Zarkoff: “Nastojim raditi poeziju koja se pjeva”

2355

Saša Rajković poznatiji je kao Zarkoff. Ovaj elektro kreativac kao hobotnica pustio je svoje umjetničke pipke u nekoliko projekata, pa ga možemo čuti i vidjeti s Popsimonovom, Florence Foster Fan Club , Sumerian Fleet i Kali Jugend.

Mračne, ali tople melodije u kojima se kreće mogli bi se nazvati darkwave, electro, techno, synth, a na skorašnjem albumu Saša gazi i u rock. Bilo da stvara svoju glazbu, za koju i sam daje vokal, producira ili masterira, Zarkoff je već više od desetljeća u misiji stvaranja svog viđenja elektronske glazbe.

Ove nedjelje, 26. travnja, Zarkoff nastupa na Stereotipu u zagrebačkoj sportskoj dvorani Tucman koji je u organizaciji zagrebačkih i berlinskih DJ-a Felvera i Dixona. Predstavit će se u jedinstvenom, pretežito vokalnom izdanju u pratnji plesnih acid-house melodija uz premijeru potpuno novih pjesama koje će se naći na novom albumu Sweet Obsolete zakazanom za lipanj. Ususret tom nastupu razgovarali smo o sisačkoj underground sceni, Freddie Mercuryu i tome zašto su prepreke dobre.Aktivan si u nekoliko projekata. Je li to poligon za ispoljivanje kreativnosti, neka želja za novim vidicima?
Da, malo sam hiperaktivan, no na svim tim projektima radim kampanjski. Više se radi o tome da mi odgovara rad u različitim okruženjima i mislim da dobro funkcioniram u studiju kad razrađujem tuđe ideje, pogotovo ako nemam svojih. Ipak ne bih izdvajao ni jedan projekt kao najdraži.Osim uz domaću Home Made Electronica etiketu, nekako je od početka tvoj rad povezan sa stranim etiketama za koje izdaješ… Kraftjerkz, Black Leather Records, Adriatiko Recordings. Isto tako brojiš mnoge kilometre po Europi i svijetu, zapravo već od davno nisi samo domaće ime. Znači li to da svijet voli dark?
Ne baš, dark scena svuda je na margini. Ima većih festivala i događanja koja privlače publiku, no manje od većine drugih žanrova. A i dobar dio dark scene koji je popularan je u osnovi pop ili trance malo ofarban u crno. Rekao bih da svijet voli malo koketirati s tim, malo im je to seksi i kul pa se furaju.

Opet s druge strane se čini da je danas house i techno sveprisutan, a ne dark synth u kojem se najčešće krećeš…
To je istina, techno je dosta utjecao na mene, house manje, jer više koristi oprobane muzičke obrasce iz ranije postojećih žanrova, barem ih više čujem. Techno je nekad bio novost, bojim se da je danas već nastupila kanonizacija, ima super novih stvari no u njima rijetko čujem nešto novo u odnosu na tehcno koji se radio prije 20 godina. No mislim da ljudi vole slušati isto i popularno, sa sitnim varijacijama i to svaki autor koji želi komercijalno napredovati treba uzeti u obzir.

Muziku podržava

Otkud inspiracija za tekstove? Studirao si ruski i književnost, čini se da je to najviše utjecalo na tvoj rad kao glazbenika. Rekli bi da radiš poeziju koja se pjeva…
Hvala, upravo to i nastojim raditi. Imam nešto malo objavljene poezije po časopisima, no vrlo sam rano prestao pisati ‘standalone’, imao sam priliku već kao klinac upoznati književnu scenu i zaključio da nije za mene. Preakademska je i previše odmaknuta od realnosti za moj ukus. Poezija se ionako izvorno pjevala, a ne pisala, pa eto, nazadovao sam do antike.

U mnogim današnjim elektronskim uracima vokal je tu samo kao još jedan instrument, poprilično repetitivan, bez nekog dubljeg značenja. Uspoređujući ih s tvojim radom, tvoj tekst je smislen, pomno konstruiran. Misliš li da pak u tvojoj glazbi on dolazi dovoljno do izražaja?
S tehničke strane – ne guram vokal uvijek u prvi plan, kao što se često radi u pop glazbi. Ponekad je zaista zvučno ravnopravan s drugim instrumentima. Ako se slušatelj treba malo napregnuti da razumije liriku i čuje vokal, to stvara potpuno drukčiji efekt od ‘in-your-face’ okupiranja pažnje kakvom pribjegava pop produkcija. Zahtijeva koncentrirano slušanje i volim misliti da na taj način dobiva pažnju, a ne uzima je na silu.

Tvoj vokal je jako hvaljen, imaš li tu nekih utjecaja? Sam si za svoj glas rekao da je kao onaj u Toma Waitsa.
Mislim da se sjećam kad je pala ta usporedba, išao sam nastupati nakon dugotrajne upale grla, zvučao sam očajno i sve pjevao za oktavu dublje, inače ne zvučim kao Tom Waits. Što se utjecaja tiče – Scott Walker, Freddie Mercury, David Bowie. Mercury je možda najmanje očit utjecaj u mom pjevanju, no važna lekcija koju sam naučio slušajući i pjevajući Queen je napetost glasa koja mi je u početku nedostajala. Naravno, da bude jasno, kad vježbam pjevajući stvari od Queen, transponiram ih niže. Puno niže. (smijeh)

Za tebe se veže cijeli raspon žanrova, nova traka “Jet Boy” sa skorašnjeg albuma je vani, a koji nas utjecaji očekuju u novom uratku?
Rekao bih da će novi album biti posebno zanimljiv jer sam ovaj puta zaista zakoračio duboko u rock žanrove, a pritom su sve ritam dionice elektronske. Post punk i kraut se definitivno čuje, no to i nije nikakva novost, ali glam rock utjecaj jest, pa vidjet ćemo kako će to publika prihvatiti i koliko je taj spoj uspješan.



Uvijek nastupaš live. Koliko su danas ljudi naviknuli vidjeti da netko u elektornskom svijetu stoji na pozornici s mikrofonom, pjeva i izvodi live nastup s punom opremom?

Mislim da su naviknuti, štoviše, malo se već i sramota pojaviti samo s laptopom ili matricom. No uvijek ima i onih koji ne razlikuju DJ set od live nastupa te smatraju da je ok doći žicati da im se pusti neka stvar dok imaš mikrofon u ruci i pjevaš.

Zašto nikada nisi bio DJ, nego si se odmah bacio na produkciju?
Ne pratim baš muziku, nemam strpljenja preslušavati i birati, a još manje pamtiti, bio bih očajan DJ. Sreća da sam to shvatio rano. Nezgodno je u tome jedino što mi ljudi pristupaju s pretpostavkom da znam nešto o elektronskoj glazbi, pa mi spominju nekakva imena i brataju pojmovima koji mi ništa ne znače, a vidim iz konteksta da je to nešto što bih vjerojatno trebao znati. Nisam čak ni kompetentan sugovornik po tom pitanju.

Je li danas underground nekako ekskluzivan što se tiče opreme jer je toliko selektivan, primjerice moraš raditi na staroj opremi koju često sam slažeš i održavaš?
Nije baš, nema pravila, neki rade samo sa softverom, neki se pate sa starim mašinama koje se kvare. Meni je već zlo od tih kvarova, a znam popraviti samo jednostavne stvari pa onda često trebam usluge majstora. Na tržištu je sad puno novog, jeftinog hardvera pa si više ljudi može to priuštiti bez rizika koji rad na starim kantama nosi sa sobom. No mislim da je svima najbolja opcija neki hibridni setup, kao što je, uostalom, i moj. Kompjuteri su nezaobilazni.

Toliko spominjemo taj underground, pa što ta kategorija za tebe znači?
E, ovo mi je teško pitanje. Ja pod tim smatram ono što nema komercijalnu namjeru, znači izvan je trendova i glazbene industrije. No znam da da ta definicija nije baš najbolja, jer se tako može definirati i ‘indie’.

Postavio si i Sensorium studio u kojem produciraš i radiš masteringe za sebe i druge, imena poput Legowelta, ali i underground imena koja ne bi trebala biti lišena dobrog zvuka. Odlično si u svom gonzo blogu za Ransom Note napisao: “Radim s talentiranim glazbenicima koji vjerojatno nikad neće osjetiti atmosferu sviranja na velikom koncertu jer pripadaju krivoj strani.” Na koga si se referirao, što po tebi označava da je nešto talentirano i sjajno te kako maknuti granice u ljudskim glavama, ušima i prije svega obrazovati ljude za drugačije.
Pa čak i da uzmemo za primjer najpoznatiju ekipu s kojom sam u kontaktu ili posredno preko izdavačkih kuća radim za njih – oni si mogu osigurati udobnu egzistenciju, jedan vikend će svirati pred 100 ljudi, slijedeći pred 500, povremeno će imati veći nastup gdje se broj publike penje do recimo 2000 (lupam ove brojeve napamet), no to je sitno u usporedbi s nekakvim napuhanim EDM veličinama ili DJ-ima koji su u rangu headlinera na velikim festivalima bez obzira na žanr.
Šteta da distribucija publike i love nije ravnopravnija i šteta je da se mnogi u nekom trenutku moraju zapitati za koga zapravo rade to što rade i zanima li to ikoga. Promatram tu situaciju bez zamjerke ikome, a najmanje publici. Ljudi vole to što vole i nema im nitko pravo govoriti da su zbog toga ovakvi ili onakvi, no šteta je kad netko talentiran radi frustracije digne ruke od glazbe i prestane raditi ono što voli.

Koja je priča s Underbottom radijem u koji si uključen? Kakva je važnost i utjecaj radija danas po tvome s obzirom na demokratičnost interneta i činjenicu da je ljudima glazba toliko dostupna?
To je ekipa koju poznajem još s nekih davnih Exita. Dugo nismo bili u kontaktu pa su me nedavno pitali da radim emisiju. To mi omogućava da malo isprezentiram stvari koje se oko mene odvijaju i pustim neke autore koji nisu toliko zastupljeni. A nadam se da će Underbottom rasti i širiti program, makar mi je i njihov regularni program dosta dobar, plejliste koje se mogu čuti preko dana su mi bliske po ukusu. Internet radio stanice se itekako slušaju, među mojim prijateljima definitivno više nego FM.

Pričaju se priče o sisačkoj underground sceni, kakvo je stanje danas, što se događa, gdje je Disco Panonia? Imate Skhwat, odlični instrumentalni noise trio ### s kojima i radiš, ‘šumica’ živi i dalje…
Radi se itekako, neki imaju i više projekata, nekima je to samo usputni hobi, ali nešto se definitivno zbiva, Lunar Dawn su upravo izbacili novi album, emisija Urban Music na Radio Petrinji već godinama podržava scenu, zaživio je i festival Kupa Open Air, bit će ponovo nešto i s Festivalom Željezara, DJ Omar nastavlja program Pulse, koji će ove godine imati i jedan veliki event. Što se Disco Panonie tiče – Le Chocolat Noir ide na nekoliko mjeseci u inozemstvo tako da ćemo vidjeti što će biti kad se vrati. A Goran Nježić iz ### i njegova sestra Petra nedavno su imali otvorenje izložbe u gradskoj galeriji Striegl, tako da se može reći se nešto zbiva, nije mrtvo.

Zanimljiva je priča da je suradnja s bendom ### nastala slučajno, kada si donio staru opremu na Željezara festival i pozvao ljude da ju koriste. Referiram se opet na gore spomenuti gonzo blog – je li recept za educirati ljude, pogotovo mlađe, da jednu ‘slobodnu srijedu kad nemaš ništa za raditi u mjestu u kojem živiš’ daš opremu recimo srednjoškolcima i vidiš gdje će ih to odvesti.
Da, a još slučajnije sam ih uopće čuo. Umorio sam se od buke u labosu i izišao van do backstagea po pivo i sendvič, a ### su taman počinjali. Toliko su mi bili dobri da sam sjeo i poslušao cijeli nastup te zapostavio svoje dužnosti u Synth Labu. Poslije nastupa sam im spomenuo da sam na raspolaganju ako ima miks/mastering inžinjer i par dana kasnije su me zvali. No da, duboko vjerujem u koncept vrtlarstva. Ako osiguraš nekakve poticajne uvjete, nešto će izrasti. Ovo ti je dobra ideja s radionicama za srednjoškolce, no isto tako ima nešto u osobnom porivu i nagonu da se radi unatoč nedostatku uvjeta, ne treba baš servirati klincima sve na pladnju. Ako me netko traži pomoć neću ga odbiti, no neću se ni gurati. Ono što treba doći do svih je informacija da je podrška dostupna.

Na svom Ransome Note blogu si rekao da je kreativni um često neorganiziran i stavlja si sam prepreke na putu. Zašto je kaos dobar?
Prepreke su dobre, jer te tjeraju da ih središ i napreduješ, a za kaos ne znam (smijeh).

Razgovarala: Monika Marušić

0 Shares
Muziku podržava