Možda je ovo tipična domaća priča, a možda i ne, ali je priča; nakon par opetovanih prigovora nekih ljudi šibenski klub Azimut neku večer je zatvoren, privremeno, ali zatvoren.
Iako imaju dozvolu raditi do četiri sata ujutro, fajrunt je te večeri stigao malo ranije od Godota. I dok se u svijetu protestira protiv ratova, ozbiljnih zagađenja, dok Occupy ima na umu bitne strateške zadatke, kod nas moramo protestirati protiv zatvaranja kluba koji nekome nije po volji?
U stvari ordinarna priča – to je onaj stih Bijelog dugmeta s albuma “Doživjeti stotu” – ali u slučaju Azimuta nema onog nastavka “fina, duhovita“. A i teško će naš turizam i priobalni glazbeni ukus doživjeti stotu na ovakav način. Naime, nakon stalnih prigovora Zrću, pa cirkusa s premještanjem Garden festivala iz Petrčana i mnogih sličnih događanja, ukus šibenskog biskupa Ante Ivasa, kojemu je smetala buka i ono što Azimut predstavlja, a inače voli glazbu i piše tekstove za pjesme Thompsona, na koncu je doveo do dolaska policije, a i Tomislav Karamarko je rekao da tu situaciju ‘treba istražiti’.
Legitimno, ali koju situaciju? Možda treba istražiti sve, to bi bilo najbolje. Šibenik je divan grad, ali najčešće prisutan u medijima po ‘slučajevima’ i taman kad situacija krene na bolje – dođe Terraneo, pa SuperUho, pa Banj, pa The National i ostali, otvarenje tvrđave Sv. Mihovila – kao kontrapunkt, i antidot, da bi i dalje bio grad slučaj, stigne jednokratno zatvaranje i dvokratni pritisak na Azimut.
Kad je ovog proljeća stigao poziv šibenskog gradonačelnika na otvaranje tvrđave Sv. Mihovil, javio sam ekipi koja ima veze i s Terraneom i Azimutom da znam tog čovjeka ‘od lani’. Mislio sam na odličnu promociju Terranea u zagrebačkom KIC-u, ali su mi rekli da se radi o novom gradonačelniku jer se u Šibeniku vlast mijenja brzo kao i ukus prema glazbi, pa onda i onoj koja se pušta u Azimutu.
Paradoks čitave priče jest da je novi gradonačelnik Šibenika Željo Burić iz HDZ-a, prema navodima uključenih, skroz gala tip koji pomogne kad treba i s kojime ljudi na terenu, zaduženi za Terraneo, SuperUho i ostalo, nemaju nikakvih problema. Što je i rekao u medijskim istupima, da Azimut ‘ostaje’. Ali, tu su i župani i biskupi, a kad biskup par puta kaže i prigovori da mu se nešto ne sviđa, onda to podsjeća na sličnu situaciju u Starigradu kod Paklenica, gdje se također dogodilo da filmski ili glazbeni ukus svećenika za vrijeme SPFF-a na misi ima presudan utjecaj na poruku puku i sljedbi.
Da skratimo ovu nevjerojatnu i bedastu priču u ozbiljnim vremenima, ako nešto treba istražiti i nije nam po volji, onda su to svakako sumnjivi turisti koji se volje zabavljati po noći, što nije normalno, pogotovo po ljetu, a i njihov ukus, ne samo za zabavu nego i za glazbu. I to ne samo strani turisti, i ne samo po obali, jer oni su tu kratko – budući je naša turistička sezona iznimno kratka kao i glazbeni ukus nedležnih – nego i domaći izdajnici, koji će nakon par dana mora otići doma i tamo nastaviti slušati čudnu glazbu, gledati čudne filmove i, općenito, nastaviti živjeti nekim čudnim stilom života koji truje planiranu duhovnu budućnost Hrvatske.
Stilom života koji u sekularnoj državi kakva bi Hrvatska trebala biti, možda i ima smisla, ali možda mi ipak nismo toliko sekularna država koliko mislimo da jesmo? A pogotovo su sumnjivi organizatori i njihov ukus. Jer, postavlja se pitanje, bi li bilo toliko prigovora s te strane da se u Azimutu puštala Thompsonova glazba ili da je tamo nastupao? Ili da je nastupao na Terraneu, bi li to smekšlo tvrdi biskupov stav prema ljetnoj sceni Azimuta?
To spominjem zato što očito ima smisla za glazbu i umjetnost, poslušajte Thompsonovu pjesmu “Maranata” s albuma “Ora et labora” u kojoj veli “Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika, i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga iz Naroda moga. Maranata, dođi Gospodine u zemlju Hrvata…”.
Znajući kakve prilike kod nas vladaju, čini se da bi od svih postupanja i pregovora možda najjednostavnije bilo upravo to; dovesti Thompsona u Azimut ili na Terraneo. Izgleda čudno ali je praktično, a ovi ostali turisti i domaći kolaboracionisti neka se snađu za glazbu, filmove i ljetnu scenu negdje drugdje. Mogu uvijek otići u Tursku, Grčku, Italiju ili Španjolsku, još će im biti i jeftinije…
