Machine Mass: Hendrix za one sklone eksperimentiranju

    419

    Machine Mass

    Play Hendrix

    Datum izdanja: 01.06.2017.

    Izdavač: MoonJune Records

    Žanr: Avant-garde, Instrumental, Jazz fusion

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Third Stone From The Sun
    2. Purple haze
    3. Little Wing
    4. Spanich Castle Magic
    5. Fire
    6. Voodoo Chile
    7. Burning Of The Midnight Lamp
    8. You Got Me Floatin’
    9. The Wind Cries Mary

    Premda ime zvuči metalnije i od Megadetha, Machine Mass je belgijsko-britansko/američki jazz fusion bend iza kojeg stoje gitarist Michel Delville i bubnjar Tony Bianco. Ostali članovi variraju od albuma do albuma pa je tako na ovom trećem izdanju iza klavijatura sjeo Antoine Guenet.

    Autorski materijal predstavili su 2010. i 2014. albumima “As Real As Thinking” odnosno “Inti”, dok su se za treće izdanje iz nekog razloga odlučli na instrumentalno izvođenje antologijske pjesmarice Jimija Hendrixa.

    Muziku podržava

    Važno je istaknuti kako se ovdje radi o modernom jazz rock sastavu koji naginje avangardi te koji ne štedi ni elektroniku kad je u pitanju muziciranje. Uz gitaru, bubanj i klavijature kao osnovu (nema bas gitare!) bend se redovito služi guitar synthom, zaboravljenim stylophoneom, sampleovima, loopovima, synthevima i ostatkom palete sintetičkog zvukovlja. To je slučaj i novog albuma, a vrijedi istaknuti kako je sav njegov sadržaj odsviran u komadu, bez dodatnih nasnimavanja te uz minimalan editing. Redoslijed pjesama na albumu vjerno pak prati redoslijed njihova izvođenja jednog dana u Studiu 5 u Liègeu u Belgiji.

    To je daleko najveća vrlina ovog izdanja – živa svirka trojice glazbenika, tijekom koje oni zvuče kao mnogoljudni sastav koji je u studiju odsvirao osnovu, a oko koje se pak kasnije zvuk obogaćivao slojevitim nasnimavanjima.

    Mana bi se mogla naslutiti upravo u tome što se ovdje ne izvodi autorski materijal, kao što je to slučaj dvaju prethodnih albuma. Izvedbe poznatih i manje poznatih Hendrixovih klasika u aranžmanima moderne jazz fuzije osjetljivim bi ušima u najmanju ruku mogle zazvučati čudno, ako ne i odbojno. Ovdje se ipak ne radi o principu pristupa tribute benda, već o interpretacijama. I to je odlično. No pitanje je bi li fanovi Hendrixa istinski mogli uživati u relativno kompleksnijim i prearanžiranim izvedbama kruna njegove karijere.

    Osnove Hendrixovih općekulturnih klasika instrumentalnom jazz fuzijom proširene su do granica neprepoznatljivosti originalnih djela. Hendrix je ovdje tek posrednik koji osigurava dovoljno dobru temu oko koje će se graditi kompleksna izvedba, improvizacija te čudnovata psihodelija opijajućeg soundscapea. Sveukupna izvedba ponegdje je impresivna, no određenim dijelom i zamorna za pristojno utonuti. Posebice ako Hendrixa kojim slučajem poznajete ‘u dušu’. To je već očito u uvodnoj “Third Stone From The Sun” tijekom koje Machine Mass, unatoč naoružanosti do zuba izobiljem sintetičkih alatki za proizvodnju zvukova, jednostavno ne dosiže bogatstvo zvuka kojeg je Hendrixov bend postizao s jednom električnom gitarom, bubnjem i bas gitarom.

    Osobno bih još veću manu vidio u nedostatku bas gitare u postavi Machine Massa. “Fire” i “Voodoo Chile”, primjerice, zvuče dovoljno dobro za podići optužnicu protiv benda. Delville i/ili Bianco povremeno valjda i ‘uključe’ sample ili duboke pulsirajuće tonove odsvira Guenet na klavijaturama, no izvedbe često zazvuče šupljivako i nepotpuno. Svakom svoj zvučni gušt, ali onog tko u postavi rock benda ne vidi smisao bas gitare zbilja ne mogu dovoljno uzeti za ozbiljno.

    Kad se čitava stvar zbroji i oduzme, novi Machine Massov album izdanje je u kojem bi se sigurno prije mogli pronaći fanovi Machine Massa i jazz rocka (ili pak oni kojima je bas gitara, onako, bezveze), nego oni koji Hendrixa drže za najboljeg gitarista ikad te koji ultimativnu svetinju vide u hard rock bluesu s kraja ’60-ih i početka ’70-ih godina prošlog stoljeća.

    Muziku podržava
    Stisni