Hrvatski glumac Žarko Potočnjak preminuo je jutros u 76. godini, potvrdili su iz Glumačke družine Histrion.
Žarko Potočnjak rođen je 1946. u Pakracu. Gluma ga prati od malih nogu, te je već u osnovnoj školi nastupao na brojnim školskim predstavama. Od srednje škole svima je govorio da se želi baviti brodogradnjom, a čak je i upisao studij brodogradnje, ali se na njemu zadržao samo pet mjeseci. Strast za svijetom glume je presudila – Potočnjak je upisao Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost, koju je i završio 1972. godine. Sve ostalo je povijest: oko 150 kazališnih premijera je dio njegovog ‘staža’, snimio je 25 igranih filmova, a u njih deset imao je glavnu ulogu. Glumio je u oko 30 televizijskih serija, a “Lažeš Melita“, “Inspektor Vinko“, “Putovanje u Vučjak“, “Nad lipom 35“, “Najbolje godine“, “Počivali u miru“, “Crno-bijeli svijet” samo su neke od njih.
Osim po neizmjernom značaju kojeg Potočnjak ima za povijest, sadašnjost i budućnost hrvatskog filma, serije i kazališta, ostat će zapamćen po tome što je uvijek govorio iskreno kako stvari stoje – bez trunke ‘prenemaganja’. U čast preminulog glumca, izdvojili smo neke od njegovih izjava čije su nam se poruke najviše usjekle u pamćenje.
1Glumac cijeli svoj život čita, govori tuđe riječi. Uči ih napamet i organizam ih pomalo usvaja. I kad je dobro raspoložen, loše, i gladan i sit i depresivan i euforičan, i ujutro i popodne i navečer, i sam i s drugima i pred drugima, i kad je tišina i hripavac i tuberkulozni kašalj, kad se čuje žubor potoka, i na slušalicama i na zvučnicima – konj to ne bi mogao izdržati, ali glumac može izdržati i minobacačku i topničku i tenkovsku i valcer i polku i klavir i bubanj i čelo i pijanca i filozofa i profesora. Može. Može. Glumac može bez problema izdržati to sve, ali jednoga dana, ovisno o kutu svjetla, gustoći oblaka, magle, upita sam sebe: U redu! U redu! Ali zašto?
2Teško da mogu izdvojiti neke omiljene uloge. Osim toga, kome omiljene – meni ili publici? One koje su omiljene publici u mom su rejtingu veoma nisko rangirane, uglavnom su televizijske, zabavljačke pretvaračke igre bez imalo želje ili potrebe da ostanu u sjećanju publike, a kamoli da zatraže i neko mišljenje, stav publike ili opredjeljenje.
3Kad kamera krene i redatelj vikne “Akcija!“, imam osjećaj da se nešto užasno važno događa.
4Gluma je i jedna životna, privatna borba. Veliki je izazov od svog tijela, koje svatko može gledati za 40-50 kuna, napraviti umjetnost.
5Dok se može stajati na nogama, može se glumiti.
6Ono što bi trebalo mijenjati je sadašnji status filma i kazališta u Hrvatskoj. Potencijali su ogromni. Toliko ima puno mladih, talentiranih glumaca sa puno vještina. Svi sviraju, pjevaju. Tome treba otvoriti ventil. To ne govorim napamet ili patetično. Ne! Ja to gledam svaki dan. To treba prepoznati da to može biti veliki hrvatski brand.
7Jer mi kad dođemo u kazalište onda smo u njemu od malih nogu do penzije. I naravno da te tu zahvati uloga koju bi baš želio igrati i naravno ona uloga prema kojoj nemaš baš previše afiniteta, ali moraš sam sebe uvjeriti da ju jako voliš. Dakle, više ste birani nego što imate mogućnost biranja.
8Ja jednostavno uživam. Odem, snimam, kad ne snimam nađem prvi krevet negdje u studiju, spavam, odmaram se, navečer naučim tekst… To je kada čovjek u sebi otvori taj mehanizam, onda je to lagano.
9Odgovornost na filmu je okrutnija. Ja za neke svoje uloge prije 25 godina lako mogu pričati da su bile velike ili genijalne, ali ako nisu bile snimljene to nitko živ ne može provjeriti. A na filmu svatko ima prilike provjeriti kako se igra.
10Pa, mislim da je likove iz komedija puno teže igrati nego likove iz drama. Iz jednostavnog razloga: komedija vas obavezuje. Drama vas ne obavezuje. Komedija vas obavezuje da se publika smije. Dakle, ako se u komediji publika ne smije komedija nije dobra, nije smiješna. Kod drame, da li će publika plakati ili neće, to je manje važno.
11(O starenju): S godinama je puno bolje da počne od nogu nego od glave. Mi glumci se opredijelimo za jednu od verzija. Ovi koji idu od glave su oni koji ne vole učiti tekst pa odmah krenu s time da više ne mogu pamtiti. A oni koji štede noge kažu: ‘Ja ti ova tri metra ne mogu prehodati’.
12Na pitanje da izdvojim neku ulogu nikada nisam pristao nijednu odvojiti, osim što sam na pitanje, koje su vam uloge bile najdraže (hvala Bogu nije ih bilo puno) – odgovarao: One u kojima sam propadao. Zašto? Pa zato jer sam na njima najviše naučio.
