Zola Jesus: “Osjećala sam se kao slobodna životinja”

Amerikanka ruskih korijena pravog imena Nika Roza Danilova, poznatija
kao Zola Jesus, vraća se u zagrebačku Tvornicu kulture 20. ožujka.

Zola Jesus bila je prije 3 godine na istom mjestu, a za taj je nastup rekla kako joj je bio jedan od najboljih na turneji.

Inače specifičnog glazbenog izričaja u kojem kombinira i producira elektroniku s indie, goth i pop utjecajima, na ovu turneju dolazi promovirati novi album “Taiga“, (tajga – šuma). Ovaj put vodi i talentiranog trombonista, ali i zanimljivog perkusionista, jer na novom albumu ima različitih vrsta perkusija koje treba odsvirati uživo, tako da će show u petak biti dosta drugačiji od prošlog puta.

Inače sklona anksioznosti, ‘djevojka sa sela’ odrasla u Wisconsinu, s adrese na kojoj je živjela u Los Angelesu preselila se privremeno na otok na washingtonskoj obali, kako bi okružena prirodom, divljinom i šumom napravila “Taigu”.S diplomom iz filozofije, nije čudo da su je za album inspirirali i Nietzsche i Schopenhauer… No da ne filozofiramo dalje, evo što Nika kaže…Kako ti je bilo prošli put u Hrvatskoj?
Sjećam se da je šou bio super, došlo je jako puno ljudi, bilo je zabavno. Hrvati su entuzijastični, jedva čekam doći opet. Jako sam uzbuđena.

Album “Taiga”?
Zvuk je skoro isti kao i na prošlom, produkcija je malo drugačija, htjela sam da zvuk bude čist na ovom albumu, i htjela sam se koncentrirati na pisanje pjesama. Provela sam jako puno vremena pišući pjesme i radeći na albumu.

Taiga je ruska riječ za šumu. Odrasla si u ruralnom području u Wisconsinu. Što ti sve to predstavlja?
Kad sam pisala album razmišljala sam jako puno o ovom internacionalnom svijetu, i o tome kako sam odrasla. Odrasla sam u ruralnom području. Razmišljala sam i o svoj podrijetlu. Moja se obitelj preselila iz Rusije u Wisconsin, što je jako slično. Tamo gdje su živjeli u Rusiji i gdje žive u Americi je dosta slično. Razmišljala sam o tome kako se ljudi zapravo nikada ne promijene. Ljudi potiču ipak od svojih predaka i razmišljala sam kako to utječe na moju budućnost. Taiga je samo ime za nedovrešeni spektar stvari o kojima sam razmišljala dok sam radila album.

Dok si radila ovaj album preselila si se iz Los Angelesa na otok Vashon u Washingtonu…
Preselila sam se na taj otok koji je pun šume, kuća u kojoj sam živjela je u Puget Soundu, dugom i uskom zaljevu na sjevernozapadnoj obali države Washington, na ulazu u Tihi ocean. Osjećala sam se slobodno i kao da sam jedina osoba na svijetu. Makla sam se iz civilizacije, i osjećala slobodu koju nemaš u gradu. U gradu imaš presing od ljudi, a tamo sam se osjećala kao slobodna životinja.

Kako je izgledao proces rađenja albuma s obzirom da si se odvojila od civilizacije?
Napravila sam tamo svoj mali studio, i pisala tamo svaki dan. Ponekada bih išla na izlete, i pjevala a capella, i pisala tako. Mnogo sam pjesama prvo napisala a capella, a onda tek instrumente. Tako sam pisala. Kako je moj glas moj glavni instrument, onda sam htjela da pjesme imaju više vokala. Sviđa mi se samo pjevati i gledati što pjesma treba, što joj treba dodati.

Diplomirala si filozofiju. Koja je tvoja poveznica filozofije s muzikom?
Filozofija znači da si pokušavaš objasniti stvari. Kad radiš muziku, radiš je jer pokušavaš komunicirati osjećaje koji se ne mogu staviti u riječi. Ljudi uz pomoć filozofije valjda pokušavaju naći smisao postojanja, zašto su ovdje. Tako isto je i s mojom muzikom. I ja sam studirala filozofiju jer sam imala pitanja i tražila odgovore.

Jesi li našla barem neke odgovore na ta pitanja?
Ne. Našla sam jedino načine kako da se nosim s tim, i filozofe koji misle isto kao i ja. Ali nisam ni blizu odgovora (smijeh).

Imala si dosta nesigurnosti oko pjevanja i glasa. Jesi li sada sigurna u svoje pjevanje?
Bila sam nesigurna oduvijek oko glasa jer znam kako bi to moglo biti. Uvijek pokušavaš izraziti nešto, i znaš kako bi to trebalo zvučati, ali kad otpjevaš to, to nije to. Odlučila sam da ću samo pjevati čisto i biti samopouzdana oko toga jer iako nije savršeno, dovoljno je blizu.

Učila si pjevati operu otkad si bila dijete… Kako to da nisi nikad postala operna pjevačica?
Zato što mislim da nisam dovoljno dobra za operu još. Glas možeš razvijati cijeli svoj život, i učiti pjevati. Ali ne želim trošiti energiju na to, radije radim svoju muziku. Još uvijek učim operu, dva put tjedno imam satove opere, ali mislim da to ne želim raditi u životu, radije radim svoju muziku.

Jednom davno si rekla da te sram raditi pop muziku, a ipak je radiš. Kako to da si promijenila mišljenje?
Čak i moje najbučnije i pjesme naj lo-fi zvuka su pop pjesme. Prije me bilo sram pa bih stavila više buke u pjesmu, da izgleda da je manje pop, ali na kraju to je ono što ja radim – pop pjesme i zbog toga me privlači pisanje pjesama. Koliko god da probam napraviti nešto drugačije, nije to originalno, nije to to. Tako da pokušavam onda napraviti pjesmu tako da si zadam malo više izazova.

Imaš najdražu pjesmu s “Taiga?”
Možda “Nail” jer je a capella i drugačija je.

Promijenila si izdavačku kuću, zašto?
Sacred Bones su moji prvi izdavači, moja obitelj. Ali htjela sam probati nešto drugačije. Možda ću im se ponovo vratiti jednog dana, jer oni jesu moja obitelj, ali uvijek sam voljela Mute Records i htjela raditi s njima.

Još malo i evo te kod nas…
Neće biti onaj bend koji je bio prošli put, nego novi. Ova turneja mi je najbolja do sada i zato jedva čekam doći u Zagreb i pokazati svima nove pjesme. Volim jako posjećivati gradove na turneji. Majka mi je Slovenka, ali volim ići u Hrvatsku, volim svu tu istočnoeuropsku kulturu koja je dio i moje obitelji i volim istraživati na turneji.