15 veličanstvenih bisera klasične glazbe uz 24sata

6847

Od 6. prosinca, svakog narednog četvrtka do 13. ožujka, uz dnevni list 24sata, po povoljnoj cijeni od 29,90 kuna imate priliku kupiti knjižicu s biografijom autora i CD s najpopularnijim djelima klasične glazbe. Ovaj hvale vrijedan projekt nudi vam vrijedne bisere čak petnaest velikana klasike.

Prvo izdanje posvećeno je velikom talijanskom violinisti i skladatelju Antoniju Vivaldiju (1680-1743), čovjeku koji je za svoga vijeka rušio granice akademskog skladanja, obraćajući se svojom glazbom širokoj publici, a ne isključivo intelektualnoj eliti. Njegovo je stvaralaštvo inovativno, prelazi granice tradicionalnih okvira, dajući svježinu formalnoj i ritmičnoj strukturi svojih djela neumorno tragajući za harmonijskim kontrastima i inovativnim melodijama i temama.

Nakon Vivaldija proširit ćete, ili možda potvrditi, znanje o ‘čudu od djeteta’, skladatelju koji je note prepoznavao prije slova, jednostavne je pjesmice skladao sa svega tri godine, a prvu je operu napisao sa samo devet (?!) godina. Riječ je, dakako, o Wolfgangu Amadeusu Mozartu (1756-1791), prema ocjeni mnogih, najgenijalnijem skladatelju u povijesti glazbe.

Ključna figura u prijelaznom periodu između klasične i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi bio je Ludwig van Beethoven (1770-1827), osebujan skladatelj i slavljeni pijanist. Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika. Postupno gubeći sluh u mladosti Beethoven je doživio i potpunu gluhoću, ne dopustivši joj da ga spriječi u stvaranju njegovih najvećih remek-djela. Sve do danas njegov lik i skladateljski opus izazivaju neizmjerno poštovanje i divljenje publike širom svijeta.

Jednog je čovjeka Beethoven zvao ‘izvornim ocem harmonije’, možda najvećeg od najvećih – Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Tog majstora kontrapunkta, oca dvadesetero djece, nerijetko se uspoređuje s genijima Williama Shakespeara u književnosti ili Isaaca Newtona u fizici. Bachov doprinos muzici je ogroman, a njegov utjecaj seže sve do danas.

Romantični ideal boje, emocionalne ekpresivnosti i dramatskog intenziteta, odlikuje djela Pyotra Ilycha Tchaikovskog (1840-1893). Taj ruski skladatelj, simbol vrhunskog dostignuća romantike u Rusa, razvio je svoj osebujan stil spojivši različite elemente – ljubav prema plesu i ruskom folkloru, kao i osjećaje koje je gajio za svoju zemlju i ljude.

Muziku podržava

Još jedan ljubitelj nacionalnog folklora zasigurno je i Antonín Dvořák (1841-1904), češki romantični skladatelj. Iako je često koristio melodije iz rodne Bohemije i Moravije u svojim simfonijama, oratorijima, operama i komornim djelima, široj je publici ipak ostao najpoznatiji po 9. simfoniji, bolje znanoj po svom podnaslovu “Iz Novog svijeta”.

17. siječnja moći ćete svoju fonoteku upotpuniti i djelima skladateljke obitelji Strauss, nakon toga i onima Giuseppea Verdia (1813-1901), talijanskog skladatelja koji je, djelujući u drugoj polovici 19. stoljeća, talijansku operu uzdigao do nacionalnog simbola, a time sebe do značaja nacionalne ikone.

Nakon Verdia slijedi i Maurice Ravel (1875-1937), rodom iz francuske Baskije, koji je sebe po mnogočemu smatrao klasicistom. Oslanjao se na tradicionalne forme i strukture kroz koje je predstavljao i svoje inovativne harmonije. Iako se Maurice u dobi od tri mjeseca preselio u Pariz i tamo odrastao, i gotovo cijeli život proveo u Francuskoj, iako su ga Francuzi iskreno i bez rezerve držali svojim umjetnikom, sam skladatelj svoje je korijene osjećao negdje drugdje, u domovini svojih roditelja, a ta ga je baskijska i španjolska baština privlačila zauvijek.

Francuski skladatelj Georges Bizet (1838-1875) ušao je u povijest glazbe ponajviše kao autor glasovite opere “Carmen”. Bizet je “Carmen” stvorio prema istoimenoj Merimeovoj noveli. Libretisti Henri Meilhac i Ludovic Halevy bili su iznenađeni što je Bizet izbjegao neprirodnost likova i patos te na pozornicu doveo stvarna ljudska bića sa svim njihovim strastima, ocrtavši glazbom njihove karaktere realistički, jasno i određeno.

Bez skrupula suprotstavio je moralnim pravilima društva ljude s društvenog dna, cigane i krijumčare, a njegova femme fatale novi je tip operne heroine prema kojoj su poslije modelirane Saloma, Elektra i Turandot.

Na Valentinovo, 14. veljače, sve zaljubljene prigodno će razveseliti romantičar nad romantičarima, Frederic Chopin (1810-1849). Nema pijanista koji barem jednom, ako ne i mnogo puta, nije svirao neku Chopinovu skladbu. Pjesnik klavira, skladatelj potpuno posvećen ‘svom’ instrumentu – klaviru, ostavio je za sobom remek-djela. Barkarole, Poloneze, Preludiji, Nokturna, Etide, Valceri, Balade, Klavirski koncerti otapaju srca mnogih diljem svijeta.

Genijalno nadaren glazbenik i uz to darovit pjesnik Richard Wagner (1813-1833) sve tekstove svojih glazbenih drama spjevao je imajući pred očima njihovu muzičko-scensku realizaciju. Evolucija Wagnerovih umjetničkih ideja i stvaralačkih principa, izražena u njegovoj glazbenoj dramaturgiji i formulirana u mnogobrojnim spisima, pismima i autobiografiji, na svojevrstan način odražava raznorodna strujanja njegova vremena.

Tvorac devet iznimnih simfonija (deseta je ostala nedovršena) i nekoliko ciklusa solo popijevaka za glas i orkestar, Gustav Mahler (1860-1911), kao neoromantičar nastavlja bečku glazbenu tradiciju. Njegova glazba izražava nagle promjene raspoloženja te sadrži mnogo autobiografskih elemenata što osobito odražava njegova psihička stanja jer se neprestano lomio između osjećajnosti i distanciranosti, životnog veselja i straha od smrti, dječje jednostavnosti i mračnih istraživanja duše.

Revolucionar u glazbi, napose u onoj programskoj, francuski skladatelj Hector Berlioz (1803-1869), za svoga se vremena borio s oštrim kritikama. Priznanje za svoj skladateljski rad nije stekao za života nago tek mnogo godina poslije smrti.

Ulomak iz njegovih mamoara prikazuje njegov stav o situaciji u kojoj se nalazio. “Što je netko veći umjetnik, to više mora trpjeti zbog toga; što su njegova djela obilježenija novostima i veličinom, to ga strože moraju kazniti posljedice njegova rada; što je polet njegovih misli viši i brži, to je manje na dohvatu slabijih očiju mnoštva.”

Sva djela izvodi slavna The Royal Philharmonic Orchestra, što garantira respektabilnu izvedbu i vrhunsku produkciju. Izabrani giganti klasične glazbe svakako zaslužuju biti dijelom fonoteke ne samo ljubitelja klasične glazbe, već i onih koji tek namjeravju upoznati taj zanimljiv svijet klasike. I jedni i drugi moći će kroz biografsku knjižicu saznati detalje iz života skladatelja i njihovog stvaralaštva.

Također, vodič za slušanje i pojmovnik klasične glazbe pomoći će im u potvrđivanju znanja, ili pak u stvaranju korisnih temelja. U svakom slučaju, ovu priliku bi zaista bilo šteta propustiti.

Muziku podržava
Stisni