Motörhead: Jedan album covera je dovoljan

    1653

    Motörhead

    Under Cöver

    Datum izdanja: 01.09.2017.

    Izdavač: Motörhead Music

    Žanr: Metal, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Breaking the Law
    2. God Save the Queen
    3. Heroes
    4. Starstruck
    5. Cat Scratch Fever
    6. Jumpin’ Jack Flash
    7. Sympathy for the Devil
    8. Hellraiser
    9. Rockaway Beach
    10. Shoot ‘Em Down
    11. Whiplash

    Brojne obrade koje je Motörhead znao povremeno snimiti u periodu od 1992. do 2015. godine, odnosno smrti Iana ‘Lemmya’ Kilmistera te time i kraja Motörheada, konačno su okupljene na službenom izdanju. I prije se Motörheadu tu i tamo znala zalomiti pokoja obrada, kao na primjer “Beer Drinkers and Hellraisers”, “Louie, Louie”, ili “The Train Kept A-Rollin”, no period prije 1992. ovdje vjerojatno nije uključen jer ni produkcijski ni stilski ne bi odgovarao onom od te godine naovamo.

    Under Cöver” objedinjuje materijal od jedanaest obrada koje su fanovima Motörheada velikim dijelom već otprije jako dobro poznate. Neloša je to ideja da se Motörheadove izvedbe tuđih rock, punk i metal pjesama objedine pod jednim naslovom, no problem je u tome što se ovdje malo toga istinski motörheadovskog zapravo nalazi. “Da su valjale, bile bi na albumima “, rekli bi zli jezici. Ima tu doduše i ponešto istine.

    Muziku podržava

    Nugentova “Cat Scratch Fever”, “God Save The Queen” Sex Pistolsa i “Hellraiser” Ozzyja Osbournea tako ispadaju najuvjerljiviji dijelovi albuma. Prva se sjajno uklopila u album “March Or Die” iz 1992., druga isto tako u “We Are Motörhead” iz 2000., dok “Hellraiser” zapravo i nije obrada već polumotörheadovska stvar budući da je Lemmy koautor. Pjesma je snimljena za Ozzyjev “No More Tears” iz 1991., da bi se sljedeće godine u sirovijoj verziji našla na Motörheadovom “March Or Die”.

    Uz ove tri svakako se ponajviše ističe Bowieva “Heroes” snimljena za vrijeme zadnjeg Motörheadovog albuma “Bad Magic” iz 2015., a koja je tek s “Under Cöver” ugledala svjetlo dana. Iz današnje perspektive, u postbowiejevskom i postlemmyjevskom svijetu, izvedba je to koja udara direktno u dušu. Da nije Bowiejeva reklo bi se da je Motörheadova. Toliko je uvjerljiva. To je slobodno mogao biti izgubljeni materijal s primjerice “Overnight Sensation”.

    “Jumpin’ Jack Flash” bio je, i još uvijek jest, odličan bonus dodatak čuvenom “Bastards” iz 1993., pogotovo kao još nešto dobro i svježe nakon tako dobrog i svježeg albuma i završne, krajnje impresivne “Devils”. Slično se može reći i za “Sympathy For The Devil” koja je svoje mjesto našla kao bonus na “Bad Magic”, samo što za razliku od “Jumpin’ Jack Flash”, “Sympathy…” nadmašuje većinu materijala s ovog Motörheadovog zadnjeg albuma.

    Oni nepotrebni i nemotörheadovski dijelovi na “Under Cöver” započinju već s “Breaking The Law” Judas Priesta, a kulminiraju sa “Starstruck” Rainbowa. Iritantni vokali kako Biffa Byforda tako i samog Lemmya potpuno su svetogrđe uzevši u obzir da pjesmu u originalu pjeva maestro Ronnie James Dio. “Rockaway Beach” Ramonesa, po svetom nepisanom pravilu, pristaje samo i jedino Ramonesima, a “Shoot ’em Down” Twisted Sistera neinteresantna je izvedba ionako banalne party rock pjesme.

    Za kraj je ostavljen hit Metallice po recepturi Motörheada, čuvena “Whiplash”, koja je 2005. godine Motörheadu priskrbila Grammyja za najbolju metal izvedbu, a nakon koje i Lars i James, pored Mikkeya Deea i Lemmyja zazvuče poput razigranih dječaraca.

    Nije ovih jedanaest pjesama međutim sve. Ima Motörhead još, iz nekog razloga, snimljenih obrada. “Enter Sandman” ili čak “The Trooper”, primjerice. Našlo bi se tu sigurno materijala za “Under Cöver Vol. 2”. No, lijepo bi bilo kad se to ne bi dogodilo. A još bi ljepše bilo kad “Under Cöver” ne bi pokrenuo lavinu objavljivanja svakog škarta kojeg je Lemmy s ekipom u studiju znao snimiti.

    Muziku podržava