AC/DC – je li bolje sagorjeti nego izblijediti?

Što se zbiva u taboru AC/DC?

Nedavna najava odlaska dugogodišnjeg Cliffa Williamsa o povlačenju nakon ove turneje uzdigla je prašinu. Je li riječ o oproštajnoj turneji pa se na rate plasiraju vijesti zbog kojih će fanovima svako malo zasuziti oči, ili je riječ o definitivnoj odluci menadžmenta i Angusa Younga da AC/DC (p)ostane lukrativna krava muzara u kojoj neće biti važno tko pjeva, tko svira bas, a tko gitaru.

Da podsjetim, brod AC/DC se počeo osipati odlaskom osnivača, gitarista i koautora Malcolma Younga iz grupe zbog bolesti. Zatim je zbog problema sa zakonom bend napustio Phil Rudd, a zdravstvene tegobe su mučile i pjevača Briana Johnsona, koji je poput spomenute dvojice napustio bend. Najmanje suza je, očekivano izazvala vijest o suđenju Ruddu, a ostatak ekipe je ispraćen šokom i nevjericom. Malcolm, Williams i Johnson su zajedno bendu preko dali 100 godina života. Do sada se događalo da bendovi koji traju jako dugo izmijene cijelu postavu osim pjevača/glavnog autora, ali se do sada nije događalo da nekoliko članova s višedesetljetnim stažem u grupi napusti taj bend i da bend nastavi funkcionirati.

Ako AC/DC preživi ovu seriju odlazaka, što će ostati od te grupe? Tko zna, možda pokrenu franšizu – ako može McDonald’s, može i AC/DC.

Ako može ABBA imati mjuzikl s pjesmama, može i AC/DC imati autorizirani koncertni program i postati virtualni pop-bend – valjda kao Gorillaz. Ili, primijeniti formulu grupe ABBA i reći: mjuzikl. Mjuzikl se može igrati s više postava, a Angus se, primjerice, na koncertnom platnu pojavi preko Skypea i odsvira neki solo. Naravno, ako mu se bude dalo, a ako ne, čuda moderne tehnologije će već tome doskočiti. A možda posve usmjere cijelu priču na Angusa Younga – primjerice, AC/DC postane hard rock ‘Orkestar za svadbe i sahrane’, a Young kao Bregović sjedi s gitarom, daje znakove svojim pobočnicima što i kako trebaju svirati, a on viče: “Op, op, op” i ostavlja publiku u deliriju, dok mu se gitara, na kojoj tu i tamo odsvira koju notu, klati na ramenu. Teško zamislivo, ali ako bi donosilo novce – tko zna.

Drugo je pitanje ima li tako nešto mjesta na tržištu, barem onom kojem se AC/DC obraća. S obzirom na to kako je prihvaćena zamjena za Johnsona, odgovor je: “NE”. Hard rock i heavy metal su žanrovi čija publika cijeni autentičnost i konstantnost, ili barem njihov dobar privid. Kako stvaranje privida autentičnosti šteka već na Axlu Roseu kao zamjeni za Johnsona, možda ne bi bilo loše prestati se igrati s vatrom.

“Ionako me boli briga tko svira bas” rekao je jednom Bob Dylan. Kod AC/DC nije priča o basu, nego o strpljenju, a mijenjanje Cliffa Williamsa bi mogla biti kap koja je prelila čašu, naravno samo kod onih koji nisu to isto strpljenje već ranije izgubili. U odnosu na umiranje na rate kod AC/DC, čak i Silente ispada dostojanstveniji.

Lijepo je biti istrajan i uporan, no nakon odlaska kompletne postave, nakon pobune fanova i priče s Axlom Roseom (koji, bar kako snimke pokazuju, solidno pjeva pjesme AC/DC), Angusu bi bilo najbolje umiroviti ime, pokrenuti neki projekt pod vlastitim imenom i uključiti zainteresirane.

Želimo što lakše pamtiti sretne dane AC/DC-a.