Elegični makedonski blues

“Bog je stvorio prvo Crnce i Makedonce, a onda ostatak svijeta da nauči njihovu glazbu.” moglo se čuti nakon davnašnjeg koncerta Vlatka Stefanovskog u Zagrebu.

Stefanovski i grupa Leb i sol su bili jedni od pionira fuzije makedonskog folklora i moderne rock glazbe (s naglaskom na blues i jazz rock), a taj se pravac kombiniranja narodnih motiva s modernim zvukom održao i danas, i upravo u ovo doba , krajem 2010., etno glazba (rekli bismo folk, ali nije pristojno vrijeđati jer previše asocira na turbo-folk) se čini najvitalnijim i najuzbudljivijim glazbenim žanrom na prostorima bivše Jugoslavije.

Članovi grupe Monistra su zemljaci grupe Leb i sol, i za razliku od njih, nisu pretjerano zainteresirani da se fuzija makedonskog folklora i pop-muzike dogodi preko električnih gitara. Zapravo, u njihovoj postavi dominiraju tradicionalni instrumenti kaval (drvena pastirska frula česta u Turskoj, Grčkoj, Srbiji, Armeniji, Bugarskoj i na Kosovu), tambura (koja je veća od svoje hrvatske imenjakinje), udaraljke (koje često lupaju sedam osmina), a jedina poveznica s ‘klasičnim’ instrumentima je upotreba klavira.

Također je prisutan i evokativan ženski vokal Gabriele Januševske. Sličice koje ova muzika i glasovi nude prizivaju nimalo nerealne situacije kada se žena u kući nije smjela ni požaliti, ali zato je mogla otići negdje na pustopoljinu i, bilo u društvu ili sama, izvikati se plačnim glasom, te se nakon toga vratiti doma i opet biti pokorna ženica.

Monistra na svom istoimenom albumu obrađuje makedonske narodne pjesme te nudi nekoliko vlastitih originala. Njihov je autor pretežito Aleksandar Jovevski, kojeg hrvatska publika zna kao člana grupe Afion, a na ovom albumu je prisutan kao svirač kavala, tambure i gajde. Pjesme su rastegnute (nekad i preduge), često usporene tužaljke, vokal grleno, no sugestivno ‘zavija’, ukupna atmosfera se doima smrknuto i ukleto, a muzika je na posve drugačiji način od Stefanovskog i društva dotakla blues.

Ritmova ima, ali više od njih dominira opći ugođaj koji više dočarava blato ukletih makedonskih planinskih zabiti nego općenarodno veselje uz tavče gravče, škembe čorbu ili poznata vina. S ovom pločom ljubitelji muzičke kuknjave će doći na svoje, a ostali bi mogli biti ugodno iznenađeni snagom starih napjeva koji uz minimalno oduzimanje od autentičnosti zvuče vrlo suvremeno.