Pod krilaticom “Slušaj drugačije”, od 10. do 14. travnja u KSET-u se održava ZEZ festival. Ususret drugom izdanju ovog malog, ali velikog festa, sjela sam s glavnom organizatoricom ZEZ-a, Ninom Maštruko da porazgovaramo o nastanku i ideji festivala te o čitavom dijapazonu sadržaja koji će se održavati u KSET-u tijekom pet dana slušanja drugačije glazbe. ZEZ bismo mogli opisati kao eksperiment i improvizaciju, a pod oznakom drugačijeg pada sve od ambijentalne glazbe, noisea do eksperimentalnog jazza.
Ovaj će pregled nastojati skicirati festival u svom pojavnom obliku, ali i objasniti čitavu filozofiju iza Zavoda za eksperimentalni zvuk. Osvrnuli smo se na KSET-ovu tradiciju sa jazzom, volonterski rad i njegov smisao, izlazak iz formalnih (glazbenih) okvira, publiku te, naposljetku, na sve razloge zbog kojih trebate posjetiti danonoćne sadržaje ovog boutique festivala.
Žena iza komandne ploče ZEZ-a
Nina Maštruko sjedi za komandnom pločom ZEZ-a gotovo četiri godine, a u vremenu kad ne radi na organizaciji, bavi se DJ-anjem. U klupskim krugovima znana je kao Babilonska, od glazbe živi i u njoj istinski uživa. U posljednjih sedam godina volontiranja u KSET-u i na Radio Studentu, rađale su se razne ideje za alternativne, relativno nepoznate tipove glazbenih događaja. Istaknula je Zagreb kao bitnu kariku u čitavoj priči, gdje su ljudi, za razliku od manjih mjesta, “otvoreniji i više zainteresirani da ih nešto malo iznenadi.” S Ninom sam sjedila u reinkarniranom Bacchusu (očigledno, odabir lokacije nije bio slučajan), gdje mi je ispripovijedala povijest ZEZ-a.
Od koncertnih ciklusa prema festivalu
ZEZ program postoji već pet godina, a ovo je sad druga festivalska godina. Kako je cijela priča krenula, tko je bio među pokretačima i otkud ideja za ZEZ?
“Sam ZEZ osmislio je Ante Zvonimir Stamać. To je originalno njegova bebica, a njegova sadašnja žena je smislila to genijalno ime – sam naziv Zavod za eksperimentalni zvuk vuče te da pitaš ‘što je ovo’, a odgovor je – ZEZ! Poanta je zezancija, igranje. On je volio tu muziku, skužio da postoji neka, recimo, praznina za to i da treba početi preko jazza. U početku je bilo okrenuto prema avangardnom jazzu, ali se to brzo raširilo. Prvi nastup bio je Colin Stetson – odmah u glavu – jedan od najboljih izvođača tog đira, i tu se već formirao koncept. Nakon toga je tražio nekoga da ga zamijeni. U početku me kočio strah, ali me na kraju uspio nagovoriti.”
Tu dolazimo i do sljedećeg pitanja, kako si se snašla u čitavoj organizaciji toga i kad ti je zapravo sjela ideja: “Ok, ovo je moja beba sad”?
“Zapravo sam krenula s velikim strahom, ali i odlučnošću. Počela sam oslanjajući se na njega, i on ima super pristup, kad skuži da ti možeš sama, samo te kratko odreže i baci u vatru uz ‘možeš ti to’. Moj strah je bio vezan sa samom muzikom, kreneš od nečega čemu se diviš. Ima toliko različitih vrsta muzike koje mogu privući i znalce, ali izvan tog kruga ima ljudi koje će privući sama ideja ‘Ajme, šta je sad ovo’. I u tome je neki šarm ZEZ-a. Dođeš i gledaš te neke bizarne instrumente koji u tebi proizvede reakciju. Prvenstveno je bilo bitno osjetiti tu muziku. Kasnije je bilo puno lakše. Jedan od mojih prvih koncerata bila je Matana Roberts, sjajna glazbenica. Krenula sam s velikim imenima, nervozna sam do pred koncert, ali onda krene koncert i sve zašuti. I preplavi me osjećaj da sam ja zaslužna za ovo. Svaki koncert iznova bude izvor stresa, ali čim krene, sve sumnje i gluposti padnu u vodu, znam zašto ovo radim.”
Kako je jazz spasio KSET-ov večernji program i zašto je ZEZ neodvojiv od svog kluba
“U početku su postojali ciklusi koncerata, zimski i proljetni, a prije sam bila i puno samostalnija. Teško mi je delegirati, volim imati stvari pod kontrolom, ali sam naučila lekciju. Ako više ljudi s tobom radi, projekt bolje ispadne. Ovo i je KSET-ov program, ne samo u pitanju izvedbe. ZEZ je po meni vezan apsolutno za klub i ne namjeravamo ga ‘iskorijeniti’ iz njega. Zato što je čitava ideja nastavak na KSET-ovu tradiciju s jazzom, sve što je Škugor radio, a i takozvane jazz matineje devedesetih. Dok je bilo zabranjeno imati ikakve koncerte u KSET-u, (studenti su) uspjeli izmoliti dnevne koncerte. Ali i dalje se točila piva, bio je tulum, samo je bilo popodne i bio je jazz. Tako se uz jazz kao neki ‘fuck you’ večernji program uspio vratiti u klub. ZEZ je po meni neodvojiv od kluba i tako je zamišljen. Ljudi koji rade stvari u KSET-u imaju zajednički cilj, odani su klubu. Koliko dobrih stvari ispadne iz toga.”
Volontiranje i profesionalna zezancija
Kada smo se dotakle volontiranja, neizbježno je osvrnuti se na čitavu uradi-sam filozofiju koja leži u osnovi kluba i programa kojeg vode i rade studenti.
“Kakvo god mišljenje imali o udrugama tog tipa i odanosti njihovih članova, to rezultira prekrasnim stvarima. Mi smo svi volonteri, od organizacije, tonca do lightmana. To ima nekakvu posebnu povezanost s cijelom kulturom i eksperimentacijom na koju ciljamo, a ta zezancija da smo svi tamo jer želimo biti je isto osnova svega. Uvijek me fascinira koliko to zezanje uvijek ispadne profesionalno. Nismo imali izvođača koji bi se požalio na neke klince, svi su bili oduševljeni načinom na koji se prema njima postupa i činjenicom da imamo sluha za njihove želje. Stvari idu puno drukčije nego u nekom korporativnom klubu.”
Postoji li stalna baza suradnika, netko tko bi to mogao naslijediti?
“Imamo tim ljudi, dvije dizajnerice, Petru i Luciju, Marinu koja radi press, Megi koja radi Instagram, Paulu koja pomaže s natječajima i tim pravnim stvarima u kojima sam ja pogubljena, što je Marija radila prije. Scenografiju su radile dvije dizajnerice izvan KSET-a, a Izložbu zvuka frendovi koji su i prije sudjelovali u ovom programu, koji su i puno više u tom svijetu. Uz to sad postoji i cijeli ZEZ tim koji se bavi organizacijskim dijelom priče. Divno je koliko ljudi vole ZEZ i žele surađivati, kako je festival artsy i radi-što-hoćeš, ljudi se raspištolje s idejama kad im daš odriješene ruke. Festival je užasno vezan za svoju lokaciju baš zato pokušavamo scenografijom prostor pretvoriti u osjećaj ‘Aha, ušao sam na ZEZ. Ušli smo u ZEZ. Progutalo me.'”
Publika koja sluša drugačije
Kada govorimo publici koju ovaj relativno nepoznat festival privlači, raspon u godinamama i interesima ne bi trebao iznenaditi. A kakvu publiku privlači ZEZ?
“Ljudi koji dolaze na ZEZ imaju neku ljubav prema njemu. Uvijek je mješovita ekipa. Kao na tipičnom jazz koncertu, privuče nešto stariju publiku. Dođe mi da kažem sijede ljude, one koji su se nagledali brutalnog jazza u životu. Opet ima i puno studenata u različitim spikama, ima dovoljno izvođača za sve, od najgoreg noise rocka, do jazza, ambijentalne elektronike. Zato mi je to privlačno, ideja da bi svi trebali otvoriti malo glavicu i slušati glazbu na drugačiji način. Jer će takve ljude ZEZ i privući.”
Izvođači koje ne smijete propustiti
Svaki dan ovog malog internacionalnog festivala posvećen je određenom tipu muzike. Izvođači stižu iz Kolumbije/Berlina, Poljske, Njemačke, Rusije, Amerike/Škotske i UK-a. Koga bi izdvojila od izvođača koji će nastupiti ove godine?
“Za početak, Lucrecia Dalt. Lani je izbacila jedan od najljepših albuma koji me dirnuo u neku točku, jako je jeziva, jako emocionalna, baš ‘out of this world’. Veselim se doživjeti to live. Svi ti izvođači koji su, pod navodnike, akademska spika poseban su doživljaj uživo. Zatim IC3PEAK , oni su jedini malo popularniji bend, komercijalniji (smijeh). Oni su u Rusiji trenutno na vrhu ljestvica, iako su nedavno dospjeli na listu nepoželjne glazbe, poglavito zbog anti-vlada stava i pitanja gej prava, a problem je nastao baš zbog njihove popularnosti. I još ću istaknuti Petera Brötzmanna i Heather Leigh. On je među najvećim imenima jazza još od 60-ih, jedan od onih koji su oblikovali free jazz u Europi. Mnogi su ga dovodili u Zagreb početkom milenija. I drago mi je da dolazi s Heather Leigh, ona svira pedal steel gitaru, iz Texasa. Radi eksperimentalu koja ide od neke ekscentrične buke, a njih dvoje skupa su genijalan duo. On je saksofonist, ona na pedal steelu i njihova međuigra je neki novi pristup bluesu u free jazz improvizaciji. Od domaćih izvođača istaknula bih trio Norac/Pavičić/Dožić i The Karmakumulator, najdugovječniji splitski noise projekt.
Kakve sadržaje očekujemo na dnevnom programu
“U suradnji s Izlogom suvremenog zvuka, koji je trenutno u limbu postojanja, imat ćemo popodnevni koncert/session koji će nastojati privući što veći broj domaćih glazbenika. Poanta je da na neki način Izlog i dalje živi, makar samo ulicu dalje. Od različitih kreativnih radionica, jednu u suradnji s Muzičkim biennaleom i udrugom MAMA, zatim ćemo imati radionicu snimanja zvuka s Kinoklubom. I treća stvar je izrada instrumenata od recikliranih materijala za djecu i one koji se tako osjećaju. Eksperiment uzimam kao međuigru elemenata, izlaz iz okvira, zbog čega je i djeci besplatan ulaz na sve sadržaje. Preko dana će se održavati i Tjedan drugačije glazbe, inače redovan program u KSET-u, slušaonice bizarnih žanrova pod palicom DJ-eva Disko sekcije. Od suradnika su tu još i dizajnerski duo This Town Needs Posters koji su od početka davali veliku podršku ZEZ-u. Da zaokružimo još cijelu ZEZ familiju, u nezaobilaznoj suradnji sa Živom Muzikom dovodimo još jednog izazovnog elektronskog izvođača – bod [包家巷], a po prvi put ćemo otputovati iz KSET-a da u suradnji s Illectricityem dostavimo najčudniji after-party u Surogatu (Medika). Smatram da su takva udruživanja ključna, jer, iako je klišej, zajedno smo jači.”
