Pogled na dream pop kroz srebrno oko

Nakon stanovitih vrludanja i iskušavanja različitih stilova i podžanrova, duo Goldfrapp vratio se s novim albumom i opet pokazao da su spremni na izazove. S odličnim prvijencem privukli su pažnju na sebe, zatim sa sljedeća dva albuma otišli u kičeraj, na “Seventh Tree” zaplovili u melankoličnije vode što se nastavilo i na “Tales Of Us” s foktronicom, da bi danas predstavili svoju verziju dream-popa.

Alison Goldfrapp i Will Gregory potpuno su uronjeni u elektroniku i sintesajzere, dance zvuk i retro stil, no “Silver Eye” sasvim je moderan album koji prati trendove s reinterpretacijom već spomenutog dream-popa, kojem su dali raskošniji i senzualniji štih.

Eksperimentiranje na svakom novom izdanju karakteristikčno je za Goldfrapp. Na “Silver Eye” također je primjetna želja da se zakorači u nešto novo, ostavljajući iza sebe iskušane obrasce, no ipak s istom matricom elektronike.

“Silver Eye” zvuči kao da je electro-pop reinterpretacija Cocteau Twins, i to je ujedno i dobro i loše. Dobro je iz tog razloga što su Alison i Will uspjeli osuvremeniti dream-pop zvuk i dati mu notu popa, a da ne zvuči kičasto i banalno. Loše je što se nisu u potpunosti držali sanjivoga zvuka i na cijelom albumu inzistirali na njemu. Vokal Alison zvuči uvjerljivo u ovom aranžmanu jer njegova sanjivost, eteričnost i senzualnost mogu podnijeti ovakav stil. Sasvim sigurno da zvuči privlačnije nego kada pretenciozno šapuće i senzualnost dovodi do karikature. Ozbiljniji pristup vlastitom stilu donio je dobre rezultate.

Album počinje napumpano s “Anymore“, koja će zasigurno biti najslušanija jer je prava pop hitoidna numera s jakim elektro štihom. Na nju se nastavlja “Systemagic” u jednakom tonu, no zvuči banalnije i više isforsirano. Nakon ove dvije tipične electro-pop numere slijedi prava priča koju otvara “Tigerman“. S ovom numerom otvara se mračnija i sanjivija strana albuma u kojoj se redaju lagane i atmosferične stvari, poput “Faux Suede Drifter” i “Zodiac Black”, kakve nismo imali prilike čuti od Goldfrapp. Hladni i eterični ton ovih numera, zamotan u mračnu noirovsku atmosferu, zvuči uvjerljivo, a vokal nije isforsiran već je usklađen s cijelom pričom.

“Beast That Never Was” i tekstom prati koncept albuma, koji ispituje i istražuje tamnije i ekscesivnije strane vlastite persone, dok je “Moon In Your Mouth” pravi indikator dream-pop zvuka kojem je duo stremio na ovom albumu.

Album zatvara “Ocean” s morskom tematikom, odnosno tematikom prirode, što je vrlo česta preokupacija Alison Goldfrapp, pogotovo nakon “Seventh Tree” i koketiranja s paganskim motivima.

Sa “Silver Eye” Goldfrapp nisu razočarali, štoviše, sa svakim novim slušanjem album postaje ugodno iznenađenje jer je slojevit i tematski raznolik. Pohvalno je da nisu zastranili s elektronikom, već su isprobali nove obrasce u kombinaciji s uhu ugodnim dream-popom.