Lamont Dozier, čovjek koji se smatra pionirem Motown zvuka i koji stoji iza nekih od najvećih hitova ikad, preminuo je u ponedjeljak, 8. kolovoza, u svom domu, u Arizoni. O Dozierovoj smrti, saznalo se preko Instagram objave njegovog sina, a uzrok zasad nije poznat. Dozier je imao 81 godinu.
View this post on Instagram
Dozier je odrastao u Detroitu gdje je završio osnovnu školu, a već je u tom razdoblju prepoznat njegov talent za pisanje. Kako je sam rekao u jednom intervjuu, njegova je tadašnja profesorica smatrala da ima dobar osjećaj za riječi, a ubrzo nakon toga, počeo je uglazbljivati te iste riječi. Već je kao osnovnoškolac imao svoj prvi bend, The Romeos.
Za svojega života, izjavio je da je klavir počeo svirati s Edwarom Hollandom s kojim je kasnije činio Holland-Dozier-Holland tim, a njih dvojica počeli su pisati pjesme na temelju ideje ili osjećaja neke vrste. Način na koji funkcionira, Dozier je objasnio: „Ja ne čitam glazbu, ne mogu ju ni napisati. Sve radim po sluhu i osjećaju koji dobijem kad sjednem za klavir“.
U svijet glazbe, koji će ga učiniti značajnim, ušao je 1960tih godina kad su osnovali Holland-Dozier-Holland koji su ubrzo postali jedni od najcjenjenijih kreatora glazbe ikad. Dozier je upotpunio trojac u kojem su druga dvojica bila braća – Brian i Edward Holland, a oni su svojevremeno zajedno stvorili neke od najvećih hitova ikad. Iz njihove su zajedničke tvornice izašli „Reach Out I’ll Be There“, „Stop! In The Name Of Love“, „You Can’t Hurry Love“ i „How Sweet Is it“. Trojica vrhunskih glazbenih kreatora bili su toliko uspješni da je Dozier u jednom intervjuu rekao kako mu se čini da sve što dotaknu instantno odlazi među najslušanije pjesme, da su se hitovi nizali i nizali, a nagrade samo stizale. Mnoge njihove pjesme pretvorile su se u omiljene pjesme američke diskografije.
Iako se na van sve činilo blještavim i idealnim, često tome nije bilo tako, a Lamont Dozier napomenuo je da je tu bilo ljubomore i zavisti preko kojih je ponekad trebalo pogledati kako ego ne bi stao na put njegovom talentu ili svrsi da napiše novi hit. Put kojim je trojac koračao bio je obilježen cjelodnevnim radom, krvlju, znojem i suzama.
Trojac je zbog svojega utjecaja na glazbu i suradnje s nekima od najvećih ikad poput Marvin Gayea, Supremesa i drugih ušao u Rock N’ Roll Hall Of Fame u devedesetima. Osvrćući se na svoj život, govorio je kako nije bilo loših dana, već dana u kojima su učili. Uvijek je naglašavao važnost skromnosti, tvrdio da postoji način za poboljšanje i napredak, a da bi u životu uspjeli ispuniti svoj vlastiti potencijal, u sve trebate ulaziti sa strahopoštovanjem.
