DJ Shadow
The Outsider
Datum izdanja: 19.09.2006.
Izdavač: Island Rec. / Aquarius Records
Žanr: Hip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
DJ Shadow, poznati američki producent/glazbenik/tekstopisac koji je između ostalih surađivao s Parisom, Dr. Octagonom (Kool Keith), DJ Q-Bertom, Cut Chemistom i Dan The Automatorom, svoj je prvi solo album “Entdroducing…” objavio prije deset godina, i s njim postigao golemi uspjeh.
Cijeli materijal, sastavljen u potpunosti od sampleova predstavljao je nevjerojatno slušljivu fuziju najrazličitijih glazbenih stilova, od jazza, hip-hopa i funka do rocka, metala i ulomaka iz starih tv emisija (da spomenem samo neke: Grandmaster Flash, Jeru Da Damaja, Kurtis Blow, Beastie Boys, Nirvana, Dave Axelrod, Metallica, Tony Avalon, Björk, T Rex, Alan Parsons Project…).
Na svojim sljedećim izdanjima “Preemptive Strike” (1998.) i “The Private Press” (2002.) nastavio je s prokušanim stilom da bi ove godine napravio prilično veliki zaokret. Vrlo lako moguće da je, imajući tu činjenicu na umu, Shadow i odabrao ime “The Outsider” za svoj četvrti studijski uradak, jer teško je zamisliti da će horde njegovih fanova objeručke prihvatiti ovo potpuno drukčije izdanje svojeg ljubimca.
Već nakon jednog slušanja lako je primjetiti da album ne funkcionira dobro kao cjelina. Naslovni singl “3 Freaks” s jednostavnim sampleom i dvojicom po ničemu posebnih južnjačkih rappera nikako ne oduševljava, iako bi vrlo lako mogao napuniti podij u nekom hip-hop/r’n’b night clubu.
Niti slične “Turf Nation“, “Keep Em Close“, “Seeing Thangs” i “Dats My Part” ne dobacuju dalje, teško je objasniti, jednostavno ostavljaju dojam prilično loših pjesama koje se gotovo uopće ne mogu povezati s prijašnjim radom ovog od kritike obožavanog DJ-a.
Između hip-hopom inspiriranih stvari ubacuje instrumentale poput solidnog bluesom inspiriranog “Broken Levee Blues” preko frenetičnog i gotovo neslušljivog “The Artifact” do uspavljujuće “Triplicate / Something Happened That Day“, a naći će se i klasičnog rocka poput “Backstage Girl” i “The Tiger“. Posebno se ističu dva izrazito mainstream uratka, funkom i soulom inspirirana “This Time (I’m Gonna Try It My Way)“, gotovo savršena za odjavnu špicu nekog od Tarantinovih filmova te “You Made It” koja zvuči poput osrednje brit-pop pjesme.
Moram priznati da mi ovaj album uopće nije sjeo, doima se poput velikog kreativnog nereda u kojem se ni sam DJ Shadow ne bi mogao snaći, a čak i pojedinačno velika je većina materijala tek osrednje kvalitete.
Dapače, kad se malo bolje zamislim, ne znam kome bih uopće mogao preporučiti nabavku ovog albuma. Jedino šta se osjećam obaveznim napomenuti je da definitivno poslušate materijal prije eventualne kupovine, čak i ako se radi o rođendanskom poklonu za Shadowovog najgorljivijeg fana.
