Zoran Mišić: “Rock’n’roll je neuništiv!”

6012

Mladi pjevač Zoran Mišić, javnosti najpoznatiji preko showa Hrvatska traži zvijezdu, upravo je izdao prvi album “Strah od nepoznatog“.

Tim povodom za Muzika.hr govori o materijalu koji će se naći na novom
disku, glazbenim iskustvima, planovima, uzorima i drugim zanimljivim
stvarima (intervju je vođen netom prije objave samog albuma).Uskoro izlazi tvoj prvi album “Strah od nepoznatog” na kojem se nalazi jedanaest pjesama. Kaži nam nešto više o nadolazećem materijalu.
Pa u biti nema se tu nešto puno reći osim ovog što si ti rekao. Na albumu će biti devet autorskih pjesama i dvije obrade. Radi se o obradama pjesama “Svijet za nas” Laufera i “Mršavi pas” grupe Majke. Unutar devet autorskih pjesama nalaze se i “Gdje si sad” i “Izgubljeni raj” koje su se već zavrtjele u eteru i u nekom videoformatu.

Ti si napisao neke pjesme na albumu…
U biti samo je jedna pjesma na albumu moja, a zove se “Vodi me”. Ja sam autor teksta i glazbe. Ostatak pjesama napisao je Mario Vestić, autor većine materijala Opće opasnosti i još nekoliko imena na hrvatskoj sceni.

Kako si zadovoljan s autorsko-producentskim timom Orešković-Štetić-Vestić koji su radili na ovom albumu?
Goran Štetić i ja nismo surađivali nešto previše. To je u biti priča oko “Izgubljenog raja”. On je napisao prvotnu ideju i pjesma se zvala “Sad sam tu”. Međutim, kasnije smo od te pjesme – koja nam je poslužila kao inspiracija – napravili potpuno drugačiju pjesmu koja se danas zove “Izgubljeni raj”. S njim sam, dakle, najmanje surađivao. Što se tiče Dejana (Orešković, op.a.), za njega imam samo riječi pohvale. Čast mi je bila raditi i poznavati takvog glazbenika. A Mario Vestić je, čak mogu kazati, moj prijatelj iako je dosta stariji od mene. On je izvanredan čovjek koji je pun dobrih savjeta i pun dobrih tekstova (smijeh). U velikom broju slučaja prilikom snimanja albuma glazbenici imaju mnogo više pjesama nego što može stati na jedan nosač zvuka. Selekcijom se odabiru najbolje koje se na kraju i snimaju. Koliko si ti pjesama imao prije nego što si izabrao ovih finalnih jedanaest?
Pa bilo je dosta opcija i dosta pjesama, od kojih su neke otpale prije nego što se sam album počeo sastavljati. Kod nekih su snimljene demo snimke, ono, gitara i glas, ali smo se odlučili da ipak ne ide u ovu našu priču jer je album malo žešći. Bilo je nekih malo lakših, pekmezastijih stvari, ali na kraju je odlučeno da se to ipak ne uvrsti na album. Tko je sve svirao na albumu?
Svirao je Vjekoslav Čuljak, koji je surađivao sa mnom u grupi New Found Power i koji radi sa mnom u bendu. Dejan Orešković svirao je bas, a Vjekoslav je svirao gitaru. Matej Zec iz Leta3 producirao je i odsvirao bas na nekim stvarima. Thomas Balaž iz Divljih jagoda odsvirao je bubnjeve na nekoliko stvari. Marko Jurić iz grupe Father odsvirao je također bubnjeve na nekoliko stvari.

Zašto si odabrao pjesme Laufera i Majki kao bonuse na albumu?
Majke slušam već dugi niz godina, a Laufer nešto manje, ali definitivno su bile najbliže meni i najbliže mom stilu.

Muziku podržava

“Mršavi pas” u originalu je akustična pjesma, “Svijet za nas” električna. Kaži nam kako zvuče u tvojoj obradi?
U svakom slučaju mi smo to obradili malo žešće i modernije. “Mršavi pas” je u svemu tome dobio nekakvu grunge notu. Sad tu ima i bubnjeva i gitara i nekih malih efektića… Ja bih rekao da malo vuče na Alice In Chains što je meni osobno super (smijeh), budući da sam veliki fan. A “Svijet za nas” je obrađena na način moderne metal pjesme. Bit će zanimljivo, jer nije samo presvirana stvar s mojim vokalom već je od cijele pjesme urađena kompletno nova stvar.

Jesi li bio na Alice In Chains na Jarunu?
Naravno, naravno!

Kako si zadovoljan s njihovim novim vokalom?
Jako sam zadovoljan. Iako, u biti, na takvim koncertima i ne čuješ baš dobro pogotovo ako si naprijed kao što sam ja bio. Ne čuješ nešto previše, čuješ da to nije Layne, ali ja sam jako, jako zadovoljan. Po meni dečko (William DuVall, op.a.) super pjeva, liči malo na Lennya Kravitza (smijeh). Što se tiče novog albuma (“Black Gives Way To Blue“, op.a.), imam potrebu to kazati – odličan album, na kojem se osjeti nedostatak Laynea, ali on je to super odradio i točno čuješ, ako pažljivo slušaš, možeš čuti Laynea kako pjeva te stvari i to mi je super. Te nove stvari su također i na koncertu zvučale odlično.

Jesi li veći fan Urbanove solo karijere ili Laufera, Barine solo karijere ili Majki?
Ja sam više za Majke i za Urbana solo.

Prije nekoliko dana u Grafičkoj školi odabrao si izgled naslovnice albuma?
To je sve super prošlo i ja sam s coverom zadovoljan. Mislim da su tu ispoštovane svačije želje; ja sam imao svoje želje, Dallas neke svoje… S obzirom da su to vrlo mladi ljudi koji su na početku svoje karijere kao grafički dizajneri, ja sam prezadovoljan. Uopće se ne osjeti da su to radila djeca od sedamnaest godina već to zaista izgleda profesionalno.

U jednom intervjuu kazao si da ti je velika želja također probiti se na inozemno tržište. Planiraš li snimiti nešto na engleskom?
Za sada sam koncentriran na izlazak i dobru promociju ovog albuma. Želim da ga dobro odsviramo i da sve to bude kako treba. Ali, naravno da bih htio izaći na inozemno tržište. Jer većina onog što sam ja pjevao dok sam vježbao s bendovima bila je na engleskom.

Hoće li uskoro biti kakav koncert?
Ne znam ništa sada u vezi koncerata jer smo svi koncentrirani da se to ispuca van. Ja se nadam da će u Zagrebu u sklopu te promocije biti neki veći koncert.

Gledao sam te na koncertu u Biogradu ljeta 2009. Koliko će se set-lista tvojih koncerata mijenjati s ovim albumom?
Mijenjat će se utoliko što ćemo svirati te nove stvari, ali i coveri će biti malo drugačiji. Ono u Biogradu su bili više neki hard-rock klasici tipa “Smoke On The Water” ili “Rock’n’Roll” od Zeppelina i to… Nekako se želim maknuti od tih početaka jer imam dobru ekipu iza sebe. Htio bih svirati Rage Against The Machine i takve stvari, zašto ne? Alice In Chains, Panteru… Zašto ne?

Spomenuo si dva hard-rock klasika; “Smoke On The Water” Deep Purplea te “Rock’n’Roll” Led Zeppelina. Koji ti je pjevač draži, Ian Gillian ili Robert Plant?
Definitivno Robert Plant. Gillian mi jednostavno nikad nije sjeo do kraja. On je odličan, izvanredan pjevač čije dionice volim. Ali Plant mi je nekako više karizmatičan.

Jesi li bio na Plantu u Splitu?
Nažalost to sam propustio. U biti, nisam ni saznao na vrijeme. Saznao sam tek nekoliko dana poslije koncerta. Isto mi se dogodilo i s Evergreyom i s Glenom Hughesom koji je također prije nekoliko godina bio u Zagrebu, što sam ja doznao nekoliko dana poslije.

Kad si shvatio da bi se htio baviti glazbom?
Ja sam zakačen za glazbu od rođenja. Uvijek sam nešto pjevao i udarao po kući. S frendom iz ulice počeo sam svirati bubnjeve sa šest godina. Ozbiljnije sam se zakačio za glazbu s nekih četrnaest godina, kad sam počeo svirati sa dva starija čovjeka koji su svirali bas i gitaru i koji su me zaista naučili nekakvim osnovama sviranja bubnjeva i ponašanja u bendu. Tada počinje moj ozbiljniji interes za glazbu. Taj bend se zvao Hazard, poslije su bili Pirati, nekakav blues-rock bend i tada Wasted Generation koji je bio heavy-metal.

Dakle, svirao si prog-rock, hard-rock, blues-rock i heavy metal. Koji ti je od navedenih žanrova najdraži?
Ja volim kombinaciju svega. Pirati su bili početna ushićenost i bili su mi sve na svijetu. Wasted Generation bio je baš ono rock’n’roll bend, baš ono pure fucking rock’n’roll. Insomnis je bilo nešto ozbiljnije, nekakav progresivni alternativni rock. Poslije toga je bio New Found Power koji je prvenstveno bio Pantera tribute bend, jer je Pantera moja najveća glazbena ljubav. Oni su mi bili vrh, dok se nismo raspali (smijeh).

Kako je došlo do snimanja pjesme s Općom opasnosti?
Sasvim slučajno. Za vrijeme dok sam ja bio u emisiji (Hrvatska traži zvijezdu, op.a.) oni su planirali nekakav povratak na scenu i pripremali su pjesmu “Uzalud sunce sja”. I slučajno se poklopilo da sam ja iz Slavonije, i ja sam otpjevao “Jednom kad noć”, što je ljude dosta pokrenulo i počeli su se zanimati za tu stvar. Tada se interes za njih podigao. Od njih sam dobio potpisan plakat… poslije showa smo odmah odradili jednu kratku turnejicu zajedno. Tu smo se upoznali, dogovorili za snimanje i eto. Svima se svidjelo. Čak su mi i ljudi s mora kazali da je to super stvar. Bila je to zaista uspješna suradnja.

Jesi li bio na koncertu Bon Jovija na Maksimiru gdje je Opća opasnost nastupila kao predgrupa?
Nažalost nisam bio. Ulaznica mi je bila preskupa, a i gledao sam neke novije snimke Bon Jovija i uopće nisam zadovoljan. Odlučio sam ih ovaj put propustiti.

Koja su tvoja iskustva sa snimanja spotova?
Primjerice, snimanje s Općom opasnosti bilo je genijalno. Sve se dogodilo u pola sata. One scene iz zraka su se snimale s vatrogasnim vozilom. To se sve odjednom skupilo – ‘ajmo ovamo, ‘ajmo tamo… ‘Ajmo u Valpovo, ‘ajmo u Županju. Onda smo stajali na jednom raskrižju i čekali da vlak prođe. Znaš ono, sve je bilo spontano i baš je bila super dobra zezancija.

Na snimanju “Gdje si sad” bio je ozbiljan pristup, snimanje s nekoliko kamera, spot ima priču. Snimanje “Izgubljenog raja” bilo je skroz drugačije, bilo je to snimanje pred platnom, naknadno montiranje pozadine. Sve u svemu, bila su to tri raznolika iskustva koja nikad neću zaboraviti.

Kolika se u Hrvatskoj pruža šansa za promociju mladim bendovima?
Pa ja mislim ne dovoljna. Mislim, u usporedbi s količinom medijskog prostora kojeg dobivaju neka imena na sceni, primjerice Simona Gotovac, mislim da mladi bendovi ne dobivaju apsolutno ništa prostora. Mislim da se to može popraviti zato što postoji hrpa dobrih bendova koji imaju što pokazati i imaju odlične priče.

Od početka glazbenih natjecanja, od Story Super Nove, jedino je Natali Dizdar izašla s nekakvom glazbenom karijerom..
Istina.

Je li te strah da i tvoju karijeru ne zadesi sudbina brojnih rafa, saša, tinova i kedža koji su se pojavili i nestali?
Mislim, to su talent showovi. To sam skužio odmah po interesu ljudi kad je to završilo. Na mom dočeku u Valpovu bilo je 6500 ljudi. A sada dođemo svirati i dođe nam petnaest ljudi. Interes pada i dolaze nova lica. Evo, već treća sezona kreće.

Ne mogu reći da je to nekakav strah, ali spreman sam i na to. Prvenstveno zbog glazbe koju volim i koju radim i koja nije baš najkomercijalnija. Tako da je moguće da će se to dogoditi. Ali bez obzira dogodilo se to ili ne, ja idem dalje svojim putem. Radim ono što volim, smatram da se svaki trud kad-tad isplati, pa će se isplatiti i moj.

Kakav je status rock’n’rolla u Hrvatskoj?
On postoji, to je neuništivo! Sad trenutno dominiraju nekakve pop-cajke, ili što to već dominira našom scenom. Ja mislim da će vrijeme rock’n’rolla ponovno doći jer je povijesna činjenica da se sve vrti u krug, u modi i u svemu, pa ćemo valjda i mi ponovno doći na red.

Muziku podržava