Zašto je Neutral Milk Hotel važan bend?

Neutral Milk Hotel nije bio neprepoznat u svoje vrijeme, no ona razlika između 1998. i danas stvorila je kult i gotovo neshvatljivu famu oko alt-folk benda koji je utjelovio indie estetiku i udario osnove underground autentičnosti za koju bi Beirut, Arcade Fire ili The Decemberist žrtvovali po jednog člana benda.

Nakon EP-a “Everything Is” i LP-a “On Avery Island” izbacili su “In the Aeroplane Over the Sea“, psihodelični alt-folk album djelomično inspiriran snovima pjevača Jeffa Manguma o životu Ane Frank. Pred kraj devedesetih album je prepoznat kao solidno djelo, prvenstveno čudno i eklektično, no u međuvremenu je priznat kao ultimativna indie ploča koja je zbog Mangumove skrovitosti i živčanog sloma sa svakim lošim bootlegom dobivala na mistici i popularnosti.Od 1998. do reizdanja 2005. album je ušao u obavezni kult indie glazbe, šibolet hipstera koji samim spomenom benda djele ne toliko tajni znak pripadanja istoj subkulturi. Mangumovo čedo nije dugo ostalo zatvoreno u ustajalim podrumima i zagušljivim brooklynskim klubovima i štovanje “In the Aeroplane” postala je stvar internetske kulture i svojevrsni meme raznih foruma i mreža koji su scene opjevane u pjesmama pretvorili u doslovne slike.Gorući klavir iz predivne “Holland, 1945” ili tamburin (‘ili je krumpir?’ kaže jedan takav meme) s omota brzo su postali simboli jednaki neobičnim frazama iz pjesama poput “Semen stains the mountaintops” s “Communist Daughter” ili ireligiozni “I love you Jesus Christ” s početka “The King of Carrot Flowers Pts. Two & Three“, koje su razvučene između besmislenih raščlambi i analiza i blesavog štosa, koji ilustrira apstraktnost ploče. Ili precijenjenost, ovisno koga pitate.Svaka pjesma s albuma obrađena je valjda stotinama puta, a cijelo izdanje se može pohvaliti s nekoliko kompletnih prerada poput one Madeline Ave, hip-hop mash-upom “In My G4 Over Da Sea” ili zbornim pjevanjem 4chanovog /mu/ podforuma. Opsesija je prešla tetovaže i akustične prerade po mračnim spavaćim sobama i došla do toga da je Buzzfeed prenio nedavnu fanovsku teoriju: “Proof That Jeff Mangum Is A Time Traveling Nazi Hunter“.

Zbog takvog fenomena album je došao od originalnih 7000 kombiniranih CD+vinil tiskanja 1998. do toga da se nalazi među najprodavanijim albumima 2008., s preko 400 tisuća prodanih primjeraka, a da trećina toga otpada na vinilne. Od Pitchforkovih 8.7 do čiste desetke, osrednjih do dobrih kritika do današnjeg statusa najvažnijeg albuma desetljeća, stojeći uz bok “OK Computer” i “Slanted and Enchanted”.

Malkmusov sumorni vokal i Radioheadove himne otuđenosti i udaljenosti u kontrastu su s kaleidoskopom osjećaja i zvukova koji izdvajaju “In the Aeroplane…” iz indie rock ponude tog doba. Mangumove misli luduju od jasnih stihova o Ani Frank ili zlostavljanju do nadrealnih i bizarnih slika na pola puta između do Pixiesa i to sve uz paljbu gitara, truba, gajdi, harmonike i što god je bendu uspjelo pasti pod ruku. Vokal je često piskutav i očito dolazi do svojih granica no efekt samo utječe na osjećaj važnosti onoga što pjeva i grubu atmosferu u kojoj je čak i spora “Communist Daughter” u pozadini opterećena s nekoherentnom bukom kratkovalnog radija i bijelog šuma.

“On Avery Island” nije nipošto loš album, no “In the Aeroplane Over the Sea” ima tu neobjašnjivu mogućnost povezivanja sa slušateljem. Ako ste ga zavoljeli, velike su šanse da ste ga povezali s nekom osobom, događajem ili bar odlaskom u dućan, našli ste nekakvu priču zbog koje će vam recimo “Two-Headed Boy” značiti više od cijelih diskografija bilo kojeg drugog benda.

Prije početka aktualne turneje po glazbenim blogovima nicali su tekstovi o ‘strahu’ slušanja Neutral Milk Hotela uživo. “Ne mogu biti bolji od mojih maštarija” i slične gluposti cirkulirale su među ljudima kojima je pomisao glazbe postao bitniji od tog iskustva.

Fama o Neutral Milk Hotel i “In the Aeroplane…” trebala bi stati sa strane na dva sata u ponedjeljak 2. lipnja oko 21 sat. Siguran sam da će se nastaviti odmah nakon.