Vođa finske melodic progressive power metal skupine Stratovarius, gitarista Timo Tolkki, obznanio je u srijedu, 2. travnja, da taj bend više ne postoji.
Iako je bilo ozbiljnih najava kako je ovo godina u kojoj će biti objavljen novi studijski album, ovakav ishod malo je koga iznenadio, obzirom da su u posljednjih nekoliko godina članovi benda puno radili u solo, ali i u drugim projektima i bendovima.
Usto, nerijetki su bili sukobi unutar benda, pogotovo u krugu Tolkki-Kotipelto-Michael, koji su, btw., kulminirale još krajem 2003. godine baš odlaskom pjevača Tima Kotipelta i bubnjara Jörga Michaela (svirao sa Saxonom u Zagrebu prije nekoliko godina).
U siječnju 2004. godine na njihova su mjesta stigli Anders Johansson i anonimna pjevačica Katriina “Miss K” Wiiala. No ideju s ‘frontwoman’ nisu baš prihvatili fanovi benda, a i ‘novi počeci’ također nisu baš nagovještavali uspješan nastavak karijere tog cijenjenog benda.
Osim toga, to je bio i jedan od najtežih perioda u Tolkkievom životu. Naime, u veljači iste godine su ga nepoznati napadači u Španjolskoj napali i izboli nožem, ali je, na sreću preživio. A po završetku liječenja pao je u tešku depresiju, pa je čak pokušao izvršiti i suicid.
Tešku situaciju prebrodio je donekle uz pomoć benda, obzirom da su se Kotipelto i Michael vratili u siječnju 2005. godine, te je ‘classic’ line-up ubrzo zatim snimio, kako sada stvari stoje, posljednji album benda, pod imenom “Stratovarius“.
U dugom pismu fanovima Stratovariusa, u kojem piše da je dečkima u bendu raspad najavio još lani u listopadu i kojeg završava zahvalom svima koji su pratili bend sve ove godine, kao jedan od glavnih razloga prestanka rada navodi negativne tenzije unutar benda, a u tome su, prema njemu, prednjačili upravo Kotipelto i Michael.
Razloge prestanka zajedničkog rada obrazložio je mailom, ali su mu odgovorili samo Jens i Lauri. U veljači je mailom predložio da se oproste od fanova sa stilom, oproštajnom turnejom, ali opet nije dobio odgovore.
Koliko i ima li istine u tome, doista ne bismo trebali procjenjivati, međutim, činjenica je da se znalo govorkati i piskarati o napetostima u bendu. Kao npr., da je Kotipelto znao biti nezadovoljan što se više njegovih materijala nije našlo na Stratovariusovim albumima. A jedan od većih, uvjetno rečeno, ‘sukoba’ između dva Tima o kojem se govorilo, dogodio se tijekom snimanja hvaljenih albuma “Elements Pt 1” i “Elements Pt 2” iz 2003. godine, kada neke Kotipeltove pjesme nisu ‘upale’ na njegovu setlistu, pa su kasnije objavljene na solo albumu “Coldness”.
Bilo kako bilo, šteta je da ovakvog benda više neće biti, jer je zasigurno jedno od imena koje je obilježilo i zadužio metalnu scenu zadnjih dvadesetak godina. Tome u prilog govore i poodaci o više od 3 milijuna prodanih albuma, velike svjetske turneje, brojni fan clubovi, nagrade i najvažnije – 11 kvalitetnih studijskih ostvarenja.
Inače, kad smo se već raspisali, spomenimo da je Stratovarius nastao 1982. godine pod imenom Black Water, a sadašnje ime (koje je izvedenica od dvije riječi – Stratocaster (model gitare) i Stradivarius (model violine)) nosi od 1983. godine, a ‘nadjenuo’ mu ga je jedan od osnivača, Staffan Stråhlman, kojeg je 1984. godine zamijenio Timo Tolkki.
Iako je svoj prvi album “Fright Night” objavio ‘tek’ 1989. godine, Stratovarius se svrstava uz bok Helloweenu i Gamma Rayu, kao jedan od najznačajnijih power metal bendova svih vremena. A zbog uvađanja dodatnih elementa drugih subžanrova, poput NWOBHM, progressive ili neoprogressive s puno melodija, mnogi se današnji bendovi uspoređuju upravo sa Stratovariusom.
Za nastavak muzičke karijere članova benda, a u njemu su u zadnjoj postavi bili Timo Tolkki (gitara), Timo Kotipelto (vokal), Jens Johansson (klavijature), Lauri Porra (bas) i Jörg Michael (bubnjevi), ne treba brinuti, obzirom da su svi redom članovi nekoliko, većinom poznatih bendova.
Pogotovo ne za Tolkkija, koji je već osnovao novi bend pod imenom Revolution Renaissance, a zanimljivo je to da je bilo nekih najava kako će upravo takav biti radni naziv novog albuma Stratovariusa.
No što je tu je, već se najavljuje da će album Revolution Renaissancea, koji će se zvati “New Era” i prema Tolkiju slijediti ‘trag’ Stratovariusovog “Visionsa” (1997.), biti objavljen 6. lipnja za Frontiers Records, a na njemu će navodno biti i pjesama koje su se trebale naći na novom albumu Stratovariusa.
A kad spominjemo Frontiers Records, prema Tolkkievim riječima, baš je iz njegovih redova i došla sugestija da se bend nazove po jednoj od pjesama s albuma. Da se ne radi baš o bilo kakvom bendu, govori i podatak da će album snimati pjevači Michael Kiske (ex-Helloween), Pasi Rantanen (Thunderstone) i Tobias Sammet (Edguy), zatim basist Pasi Heikkilä (45 Degree Woman) i bubnjar Mirka Rantanen (Thunderstone).
Ukoliko će, a vjerojatno hoće, bend imati koncertne aktivnosti, Timo neće moći računati na sve ovdje imenovane, pa planira angažirati Jensa Johanssona i Lauria Porru, klavijaturistu i basistu Stratovariusa, što opet dokazuje da odnosi s Kotipeltom i Michaelom doista nisu bili na nekoj normalnijoj razini, kada ih ne planira angažirati niti za snimanje albuma, a niti kasnije svirke.
U skladu sa svojom neobuzdanom i nemirnom prirodom, neki kažu i prepotencijom, na pitanje hoće li na mogućoj turneji s Revolution Renaissance svirati i pjesme Stratovariusa, Tolkki je odgovorio: “Dakle, što ti misliš? Pa naravno. Ja smijem svirati svoje pjesme s kime god želim.”
A koliko je Tolkki hiperaktivan, dokazuje i podatak da je snimio rock operu “Saana – Warrior of Light Part 1: Journey to Crystal Island“. Kako kod njega malo stvari ide ‘glatko’, i tu je bilo komplikacija i problema.
Naime, najprije je managerska verzija zagubljena, nakon toga je Frontiers Records odbio objaviti Timovu masteriziranu verziju, pa su morali reagirati odvjetnički timovi ‘sukobljenih’ strana. Ipak, došlo je do dogovora, ugovor je sporazumno raskinut i tako je taj album dostupan samo preko Timove službene stranice.
Bez obzira je li sve točno što je naveo u svom pismu obožavateljima Stratovariusa i na neke probleme kroz koje je prolazio u životu, treba reći da se radi o sjajnom muzičaru, koji je u svojoj četvrtstoljetnoj karijeri snimio mnoge fantastične pjesme. I sigurno je da nije rekao svoju zadnju (muzičku) riječ, što dokazuju i aktualna zbivanja u ovoj godini, kada mu izlaze dva albuma. Pa tako možda niti sa Stratovariusom. Tko zna.
