Moderan bend (pre)širokih utjecaja

Očito je da rock u Hrvatskoj polagano dolazi na grane koje zaslužuje, da se sve više približavamo svjetskim trendovima, makar kasnimo za njima duži niz godina. Žanrovska raznolikost mladih bendova je sve veća i veća, a sa Scrollom smo dobili dimenziju poput onog komercijalnog američkog alternativnog rocka.

Scroll postoji već nekoliko godina, ali su tek nedavno uspjeli doći do svoga prvijenca “Poultry“. Bend je uigrana četvorka predvođena gitarom i vokalom Marka Mrakovčića, drugi gitarist je Filip Romac, a ritam-sekciju čine Tony Mrakovčić (bubanj) i Leon Čuljak (bas). Vidi se da dečki imaju podosta iskustva, pošto su pjesme šarolike i višeslojne, a pogođena im je i produkcija zbog koje dolaze još više do izražaja.

Na svojoj MySpace stranici kao utjecaje su nabrojili same velikane, od Iggya Popa, Led Zeppelina i Hendrixa, pa do Casha, Cavea i U2-a, ali ipak su najbliži modernom spoju pop punka, grungea, rocka ili kako je to danas uobičajeno reči modern rocka u stilu Nickelbacka i srodnih mu bendova.

Ovako, crno na bijelo, može se dobiti svakakav dojam o njima, ali mora im se priznati hrabrost koju su pokazali iskoračivši na teren kojeg kritičari malo vole zbog svoje neoriginalnosti, dok publika to puši već godinama. Scroll je ipak zanimljiv bend jer kroz svoj osnovni temelj prošara i kroz druge žanrove, pa se izgradila lijepa glazbena kulisa.

Jedan od minusa koji će se možda pokazati i presudnim su tekstovi na engleskom, za koje smatram da Hrvati nisu još spremni. Iskreno, ne znam kako bi to sve zvučalo da se pjeva na hrvatskom (pretpostavljam znatno slabije), ali engleski bi mogao biti velika barijera prema masovnijoj publici koju se preferira (barem je takav moj dojam).

Album započinje pjesmom “Bitterone” i laganim ambijentalnim tonovima, da bi uskoro prerasla u punk kakvog su Green Day svirali prije desetak godina, dok je pripjev neinovativan i slab, s tipičnim emo deranjem umjesto nekim suvislim glasovnim dionicama.

Već sljedeća, “P.Ephenty“, zvuči kao da je došla s američkog kontinenta, pomiješani svi žanrovi koje oni preferiraju, kao svojevrsni miks emo i modern rocka, “Soap” je prvi nešto lakši moment albuma, započne kao atmosferična balada da bi prerasla u prelijepo građenje osnovne glazbene teme pa se u solažama osjeti sva razigranost ovog kvarteta.

“Gadget” zvuči kao spoj ranih Peppersa (stihovi) i Gogol Bordella (refren), čime još više dokazuju svoju svestranost, izvrsna akustična laganica “Tales” je jedan od glavnih aduta albuma, “Tired Eyes” je mješavina hard i glam rocka, dok je “Cou Rouge” nabrijani punk rock u stilu The Hivesa, a sama usporedba s njima puno govori o hitoidnosti skladbe.

Drugi dio albuma otvara prosječna “Wordless” u kojima se poigravaju s grungeom i ostavšinom Pearl Jama, “Pieces” zvuči kao akustični The Goo Goo Dolls, “Nothing But A Play” je još jedno poigravanje hladnog (mirni početak) i toplog (bučan refren), a do kraja se prelijevaju klasične modern rock skladbe na kakve smo navikli zadnjih par godina s nekoliko laganica.

Pomalo prevelika šetnica žanrovima, donijela je podosta veliku zbrku pa je šteta da nisu izbacili dvije tri pjesme jer bi tada album zvučao mnogo bolje i cjelovitije. Ovako je dojam malo manji, ali “Poultry” pokazuje da su Scroll vrlo dobar bend koji bi s ‘američkom putovnicom’ postigao značajne rezultate.

Vrijeme će pokazati koliko je domaći teren pogodan za Scroll, a do tad se mora konstatirati da je “Poultry” pravo osvježenje na našoj rock sceni, makar zvukovno i kvalitetom malo kaskaju za najboljim perjanicama.