Kdo je zdej junak

Slovenija nam posljednjih mjeseci, nakon dugo, dugo vremena biva sve bliža, je li to zbog zaljubljenih pogleda premijera obiju država ili smo se jednostavno zasitili jedni druge prcati u mozak.

U takvim prijateljskim odnosima prošlo je i Svjetsko nogometno prvenstvo gdje su mnogi Hrvati drukali za susjede kada mi već tamo nismo bili, ali sreća ih nije pomazila do kraja, iako su bili skoro do posljednjih trenutaka u igri za drugi krug. U takvoj prijateljskoj atmosferi mi je došao u ruke i album “Izlet v neznano” grupe Nčodnč iz Kočevja.

Kao prvo i neizbježno, moram se osvrnuti na užasno ime grupe koji će jednostavno odbiti svakog slušatelja, posebno ako on nije iz Slovenije. Kako bend namjerava proširiti svoj krug djelovanja, neophodno bi im trebala promjena imena jer se ovo ime ne može niti pročitati, iako je ime Nčodnč trebalo biti ironični osvrt na Nomeansno (Nič od nič). Bilo kako bilo, jako loš izbor.

Što se glazbe tiče, bend balansira između punk-rocka do hardcora i rocka, rekao bih, vrlo solidno. Niz pjesama ima lijepu melodijsku nit, neurotični bubanj i vrlo žestoke gitare, a vokali su urnebesno prodorni. Novi problem koji bi se mogao javiti van Slovenije je jezik jer dečki pjevaju na slovenskom.

Iako slabo znam slovenski, čitajući tekstove pjesama koje su uredno posloženi u knjižici (rijetko koji samoizdan album ima tako nešto, većinom je tu samo naslovnica i zahvale), uvidio sam da se dečki znaju fino našaliti, ali i potpuno zabrijati, posebno u refrenskim dijelovima, zbog čega dobivaju samo prolaznu ocjenu za tekstove, a moglo je i bolje da tu nema stihova poput ‘roža je zafukana’ ili ‘nekega dne me boli kurac za cel svet’.

Uvodna “Diskriminacija” pokazuje što možemo očekivati na albumu, britki punk-hardcore s efektnim višeglasjem koje ne staje do kraja albuma. Sve pjesme, njih čak 16, jednostavno se slijevaju jedna u drugu, teku kao po proizvodnoj traci, sve su dugačke po dvije minute, pa zamora materijala ne bi trebalo biti.

U središnjici, ističe se pjesma “Satana” koja ima najpjevniji refren kojeg se ne bi postidjeli niti The Ramonesi iz najboljih dana s neprestanim ponavljanjem ‘kdo je zdej junak’, dok prema kraju bih još istaknuo “Radbi” gdje se poigravaju ritmovima, od klasičnog ska do žestokog hardcorea, te pjesmu “Zelena ganja” koja ima vrlo zabavan tekst (“v malemu mestu na koncu ulice / tam raste trava ki krava je ne je“).

I dok se naša premijerka i slovenski premijer stalno mjerkaju prilikom raznih sastanaka na kojima malo što dogovore, u drugim sferama društva događaju se pozitivne stvari, posebno što se glazbe tiče jer nastaje sve više mlađih bendova koji su sposobni napraviti nešto na sceni. Što se tiče Nčodnč, od njih to ne možemo očekivati jer su sami odabrali žanr koji je daleko od svjetala velikih pozornica, ali kada pogledamo slučaj Hladnog piva koji je danas najkomercijalniji bend u nas, nikad ne reci nikad, posebno ako i oni počnu snimati reklame, serije, postanu posvuduše…

Album “Izlet v neznano” je bio ‘izlet u nepoznato’, ali sigurnom svirkom ovi dečki ubrzo razbijaju sve prepreke između njih i slušatelja, pa se brzo može uživati u njihovim skladbama. Za sljedeću godinu je već najavljen novi album koji će biti na ‘našem’, a ne na slovenskom, pa ćemo tada moći još bolje odrediti krajnji domet benda Nčodnč. Zasad je sve ok, vrlo dobar temelj za daljnji rad.