Nakon odličnih svirki i koncerata u 2005. godini, posebno pozdravljajući onaj u Domu sportova, Hladno pivo odlučilo je sjesti s nama i sve to rezimirati u jednu malu cijelinu. Pošto su ostali zauzeti, uspjeli smo doći do Zokija i priupitati ga nekoliko pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti HP-a. Kada se može očekivati novi album, kako je biti predgrupa The Ramonesima, i još toga čitajte dolje…
Za početak bih pozdravio cijeli ekipu Hladnog piva i zaželio vam Čestit Božić i Sretnu Novu…
Hvala, također… i svima koji ovo čitaju ili pročitaju početak barem.
Kad smo već kod Nove godine, svirali ste u Makarskoj. Zašto niste možda ostali u toplim domovima umjesto koncerta na otvorenom?
Dobili smo ponudu koju nismo mogli odbiti, i to bez pištolja uperenog u glavu… a i volimo se družiti međusobno. Makarska nam je i inače omiljeni grad, imamo puno prijatelja tamo, a naš trubač je Makaranin. 
Možeš li se prisjetiti prvih svirki i nastupa po underground sceni?
Pa… teško bi se to moglo nazvati underground scenom pošto se uglavnom radilo o svirkama krajem ’80-ih kad smo svirali većinom na izviđačkim natjecanjima i feštama za Dan mladosti, u stvari, imali smo i jednu svirku u Klubu omladine Peščenica ’89 pred nekih četrdesetak ljudi. To mi je ostalo u sjećanju pošto smo morali vaditi pare iz džepa da isplatimo razglas, nisu nam dali da odvezemo pojačala doma dok se nismo pojavili drugi dan s lovom. Tada su ispred nas svirali i Jinxi, samo taj bend nije imao nikakve veze s ovim Jinxima iz ’90-ih, čisti slučaj. Sjećam se i odlaska vlakom na nepostojeći festival u Ivanić Gradu. Frend nam je morao posuditi pare da se vratimo nazad u ZG. Bio je tu i trodnevni tulum u društvenom domu tvornice RIS preko puta ludare u Vrapču, publika: prijatelji, tadašnje cure i lokalni alkosi… ‘Prave’ svirke su došle kasnije, svirali smo u KSET-u, Jabuci i Video teatru, tada smo već i imali neku publiku osim rodbine i prijatelja, ali to se uglavnom odnosilo na Zagreb. Više svirki je uslijedilo tek po izlasku “Džinovskog”.
Najdraži koncert do sada?
Mislim da svatko u bendu ima neke svoje intimne favorite, teško je izdvojiti… svakako nastupi ispred The Ramonesa, Therapy i NoFX, zatim Dom sportova,… mislim… svugdje je bilo izvrsnih koncerata.
Svirali ste i s The Ramonsima u ZG-u. Imaš možda neku zgodu s tog koncerta?
Nama je tada kao tonac dodjeljen jedan Irac koji je navodno bio i tonac tada nekog dosta poznatog benda, ne mogu se sjetiti kojeg… Naš tadašnji basista Hadžo mu je uvalio litru neke rakije kao poklon i tip je izvrsno postupao s nama… Mi smo se bojali da će njih sve skupa boljeti k…. za naš nastup, ali cijela ekipa se pokazala vrlo profi. Ja sam taj dan svirao s tempreraturom koja je vjerojatno bila izazvana tremom. Dok smo čekali tonsku, u dvoranu je prvi ušao pokojni Joey Ramone, nasmiješio se svima i zapalio prema svlačionici, ali tada… dok se spuštao stepenicama, naglo je zastao, vratio se nazad i krenuo drugom nogom niz stepenice, ja sam mislio ‘koji k….’, ali poslije sam čuo da je čovjek patio od nekog opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Organizator nam je nudio 40 minuta svirke, ali mi smo htjeli svirati 20 minuta, bilo nam je glupo daviti ljude prije legendi. I da… svirali smo samo za pivu… jedino su Hadžo i Mile uspjeli provesti par minuta s The Ramonesima.
Imate nekoliko novih stvari koje izvodite u zadnje vrijeme na svirkama, a nakon Nove godine se povlačite u studio koliko čujem?
Za sada smo izvodili samo dvije nove pjesme, čisto da se malo guštamo, drugačije je to pred publikom nego u rupi… nećemo svirati koncerte sigurno 6-7 mjeseci, možda i više. Barem ne u blizini.
Kada bi onda mogli očekivati novi album HP-a, a naravno samim time i neku novu koncertnu turneju, te da li je moguća neka velika turneja Hrvatskim gradovima?
Album na jesen 2006. Ostalo je još u magli.
Eh da, čujem da ti u HP-u imaš jedini ‘custom’ gitaru… Jel to istina, tko ti ju je izradio i jesi zadovoljan njome?
Gitaru imam ja, Šoki ima custom bas. Obadvije su Aries Bovidae. Moja je SG custom, 7-žičani. Htio sam malo proroštati po zvuku, a kako volim SG-e, to je bio logičan izbor. Gitare je napravio mladić po imenu Arijan iz Varaždina.
“Mlohava čuna” je pjesme iz vlastitog iskustva ili?!
Naravno, mi ne pjevamo neistinite pjesme (smijeh na veliko)…
Vi ste rijetki koji su se probili od demo scene do TV-a ajmo reć’. Kako vam je to uspjelo?
Mislim da ima dosta njih koji su se probili, nismo mi neki izuzetak, kod nas u Hrvatskoj to stvarno nije toliko teško. Svaka šuša može doći na TV ukoliko skupi ili nekako dobije pare za snimanje spota. Tragedija je u tome što je bitno imati spot, a ne kvalitetu ili dobru pjesmu, tako da se uz ponešto dobroga, vrti i raznorazno smeće po ekranima. To se zove govor novca, a ne programska shema ili ravnopravnost u startu. Ne smatram to posebnim uspjehom. Puno je teže steći publiku koja će doći na koncert. Mi smo koncertni bend prije svega, nismo se bojali svirati po šupama i putovati. Svaki bend koji drži do sebe svira, naravno, vremenom povisiš kriterije, ali najbitnije za svaki bend, naročito demo ili mladi bend je da svira pred publikom.
Pa kako bi onda prokomentirao domaću ‘demo scenu’?
Radije bih koristio termin scena općenito. Danas se album može objaviti i bez izdavača, bio on zamišljen kao demo snimci ili ne. Kakva god bila trenutno, scena uvijek ima svoju bit, a to je da ti bendovi donose nešto drugačije i što je još bitnije, nova imena. Postoji ekipa kojima je pun k…. i HP i ostalih ‘poznatih’ imena… ljudi traže novo. Takva scena egzistira i bez tzv. mainstream medija. Internet je omogućio razmjenu informacija kakva je prije bila nezamisliva. Svira se više nego prije i generalno stvari funkcioniraju bolje. Moji favoriti su Grupa tvog života i Justin’s Johnson. Dobro sad, ima tu i drugih, ali oni su mi prvi pali na pamet. Recimo Kimiko, to je nesvakidašnji bend, ali ne znam da li su oni demo. Miletu su super oni Skaramuži… Ima i bend Dane i Šusteri, pa Flegma, dio ekipe iz Stenjevca i Gajnica, ne znam sad sve…
Koliko često ste svirali vani na bivšim ex-yu prostorima, pa i šire?
U zadnjih 10-11 godina, prošli smo i Sloveniju, Jugoslaviju pa poslije SiCG, BiH, Makedoniju, bivšu SAP Vojvodinu, zatim Njemačku, Austriju, Italiju, a uskoro idemo u i Švicarsku – za sada dosta. Nadamo se i promjeni kontinenta uskoro.
Kako ste uspjeli organizirati onakav velik koncert u Domu sportova bez menadžera? Još uvijek ga nemate ili?
Mi to volimo zvati modelom radničkog savjeta, znači nema gazde u bendu, niti sumnjivog tajkuna u sjeni. Toliko godina smo radili po raznoraznim poduzećima i naučili neke stvari o onome što se u divljem kapitalizmu zove buissiness. Prvo je pravilo da uvijek moraš imati veće prihode od rashoda. Najveći rashod u Hrvatskoj u organiziranju koncerta je uglavnom menadžer, pogotovo nesposoban. Radije smo imali ljude koji su stekli naše povjerenje i pomogli nam. Drugo, imati sponzore koji te prate. Time možeš utjecati da cijena karte bude prihvatljivija raji i ostati solventan. Treće je imati skandal koji mi, na žalost medija i na našu sreću, nismo imali. Četvrto je da smo mi najuporniji i najdiscipliniraniji bend u Hrvatskoj. Peto – zovemo se Hladno pivo. Šesto – menadžer (ukoliko ipak postoji) mora biti dio benda i živjeti uz bend. Sedmo – svatko unutar HP ima svoj dio posla. Osmo – potrebno je i imati malo sreće, mislim trebalo je ipak preživjeti 18 godina. Deveto – publika i slušatelji… I deseto: ova pravila vrijede samo za nas. Svatko ima svoju filozofiju i način rada.
Mile kaže da bi prije svirao kao predgrupa Peppersa ili U2-a, nego recimo Metallice. Što ti kažeš na to?
U Hrvatskoj više ne bih svirao kao predgrupa, dosta nas je više, trebao bi netko novi doći za tako nešto. Sve gore navedene grupe sam gledao u živo, tako da i taj razlog otpada… Kada bih vani nekome mogao svirati kao predgrupa bili bi to SOAD, definitivno. Bend sutrašnjice.
Što u zadnje vrijeme od glazbe preslušavaš, koji su ti glazbeni uzori?
SOAD, Rancid, Sick Of It All, zatim Django Reinhardt – to trenutno preslušavam… I redovito country: Nelson, Cash, Yoakam, Jennings… Vidjeh i Franz Ferdinad u Beču nedavno, dobar bend za kazić, tulume i vožnje, ali uživo – ‘too slow man’ što bi rekao Olga iz Toy Dollsa.
Uzori nekad bili, a danas utjecaji The Ramones, The Rolling Stones, Creedence Clearwater Revival, Iron Maiden, Motorhead, AC/DC, Toy Dolls, The Clash, Pistols, Dead Kennedys, Misfits, hrpa punka i hardcorea, metala, sun period Elvisa, Pušenje, Azra, KUD Idijoti… Volim i Waitsa, ranog Springsteena, ma puno je toga, a nekad sam slušao samo punk i metal.
Već naveliko i naširoko se priča o vama, pa jel’ ima nešto što možda ljudi ne znaju, a trebali bi (ili ne bi)?
Ne, samo to da nas nema do jeseni nigdje uglavnom za javnost, osim u lokalnoj birtiji, možda… Veselim se probama, zajebanciji i intimnom druženju…
