Top izvođači u kubanskom okruženju

Albumi s obradama nisu nikakva novost u glazbenom svijetu. No, “Rhythms Del Mundo: Cuba” ipak je specifičan u jednoj stvari: Nisu ovdje najpopularniji svjetski izvođači obradili klasične hitove koje su proslavili članovi čuvenog Buena Vista Social Cluba, već upravo suprotno – članovi Buena Viste obradili su pjesme najpopularnijih američkih i britanskih izvođača kao što su U2, Coldplay, Jack Johnson, Franz Ferdinand, Arctic Monkeys, Quincy Jones, Sting i mnogi drugi.

Odmah u startu trebalo bi reći kako sam naslov ‘album obrada’ uopće nije prikladan, ali isto tako ni riječ ‘remiks’ ne može objasniti sadržaj albuma. Naime, većina pjesama sadrži originalne vokale, povremeno i originalni instrumentarij, na koje su preživjeli članovi Buena Viste (Barbarito Torres, Amandito Valdes, Virgilio Valdes, Angel Terri Domech, Manuel ‘Guajiro’ Mirabal, Orlando ‘Cachaito’ Lopez pod ravnanjem Demetria Muniza) nadosnimili svoju nadasve prepoznatljivu afro-kubansku instrumentalnu podlogu tvoreći tako jedinstven glazbeni doživljaj koji je, primjerice u Italiji, već postao platinast redom skidavši s prvog mjesta top ljestvice albume The Beatlesa, Georgea Michaela i Oasis. Jasno, na iTunes servisu je najuspješniji album latino glazbe.

Cjelokupan projekt nastao je za neprofitnu organizaciju Artists Project Earth čiji je osnovna zadaća pomoć stradalima u prirodnim katastrofama (azijski tsunami za Božić 2004. i uragan Katrina iz 2005. bili su iskre koje su prethodile rođenju ove kompilacije), kao i podizanje svijesti o problemima klimatskih promjena (sve je lijepo objašnjeno u bogato opremljenoj knjižici koja prati album).

Koliko je utjecaj APE-a snažan, dovoljno govori činjenica kako su čak i Arctic Monkeys, tradicionalno nepopustljivi prema zahtjevima da im pjesme osvanu na bilo kojoj kompilaciji, odlučili prvi put popustiti i sa zadovoljstvom prepustiti “Dancing Shoes” na obradu kubanskim majstorima.

Međutim, ovaj album svoju besmrtnost nije postigao obradama pjesama najprodavanijih i trenutno najpopularnijih zvijezda, već s tri snimke. Prva od njih, ujedno i posljednja za velikog Ibrahima Ferrera, jest “As Time Goes By“, iz svima znanog filma “Casablanca”, koju će na kraju otpjevati još jednom skupa s Omarom Portunondom. Omara Portunondo prepjevat će i “Killing Me Softly With His Song” nakon koje će vas još dugo pratiti trnci. Dakle, očito je kako kubanski kolektiv najbolje funkcionira između sebe, bez nekih limita koji su nužno bili postavljeni matricama ostalih izvođača.

Istina, većina pjesama funkcionira dobro, ne savršeno, dok su neke potpuni promašaj. Teško je uklopiti zapadnjački zvuk s ritmom Buena Viste (očiti je primjer “Better Together” Jacka Johnsona koja zvuči kao da dva izvođača sviraju identičnu pjesmu u paralelnom Svemiru i međusobno se uopće ne čuju), dok recimo “Clocks” Coldplaya zvuči briljantno, upravo kao i “I Still Haven’t Found What I’m Looking For” (vjerojatno zahvaljujući nadosnimljenom vokalu Coca Freemana).

Quincyju Jonesu, mega-producentu koji svoje prste gura u sve moguće glazbene stilove, ekipa iz Buena Viste očitala je lekciju iz latino glazbe, stila, ritma i ugođaja obradivši “Ai No Corrida” jasno mu dajući do znanja kako svoju vrstu glazbe može ‘prodavati’ samo onima koji nisu upoznati s originalom.

Arctic Monkeys, Kaiser Chiefs, Franz Ferdinand, Maroon 5, Radiohead i Sting (ovaj put s pjesmom “Fragilidad“, pretpostavljate o kojoj se pjesmi radi…) doista zvuče neprepoznatljivo (izuzev Stinga) što je svakako iznenađenje u ugodnom smislu. Međutim, ukoliko tražite izvornu kubansku glazbu, zaobiđite ovaj album.

Premda je kvalitetniji od bilo kojeg albuma obrada neuništivih The Gypsy Kingsa koji su sličnu filozofiju prodavali osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a i manje zabavan od velikih orkestralnih obrada Paula Anke, “Rhythms Del Mundo: Cuba” služi isključivo kao ogledni materijal koji želi pokazati što se sve može kad se instrumenata dohvate pravi majstori koji žive glazbu duže nego što neki od obrađenih izvođača imaju godina; kako u glazbenom svijetu ne postoji limitiranost i kako nikad ne valja robovati samom jednom stilu automatski u startu odbacujući sve ostalo (iskreno, što mislite koliko je mlađih obožavatelja grupe Franz Ferdinand uopće čulo za Rya Coodera i Buena Vista Social Club?).

Međutim, to nipošto ne znači kako uz ‘son’ ritam albuma nećete zaplesati, ali osnovna namjera ovog albuma ipak nije glazbena, već čisto ekološka. Čisto ekološka uz sjajnu reklamu, mora se priznati…