Ovoga četvrtka, 23. svibnja, u Vintage Industrial Baru gledamo sastav iz Mostara koji ima prilično veliku fan bazu u Zagrebu u što smo se mogli uvjeriti na nedavnom nastupu u klubu Sax!. Pitaš se o kome se radi? Riječ je o bendu Zoster u koji se gotovo svi zaljube na prvo slušanje zbog jasnih poruka u njihovim pjesmama i zbog specifičnog i jedinstvenog zvuka (od katarze reggae/dub/rocka pa do odličnih psych momenta) koji su kreirali u ovih gotovo 20 godina postojanja.
Da vam bolje približimo bend koji iza sebe ima četiri studijska albuma svrstana po dvije faze kada je riječ o zvuku i poetici, pred koncert u Zagrebu popričali smo sa Zosterovim mastermindom Mariom Knezovićem koji nam je između ostalog otkrio i kada bismo mogli očekivati i njihovo peto izdanje.
Trenutnu postavu Zostera uz Knezovića čini gitarist Atilla Aksoj, klavijaturist Adis Sirbubalo, basist Nikola Galić i bubnjar Goran Rebac.
Mario, kako život?
Život je dobar. Općenito i personalno.
Da bacimo retrospektivu. Kako gledaš na ranu fazu Zostera, mladenačke dane? Reflektira li žanrovski zaokret na posljednjim albumima i neke osobne promjene?
Sigurno da reflektira… Dosadno je stalno svirati isto, pa mi šaramo malo i s godinama sve se bolje snalazimo… Isto kao u stvarnom životu.
Kakav je utjecaj na tebe imao trenutak kada ste postali hit na lokalnim radijskim postajama?
Bilo nam je golemo čuti svoje pjesme na radiju. Bio je to dobar znak, ali morali smo poći dalje.
S obzirom da su tekstovi obilježeni snažnom igrom riječi koja nosi značenje pjesme, možeš li prosječnom čitatelju objasniti što se krije iza sintagme ‘imači kada’?
Često mijenjam mišljenje oko te sintagme. Za ovu prigodu ću reći da su svi ljudi koji su ukoordinirani u prostor i vrijeme Imači Kada. Oni se dijele na one koji imaju kad radit sranja, one koji imaju kad stvarati nove vrijednosti i one koji imaju kada raditi sranja i stvarati nove vrijednosti.
Podijeli nam neko posebno iskustvo koje ste doživjeli sa svojim fanovima…
Pa evo ovo zadnje u zagrebačkom Saxu kad su nam skandirali “ta-na-na-na-na zoster”. To je baš bilo lijepo.
Sad kad si spomenuo koncert u Saxu, kakva je publika u Zagrebu za razliku od one u Mostaru?
Ma isti su to ljudi, samo drugačiji. Ljubav za ljubav.
Primijetila sam da ste osim obilaska regije, svirali i u New Yorku, Barceloni, Parizu, Amsterdamu i mnogim drugim gradovima u inozemstvu. Kakve utiske je na vas ostavila tamošnja publika?
Pa kad je riječ o ljudima koji ne razumiju naš jezik jako su dobro reagirali na našu muziku i čak smo ih naučili da pjevaju s nama, naravno one refrene u kojima nema “Dž” ,”Đ” ,”Ž” i ostalih slova s kvačicama. Uglavnom uspjeli smo ostvariti komunikaciju sa svijetom u okolnostima koje su nam bile zadate.
Koji bi bio recept za postizanje dugog staža na glazbenoj sceni? Kakva je situacija kod vas? Mislim da su tu ipak još neke druge stavke bitne nego samo jako dobra glazba.
Mora se poklopiti puno stvari. Npr. da nemate drugog izbora do baviti se glazbom 🙂 Puno razumijevanja i publika bez koje ne bismo mogli opstati.
Nedavno ste snimili album na rezidenciji Pionirski dom, kako je bilo zajednički raditi s Filipom Motovunskim?
Filip je super lik i bilo je lijepo raditi s njim i s ekipom iz “Rezidencije”. Radili smo opušteno i mislim da bismo opet mogli nešto i u budućnosti.
Kako to da je Gavrilo Princip odabran za središnju figuru zadnjeg albuma?
Zadnji album je žanrovski zamišljen kao ratni album s antiratnim stavom. Potrefila se i 100-godišnjica početka WW1, a taj refren me dugo proganjao. Tako smo skontali da je rat najveći brend ovih prostora, nažalost. S druge strane brend je brend, a bend je bend, hahahaahha. I na kraju smo dobili “Srce uzavrelo”. Jedinku.
Na kojim projektima se trenutno radi i možemo li očekivati novi album Zostera uskoro?
Novi album Zostera, prema planu, treba izaći na proljeće 2020. Do tad ćemo objaviti 3-4 singla. Prvi singl trebao bi biti vani sredinom lipnja ove godine.
Jedna opisna rečenica kako će izgledati večer u Vintage Industrial Baru?
To nam je prva svirka u Vintageu i bit će kao da je prvi put. Dođite i uvjerite se 🙂
