Riječki shock rokeri Grč dio su domaće scene od davne 1982. godine.
Bend vodi Zoran Štajdohar Zoff, autor i vokal te jedini konstantni član benda, čija se postava nebrojeno puta mijenjala.
Nastupi su im mračni i krvavi, a kao redovita sredstva i rekvizite često koriste i pravu životinjsku krv i organe, i mrtvu teleću glavu koju potom masakriraju motorom pilom ili velikom sjekirom.
Gdje ste sve svirali i kako vas je publika u to vrijeme prihvaćala?
Svirali smo najviše po Sloveniji i tamo smo se osjećali kao kod kuće. Prvi su prepoznali originalnost benda i poštivali su naš glazbeni izričaj, jer je bend iskren i ne podilazi nikakvim formama, nego radi po svom osjećaju. Jedna od anegdota je kada sam na koncertu u Mariboru, slučajno sjekirom zahvatio dio svoda nad pozornicom i porušio komad svoda u trenutku kada je kamerman snimao performans i čovjek se toliko uplašio da je pobjegao glavom bez obzira i nikad nismo saznali je li što i kako snimio. Druga je, kada mi je prišlo u backstageu na Novom rocku 1987. malo dijete i pred sam izlazak na pozornicu, tražilo da mu zavežem cipelicu. Kleknuo sam i vezao cipelicu, a ono se naslonilo s ručicom meni na rame, kao odrasla osoba naslonjena na šank. Nakon ‘obavljenog posla’, nestalo je u mraku backstagea. Nisam nikada saznao kako je dospjelo tamo.
Nastupi su kasnije postali jos radikalniji. Što vas je potaknulo da počnete koristiti krv, iznutrice životinja i njihove glave koje ste razvaljivali sjekirom? Što s time nastojite poručiti?
Grč se uvijek trudio povezati tekst, glazbu i scenski nastup da bi publici maksimalno dočarao svoj izričaj. Hladna oružja, poput sjekire, bata, motorne pile (i njezin zvučni efekt) upotpunjuju scenski nastup i služe svrsi razbijanja, sječenja i komadanja telećih (kravljih glava) koje su simbolika obračunavanja aktera s nepravilnostima sustava u kojem živi, radi, djeluje. Uz pravu životinjsku krv, ostavlja se još jači dojam.
Koji su bili najbizarniji momenti kada je riječ o reakcijama publike? Bilo je i skandala s nadređenima?
Svi mi kada gledamo neki film u kojem ima krvi na pretek nemamo taj doživljaj krvi, no kada se suočimo uživo s krvlju, onda svatko reagira drugačije. Na koncertu u Sarajevu, nakon što sam razvalio svinjske iznutrice (jetru, bubrege, slezenu…) publika je počela uzimati komade i gađati se međusobno, razmazivati ih po sebi, a neki su htjeli i na pozornicu uz povike “Ubi mene, ubi mene…” Jednom prilikom sam dobio i anonimno pismo (nakon koncerta u Rijeci) da smo mi i publika sotonisti i da se na našim nastupima masakriraju netom odsječene životinjske glave. Ali nekih većih problema, po tome pitanju, s nadređenima nije bilo.
Zbog takvih scenskih nastupa došlo je i do neslaganja u bendu?
Dio originalne postave nije bio za takav radikalan pristup, ali su ipak (nevoljko) nastupali do rasformiranja, 1987. bubnjar i ja smo nastavili dalje, do njegovog napuštanja grupe. Svojedobno smo morali pod ‘Komisijom za rock’ SSOH Rijeka, na SUP-u objašnjavati naše tekstove, ali smo ih uspjeli uvjeriti da ‘ne podrivamo temelje socijalističkog društva’ i bend je nastupao bez nekih većih problema.
Kao jedan od naročito važnih nastupa je i onaj iz 1987. na Novom rock festivalu s imenima kao što su Swans, Mizar i SCH. Zašto je upravo taj nastup bio toliko važan?
Nastup na Novom rocku ’87. je bio vrhunac tog perioda djelovanja benda. Prvi put smo nastupili pred 5000 ljudi na velikom stageu, sa svojim prepoznatljivim scenskim nastupom i s 4 gitare u odjavnoj pjesmi “Sloboda narodu”. Reakcije publike su bile odlične, i mi smo bili zadovoljni sa svime. Taj nastup je otvorio i neke druge mogućnosti za napredak benda, ali zbog rasformiranja originalne postave došao je period traženja novih članova i stagnaciju benda zbog učestalih promjena postave.
Poznati ste po provokativnoj tematici koja je vidljiva već u naslovima pjesama. “Noćas se Beograd pali” je samo jedna od brojnih. Što vam je tada bio cilj postići s njima i kako su tamošnji građani reagirali na izvođenje te pjesme?
“Noćas se Beograd pali”, je pjesma koja nema veze s građanima Beograda i Srbije jer je napisana (Igor Modrić) 1984. i odnosila se na napad njemačkih okupatorskih snaga na bivšu državu, Jugoslaviju i grad Beograd. To što je neki ‘svojataju’ i objašnjavaju na svoj način u dnevno – političke svrhe, to nas ne zanima. Ostali nazivi pjesama i same pjesme govore o našoj percepciji društva i pojedinca u tom društvu, nepravilnostima društva i našim ‘rješenjima’ tih nepravilnosti.
A kada je riječ o provokacijama, kako gledate na ono što danas radi primjerice Let3?
Let 3 je dobro osmislio svoje provokacije, koje su shvatljive svim populacijama i to dobro rade na komičan, bezbolan način.
Kakav je odnos medija prema vama nekada i danas?
Odnos medija prema nama nekada i danas nije se bitno promijenjen, i dalje smo na margini. Jedino se pojačava aktivnost medija, kada su u pitanju noviteti poput skorašnjeg izlaska albuma “Nek’ padaju glave”.
A kakva je atmosfera u Grču danas nakon duže pauze?
Sada je postava ustaljena s novim članom (Igor Stevanović – Stiv, ritam gitara ). Puno vremena je potrošeno na stalno izmjenjivanje članova i sada idu promocije novog albuma, 7.11 Močvara, Zagreb i 25.11. Pogon kulture, Rijeka. Očekujemo još koncertnih promocija, ako su organizatori zainteresirani za Grč.
Spomenuti album planirate objaviti ove godine. S kakvim problemima se obračunavate ovoga puta?
Tematika tekstova je i dalje bazirana na sustavu u kojem živimo i djelujemo, vlast, crkva, branitelji… Progovaramo bez zadrške i uz snažnu glazbenu podlogu. Mnogi će se prepoznati u određenim pjesmama. Pola tekstova je od bubnjara Zorana Kovača – Kiss, a pola mojih.
Izdajete ga za beogradsku etiketu Miner Records. U Hrvatskoj vam nisu ponuđeni odgovarajući uvjeti?
Da, izdavač ja Miner Records jer nam je ponudio najbolje uvjete i promociju, za razliku od hrvatskih izdavača koji su potraživali naše financijsko ulaganje kao glavni uvjet za objavljivanje albuma. Nekima nije odgovarao scenski nastup s telećim glavama (vegani), pa nisu željeli objaviti album.
Nakon više od 30 godina rada benda, postoji li nešto što biste voljeli da ste drugačije napravili?
Sljedeće godine je 35 godina benda i jedino mi je ‘žao’ što bend nije nastupao po Europi, jer mislim da bi se tamo brže i kvalitetnije realizirao.
Biste li izdvojili neke nove izvođače koji su vas dojmili? I što biste im savjetovali kada je riječ o receptu za dugovječnost na sceni?
Krešo i kisele kiše punk bend iz Rijeke je napravio dosta i napreduje iz dana u dan, i to mi je jako drago. I njima izlazi novi album, jako su koncertno aktivni i želim da ustraju što dulje. I jedan novosadski bend DreDDup koji zvuči na svjetskom nivou. Savjet je jednostavan, ako želiš i vjeruješ u to što radiš i ustrajnost, donose rezultate.
Za one slabijeg želuca, što spremate za koncertnu promociju u Močvari?
U Močvaru dolazimo s punom scenskom opremom (motorna pila, sjekira, bat, teleće glave), video projekcijama za pojedine pjesme i zvučnim udarom na uši posjetitelja.