnom idejom da ih ljudi čuju. No mogućnosti objave radova putem društvenih mreža i YouTubea čine čuda kada je u pitanju promocija onoga što nudiš da se posluša. Time su oba prva dva albuma zabilježila izvrstan prijem kod slušatelja s nekoliko tisuća pregleda po pjesmama i još su aktualni.

Spona je ujedno izbacila i kompilaciju “My Name is Blues” na kojem se nalazi i vaša glazbena numera “Driving Steel Blues”, i to s našim ponajboljim blues glazbenicima. Što možete reći o tome?
Ovu kompilaciju otvaramo s autorskom temom koja je izvorno snimljena na američkoj televiziji DITY TV tijekom boravka u SAD-u, i s kojom smo prošli do polufinala IBC u Memphisu. Time smo još više ponosni, da se upravo s tom instrumentalnom temom otvara kompilacijski album blues izvođača u Hrvatskoj.

Hrvatska zasigurno ima svojih momenata koji mogu biti vrlo inspirativni za blues pjesmu, no kakav je vaš kreativan proces po pitanju nastanka autorskog materijala?
Odlično pitanje s dozom sarkazma za Hrvatske prilike. Da, treba reći da smo u ranoj mladosti inficirani bluesom u obiteljskoj kulturi slušanja tog žanra glazbe koje je dolazilo od oca Mladena. To je ostavilo neizbrisivi trag na moje (i bratovo) osobno glazbeno opredjeljenje. Kada pristupam skladanju i pisanju teksta osjećam svojevrsni veliki mir u sebi i povratak u mladost, ljepotu onoga što me okruživalo i nadahnjivalo. Upravo iz te iskonske energije života nastaju pjesme s kojima se poistovjećujem i uživam. Vrlo je važno da glazba i tekst srastu zajedno. Ako je tekst za pjesmu napisan prije glazbe naprosto uzmem taj tekst u ruke i razmišljam o njemu danima i onda pustim da me vodi u kreiranju glazbe, do postizanja mira i harmonije duše.

U bendu ste prvotno imali muškog vokala, a sad je s vama Elizabeta. Je li bilo teško napraviti tranziciju s muškog na ženski vokal?
Glazbeni izričaj, vizija i misija benda nisu se mijenjali, od prvotne zamisli da idemo putevima Delta i Texas bluesa, glazbe, koja fascinira brata Chrisa i mene punih četrdeset godina života. Ostali smo vjerni zvuku kojeg nosimo uz resonator gitaru kao predvodniku toga zvuka, no mora se reći da je dolaskom ženskog vokala u liku i djelu Elizabete Petrić cijela priča dobila novi zamah. Elizabeta je istinska umjetnica, samozatajna, ali s bogatim iskustvom muziciranja na sceni. Radi se o jednoj od najboljih vokala s ovih prostora, vokala koji iskreno pristupa mikrofonu, ima tzv. malo cjevno pojačalo u glasu, strašne psihofizičke kondicije na stageu i iznimne vokalne interpretacije soul i blues glazbe. Nadalje radi se o vanserijskom tekstopiscu koji piše vrlo duboke i socijalno naglašene i inteligentne tekstove. Njenim dolaskom u Delta Blues Gang sve se odvija spontano, s velikom lakoćom, koje krasi obostranu razumijevanje i respekt.

Kako publika na koncertima reagira na vaš materijal? Može li se naći dovoljno poklonika bluesa za održati koncert?
Neskromno ću reći da je prijem na svim koncertima DBG zaista izvanredan i publika reagira fenomenalno, dajući nam dodatnu energiju kojom se punimo. O brojkama ljudi na jazz & blues festivalima na kojima nastupamo u Hrvatskoj i regiji dovoljno je reći da nas je na Kastav Blues festivalu slušalo 3000 ljudi, dok je na ostalim festivalima na kojim smo nastupili u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji također bilo iznimno puno ljudi za ovaj vid glazbenog žanra, što govori u prilog tome da poklonika blues glazbe ipak ima i da su željni čuti to što nudimo.

Vaše koncertne aktivnosti također idu i van granica Hrvatske. Kakva su iskustva s koncerata u drugim gradovima?
Sjajna, a posebno se to odnosi na Srbiju gdje smo nastupili na dva vrhunski organizirana internacionalna jazz & blues festivala; na legendarnom JAZZTRONICU u Vršcu u svibnju i u Kikindi u studenom prošle godine. Treba reći da je odaziv publike bio je spektakularan, te da smo koncerte završavali s dva do tri bisa i ‘ispucali’ kompletne playliste s “American Mile” albuma, ali i prethodna dva albuma. Zaista nevjerojatan i prijatan osjećaj za glazbenika.

Jeste li razmišljali svoj materijal pokušati plasirati na vanjsko tržište?
Postoji stremljenje u tom smjeru no ovisit će o nastupu na European Blues Challengeu u ožujku u Bruxellesu. Zasad postoji interes nekoliko izdavačkih kuća u EU, no ne treba žuriti, sve će sjesti na mjesto kada i treba.

Promicali ste blues glazbu u osnovnim školama, a to se odvijalo u suradnji s HBS-om. Koliko ste uspjeli u prbližavanju blues glazbe najmalđim uzrastima?
Ciljevi radionice ‘Blues In The School’ su vrlo važni za nas koji ih provodimo u svojoj misiji benda prema najmlađima jer upravo njima pružaju originalan uvid u muziciranje kao nadopunu nastavnog programa. Nudi im mogućnost druženja i socijalizaciju s glazbenicima, shvaćanje korijena i utjecaja blues glazbe na suvremenu glazbu, povratak na iskonske vrijednosti izvođenja glazbe (glazbenik-instrument) nasuprot današnje pomame za informatizacijom i sintetskim pristupom poimanja glazbe i sveopćoj eroziji vrijednosti glazbene i kulturne scene u Hrvatskoj. Na tragu te vizije i misije bend je održao u 2014. godini dvije radionice bluesa u OŠ u Puli, a u budućnosti namjerava nastaviti s istima. Izniman interes najmlađih na radionicama koje smo održali, a koje su slobodnog odabira, daje nam dodatnu motivaciju da nastavimo biti dio njihovog glazbenog odrastanja ukazujući na istinske vrijednosti blues glazbe, glazbe koju volimo.

Može li se u Hrvatskoj blues glazba dovoljno približiti široj publici?
Pa vjerujem da može, ukoliko je kvalitetna i dopire do onih koji su iskreni konzumenti glazbe u pravom smislu, uz naravno strance koji su temelj glazbenih konzumenta ljetnih blues festivala, kao primjerice u Istri tjekom ljetnih mjeseci. U EU je situacija bitno drugačija za razliku od Hrvatske iz razloga duge tradicijie i drugačije kulture konzumiranja glazbe kod Europljana, gdje blues, pored ostalih žanrova ima svoj dignitet i mjesto. Postići to u Hrvatskoj predstavlja pravi izazov trenutno za nas i generacije koje će doći iza nas.