Zvonimir Đukić – Đule (Van Gogh): “Bez potrebe da se dopadnemo svima dopali smo se mnogima”

Krajem 2013. godine beogradska skupina Van Gogh izbacila je svoj deveti studijski album pod nazivom “Neumeren u svemu“, s kojeg su do sada skinuta tri singla – “Nešto vuče me dole”, “Anđele moj brate” i “Prva i poslednja kap”.

Na novom albumu je radio dvojac Zvonimir Đukić – Đule i Srboljub Radivojević uz pomoć njihovog dugogodišnjeg suradnika Vojislava Aralice, a album je nedavno predstavljen u zagrebačkoj Tvornici gdje je bend za najbliže hrvatske fanove i novinare odsvirao skoro cijeli materijal, te pokoji stari hit na zahtjev publike.

Promociju su otvorili s “Neumeren u svemu” koja je odsvirana uvjerljivo i čvrsto. Zaredale su se potom” Moje nemir i ja”, “Skačem skači”, aktualni singl “Prva i posljednja kap”, “Viline vode”, “Osećam da ludim” i “Nešto vuče me dole”.

Nekoliko fanova je izmamilo “Spisak razloga” nakon koje je usljedila pjesma za koju je Đule rekao da je to “Pjesma koju svi znaju”. Naravno radi se o pjesmi “Neko te ima” koja je izazvala jake reakcije, što i nije čudno pošto je najviše bilo publike čiji je prosijek godina bio 25. Poneki stariji fanovi nastavili su sa zahtjevima na što je Đule odgovorio da Van Gogh možda je pokretni muzej, ali ne i pokretni džuboks. Promocija albuma je zatvorena aktualnim pjesmama “Previše za jednog, premalo za dvoje” i “Anđele moj brate”.Van Gogh je bend koji najviše pokazuje live svirkom, gdje im je zvuk malo je dalje od stadionskog i klasičnog rocka kako im neki pripisuju, pa tako na momente više zvuče kao kakav heavy metal bend što se atmosferom možda najviše može primjetiti na pjesmi “Moj nemir i ja” koja bi svoje mjesto mogla naći na albumu Metallice.

Konkretan sound, čvrsta svirka, i energija kojom ispunjavaju prostor može biti samo škola nekim mlađim bendovima kako treba dirigirati koncerte. Nije bilo praznog hoda od strane benda, a niti su dopuštali da publika puno miruje, jednostavno se vidjelo da bend i dalje uživa u onome što radi, bez imalo kalkulacije kako koncipirati svirku i nastup.Neposredno prije same promocije u opuštenoj atmosferi popričali smo s Đuletom koji je otkrio neke detalje o novom albumu “Neumeren u svemu“, te o svojoj životnoj filozofiji koja je ključna za nastanak novih glazbenih numera.Ovo je vaš deveti studijski album na kojem ste radili ti i Srba. Kako to da ste konkretno u priči oko rada na albumu bili samo ti i Srba s obzirom na ostale glazbenike koji nastupaju sa vama na koncertima?
Ne postoji pravilo. Kako da ti kažem, kad se znaš s nekim cijeli život kao što se Srba i ja znamo privatno i u muzici, dogodi se da muzika krene sama po sebi. Dovoljno je da on sjedne na bubanj, ja uzmem gitaru i bas, i šta god izađe iz nas to snimamo. Album smo radili u našem studiju Siena uz pomoć Voje Aralice, našeg dugogodišnjeg producenta. Uz dužno poštovanje live support ekipi, nije pisano pravilo da se mora sklopiti pedeset ljudi. Radili smo album s gomilom gostiju ranijih godina.

Htjeli smo da album bude kakvi smo mi po prirodi, on i ja od malih nogu. Ako je čokolada od 300 grama mora se i omot pojest, ako je 5 litara rakije mora se popiti sve, ako je 3 kartona piva mora se popiti sve, ako su žene tu, onda je sve. Te krajnosti su nas vozale kako kroz život i u životu, tako su nas provozale i kroz ovaj album jer i po toj nekoj priči načina na koji smo živjeli i živimo album je dobio naziv.

Na album je bilo i pozitivnih i negativnih kritika. Neki kritičari su napisali da se od vas nije čulo ništa novo što već niste rekli, dok je novija publika koja vas prati od “Lavirinta” generalno blagonaklona prema novom albumu. Po pitanju kritike dosta se isticalo kako vaš novi album ima povezanost sa zvukom EKV-a s kojim imaš podosta blisku suradnju...
Samo da ti kažem jednu stvar. Mi smo se cijeli život kao klinci družili s Milanom, Bojanom i Margitom, i svirali smo zajedno. U kreativnom smislu nakon tolikih godina svakako nema nikakvih dodirnih točaka, ali ako se tu provjerava nešto kroz osjećanja i sentiment iz tog perioda meni je jako drago. Odavno sam rekao da riječ kritike i kritičara mi ništa ne znače, sud publike je bitan. Ljudi mogu nešto voljeti više ili manje. U moru i najezdi svega i svačega pojavljuje se rock and roll album koji poslije 28 godina ima svoj dostojanstveni tijek i priču, i od nje ne odustaje. Što će ‘ko reći po toj priči potpuno mi je svejedno. Clint Eastwood je u jednom od svojih najboljih filmova izgovorio čuvenu rečenicu koju jako volim: “Mišljenje je kao dupe, svi ga imaju“.

S novog albuma su izašla tri singla, koji je bio princip biranja pjesama za singlove? Koliko sam primjetio u krugovima ljudi koji vas slušaju najbolje kotira pjesma “Anđele moj brate”...
Zašto pratiš krugove koji slušaju? Prati krugove koji te sami po sebi zovu i koji te vode. Ne postoji nikakav princip po kojem su birani singlovi ili spotovi. Postoji naš senzibilitet i on sam po sebi bira. Drago nam je da smo album izdali za Croatiu Records, za Jugoton na regionalnom nivou, evo sad nam se i LP pojavio. Promoviramo i knjigu koja prati naših 28 godina rada, “Tragovi prošlosti”, izašla su tri spota, imamo puno povoda da s jednim kreativnim potencijalom startamo turneju koja se zove “Licem u lice”. Što se tiče promocije imali smo je u Skopju, pa Zagreb, Podgorica, Novi Sad pa nakon toga Beograd, Sarajevo i Banja Luka. Regionalni susret s fanovima nam je želja da se dotaknemo i pogledamo, i kažemo da postojimo. Razlikujemo se od drugih, postojimo takvi kakvi jesmo, posebni smo svi zajendo.

Osim LP-a koji ste izdali nakon dosta vremena ponudili ste i digitalno izdanje albuma…
Kako da ti kažem, mi ne pratimo trendove. Mi smo analogna generacija koja je sticajem okolnosti upala u digitalno, ali smo svirkom na bini i dalje ostali ‘na drva’. Taj kreativni potencijal grupe Van Gogoh i zvuk od 1986. do 2014., se konstantno mijenjao. Mi smo u toj promijeni vidjeli posebnost i slobodu izraza. Kroz tu promjenu smo stalno ne inzisitirajući na njoj mjenjali sebe, i kako se naš život odvijao tako su se mjenjali stilski albumi koje smo radili.

Rekao si da je “Neumeren u svemu” najzreliji album Van Gogha...
To je debi album grupe Van Gogh. Takav je možda trebao biti naš prvi album. Kako da ti kažem, niti se oslanjam na postignuto, vrlo veliki respekt imam prema generacijama koje su odrasle uz naše ploče, ali sam uvijek spreman krenuti ispočetka. Taj neki kreativni reset je nužan, to provjetravanje ideja je nužno u svakom od nas. Koliko ti je puta palo na pamet da promjeniš svoj život, probudiš se ujutro, otvoriš prozor i kažeš neću kupovati kifle ovdje, neću ići u ovaj klub, neću raditi ovo, nisam više s ovom djevojkom, sad sam s ovom. Život je i dat da se kroz njega oblikuješ onako kako osjećaš.

Vezano uz album, izašla je i knjiga “Tragovi prošlosti” koja nije standardna biografija benda, već ima dosta dogodovština i priča se o tome što vas je pratilo cijelu karijeru. Zapravo niste htjeli da to bude standardna knjiga o bendu.
U toj knjizi se radilo tako da se nikad neće snimiti film o svemu, hvala Bogu. Taj film mi motamo uživo. Kada bude stao kino projektor naše kreacije i kada kimo prestane raditi ostat će zapisi koji će živjeti, neki kraće, neki duže. Ovo nije knjiga za one koji su odrasli uz Van Gogh, već za mlađe generacije da vide kako je bilo na početku, za starije i ostale koji su počeli ili prestali da prate kako Van Gogh rade, da vide kako je to bilo u vrijeme njihova odrastanja. To je jedno potpuno iskreno i otvoreno štivo svih aktera koji su prošli kroz grupu Van Gogh, s jako puno neobjavljenih fotografija u jednom divnom velikom formatu na 256 strana u izdanju prestižne izdavačke kuće Laguna.

Vaši mlađi fanovi upoznali su vas preko pjesme “Neko te ima noćas” koja je napravila dobar boom. Mlađa generacije je zagrizla za “Lavirint”, ali su isto tako preslušali materijal od vaših početaka s obzirom da ta generacija nije stasala u tom dobu. Godi li vam to što takva publika preslušava vaš materijal od onih početaka pa sve do sada?
Suština je da se vidi korijen priče koja te gotivi. Ako zavoliš nekoga i poželiš da dijeliš svoj života s njim bitno ti je svakako da znaš odakle dolazi, iz kojeg je okruženja, iz koje je sredine, s kojim znanjem, s kojom energijom radi, i koja mu je namjera. Grupa Van Gogh pere svoju ideologiju i nju dostojanstveno slijedi 28 godina, a malo toga je na ovom našem podneblju na kom živimo opstalo 28 godina.

Bili ste drugi ‘novi val’…
Da, 1986. Hoću ti reći sljedeću stvar. Jednostavno, bez potrebe da se dopadnemo svima dopali smo se mnogima. Imamo svoju priču i način na koju priču pričamo. Cijenimo ukuse ljudi i sasvim je nešto legitimno voljeti više, a nešto manje. Van Gogh može biti ovdje i ondje, u oba slučaja mi je drago.

2011. izlazi “Total“, CD i DVD koji je izašao samo u Hrvatskoj.
On je i napravljen isključivo samo za teritorij Hrvatske, tako da se novi fanovi upoznaju s tim kako je bilo ranije .Isto kao i knjiga. I da se stari podsjete kako je to bilo i da vide što su to propustili novo, a što možda mlađi više vole od njih. Kako si maloprije sam napomenuo “Neko te ima” je pjesma koje je povezala mnoge genracije, i drago mi je da jeste, ali kao kreator mogu reći da je to jedna od lošijih pjesama grupe Van Gogh. Ona je isfavorizirana na uštrb mnogih drugi koji su zasigurno mnogo bolje od nje, ali s obzirom da je postala hit osam godina nakon izlaska albuma samo lagano, ima vremena za ostale pjesme.

U pjesmi “Anđele moj brate” ima stih “Iz početka da krenem sada bih sve drugačije”. U ovih 28 godina postoje li stvari koje bi učinili drugačije?
Sve bih drugačije.

Zašto s obzirom na sve što ste postigli? Put je očito bio dobar kad ste sve to postigli.
Ne, put je bio trnovit i neizvjestan i u tome je bila njegova čarolija. U nekom novom životu svakako je veći izazov uči u novo kino nego u isto kino u kojem se gleda isti film. Uz svu moju ljubav prema svim mojim najdražima i najbližima poveo bih i njih, pa bi s njima ušao u neku novu priču, ali istinski i iskreno zaista bih sve drugačije.

Prvi tekstopisac benda bio je Goran Milisavljević, a potom ti preuzimaš tu ulogu. Po pitanju tekstova kada se objektivno gleda nekima odgovara više ovo što ti pišeš, dok je starijoj publici odgovaralo više što je Goran pisao. Možete li postići još više u cijeloj toj priči oko benda i pisanja nakon 28 godina? Kažu da je čovjek pun ideja do tridesete, a nakon toga počne reciklirati sve što je radio prije.
Na naše veliko zadovoljstvo ne recikliramo ništa postignuto niti se vraćamo na išta postignuto, a niti se oslanjamo na postignuto. Posebnost je da ti budeš s obzirom na svoju čulnost i senzibilitet drugačiji, onakav kakav si iz dana u dan. Nisi danas isti kao što si jučer bio isti, i takva treba biti kreacija. Goran je pisao sa mnom tekstove na prvom albumu, nakon toga sam ja preuzeo olovku i tu nezahvalnu dužnost jer mi nikada nije bila želja niti da pišem tekstove, niti da stanem ispred mikrofona. Ispred mikrofona sam stao na Milanov nagovor i pjevao na njegov nagovor i uz njegovu podršku, jer se on i Margita pojavljuju na našem prvom i drugom albumu. Tako i treba biti, da se razlikujemo. Mi ne smijemo juriti nekakav uzorak nekog tamo. Onda to nisi ti, u čemu se onda razlikuje to? Uvijek treba pisati kako osjećaš.

Može se reći, i zbog imena, vi ste tu muziku pretvorili u lucidnu sliku, radite što volite, a ovaj album je to dokazao. I dalje namjeravate istu energiju prenositi na novim albumima?
Nemam pojma. Ovu turneju koja se zove “Lice u lice” svirat ćemo pojačani jakim dobitkom pjesama koje se nalaze na albumu “Neumeren u svemu”, jer takve su kalorijske vrijednosti da ne možeš odoljeti. Dosta ih je našlo mjesto na novoj set-lisiti, što će biti nakon toga to nitko ne zna. Možda ćemo napraviti još luđi album, možda neće biti tekstova, možda neće biti muzika, možda će samo biti tekstova, možda neće biti muzike ni tekstova, možda ćemo snimiti tišinu, možda snimimo akustiku. Tko to zna.

Kako da ti kažem, život je i lijep u toj nekoj svojoj ljepoti i nepredvidivosti, što će biti sutra, nek bude što bude, ali mi ćemo i u tom nečemu sutra bit ispunjeni jer ćemo se ponašati kako se osjećamo. Ne radimo tako da smo uzeli model albuma “Kolo” pa smo vidjeli da tamo ima neka pjesma koja se zove “Spisak razloga” i da smo vidjeli da to publika voli pa ćemo sad reći “Aha, ajmo staviti kalkulaciju na papir“. Imamo pjesmu “Neko te ima” i svi je vole, pjesma “Spisak razloga” i svi je vole, pjesma “Mama” i svi je vole. Ajmo izabrati deset pjesama koje su pokazale i dokazale da svi vole, i da snimimo 10 sličnih novih pjesama za novi album, sigurno ne bi pogriješli.

Obično je to formula koja nije izračunljiva...
Što se mene tiče takva formula u mom životu niti je ikada postojala, niti će, vjeruj mi pa sve i na moju štetu, ikada postojati u mom životu.

Ima dosta novih i mladih bendova. Je li vam zapeo koji i ima li perspektivu napraviti ovakvu kilometražu kao Van Gogh? Ili ostaviti prepoznatljivi pečat kao što ste to vi napravili?
Uopće ne moraju raditi kilometražu kao mi, putevi se razlikuju. Kalorijske vrijednosti se razlikuju. Pečat ostaje samo ako predano i dostojanstveno stojiš iza svega što radiš. Ima dosta bendova i bitno je da im mediji poklone pažnju, da mediji otvore prostor znaš, a onda s jakim pečatom taj trag će sigurno ostati zauvijek i svima želim sreću.