Iznenađenje, iznenađenje album je vani… i to je to

Nije se čulo gotovo ništa o njima proteklih mjeseci i onda odjednom evo novog albuma, bez ikakvih najava.

The Raveonettes su već godinama s nama, da bi nam tek posljednjih godina došli malo i zasvirati. Baš u to vrijeme su nekako skrenuli u prosječnost svog zvuka, nema tu više nekih albuma za pamćenje, ali povremeno ponekim singlom pokazuju svoju genijalnost.Novi album u cjelosti je zamišljen kao surferski album. Sam naziv, “Pe’ahi“, uzet je iz dijela Hawaija poznatog po surfingu, tekstovi su djelomično ljetni i prate ovu zanimaciju, gitare su okrenute ka surfu iako to možda u cjelosti ne zvuči tako… Generalno, totalna promjena u zvuku benda u odnosu na smirenije posljednje albume, ali i dalje je glavni utjecaj The Jesus and Mary Chaina, toga se vjerojatno nikad neće riješiti.Upravo taj vrlo distorzirani zvuk odaje da su se The Raveonettes zaželjeli malo zvuka koji ih je ispromovirao kao jedne od najzanimljivijih dua s početka indie revolucije na početku prošlog desetljeća. Ipak, sva ta buka tek je djelomično iskanalizirana u melodične pjesme, pa češće imamo dojam da je sve to poprilično isforsirano, nego prirodno. Šteta, jer nekad u ovakvom području bili su sigurni kao ribe u moru.

Ono što ćemo najviše pamtiti s ovog albuma su zasigurno singl “Sisters” koji s nekoliko prijelaza i melodičnom bukom zaokupira slušatelja, te posljednja “Summer Ends” koja svojom mračno-popičnom atmosferom pokazuje da se i u ovakvom zvuku može napraviti predivna skladba.

Ostatak albuma je onako, da se lijepo izrazim, prosječan, solidan, ali kad znamo što nam The Raveonettesi mogu pružiti, zvuči ipak kao nastavak na nekoliko prošlih albuma koji nemaju tu snagu kao raniji albumi. Poneki singl definitivno spada među najbolje momente koje je bend dosad napravio, ali zbog pregršt ‘običnih’ pjesama album “Pe’ahi” zvuči tek kao evokacija na nekad vrlo plodne dane benda.

Bila je jako dobra odluka iznenada objaviti novi album jer su se mnogi mediji naveliko raspisali o tome što će bendu dati dodatni impuls u prezentaciji novih pjesama uživo. Od početka karijere, The Raveonettes su bili vrlo dobar i zanimljiv bend, ali posljednjih godina su ipak u laganoj stagnaciji, bez nekih svježih ideja koje bi ih opet katalputirale u visinu. Istina, ovaj album je napravio dobar balans između početka karijere i posljednjih radova, ali tek u rijetkim trenucima on briljira, dok je u većini materijala tek nešto čime popunjavaju rupe.

“Pe’ahi” jest oda surfu, ali isto tako i vlastitim počecima, pa će zagriženi fanovi ponovno u The Raveonettesima vidjeti najbolji bend na svijetu, ali ipak, ako se malo pomnije promotri cijela karijera, ovo je samo još jedno izdanje koje neće biti upamćemo po ničem drugom, osim po nekoliko singlica i iznenađujućim izlaskom.