YouTube otkriće: Pearl Jam – “All Those Yesterdays”

3331

All Those Yesterdays” posljednja je pjesma s Pearl Jamovog albuma “Yield”.

Ona se baš na tom posljednjem mjestu nalazi s dobrim razlogom – zatvara album, stavlja točku na njegov kraj i finalizira ga. Bez te pjesme album “Yield” nastavio bi teći poput odčepljene bačve, sve njegove pjesme razlile bi se po nekim imaginarnim bespućima, bile bi izgubljene i nikad konzumirane. Ustalivši se na posljednjem mjestu ona albumu daje zaokruženu cjelinu.

Ovdje priložena izvedba “All Those Yesterdays” odsvirana je na koncertu u američkoj državi Vancouver Virginiji, kad je bend 13. svibnja 2010. promovirao album “Backspacer“. Očito je da se radi o drugoj polovici, ili možda čak kraju nastupa: duga, valovita kosa frontmena Eddiea Veddera natopljena je znojem i stoji slijepljena, zabačena unatrag. Ta pjesma i na kraju koncerta – kao što je slučaj i s njenim pozicioniranjem na albumu “Yield” – funkcionira izvrsno. Nakon bučnijih i bržih izvedbi vrijeme je da se nastup završi s nečim laganim, kontemplativnim i mudrim. Kad je jedan svećenik prije nekoliko godina negdje u Italiji Veddera priupitao kakve pjesme njegov bend izvodi, ovaj je odgovorio: “Neke brze, a neke spore“. Bio je to lijep, iskren i jednostavan odgovor iz tog simpatičnog razgovora dvojice ljudi čiji svjetovi ne mogu biti udaljeniji. “All Those Yesterdays” pripada u one ‘spore’ Pearl Jamove pjesme.

Nešto je magično u ovoj izvedbi, a magija dolazi ne toliko iz reflektora, čak ni toliko iz glazbe, već iz one prekrasne pozadine koja stoji iza sastava, i na kojoj je razapet ‘artwork’ “Backspacera“. Čudesne boje svijetle iz nje, one isijavaju toplinom električne grijalice i u očima gledatelja ostaju utetovirane zauvijek.

Muziku podržava

Prije YouTubea, “All Those Yesterdays” bila je pjesma bez svog vizualnog identiteta. Čak neke službene videosnimke pjesme nisu bile zadovoljavajuće, te u njima nije bilo stava, energije ni poezije koliko ih ima ovdje. Tvorac ove snimke je neki nepoznati, samozatajni i altruistični majstor koji je tijekom četiri minute i 47 sekundi njenog trajanja mirno držao ruku s kamerom usmjerenom na pozornicu. Jako sam mu zahvalan.

U prvom kadru vidimo trojicu: Camerona, bubnjara, Veddera i Gossarda, autora pjesme i gitarista. Gossard lagano prebacuje ona dva početna akorda, i to je sve što se čuje. Tad ga presječe Vedderov bariton koji nas zapita: “Zar ne misliš da bi trebao odahnuti i večeras odmoriti glavu?“. Iako se kasnije pjesma razvija u nešto drugo, ovo je pitanje koje si svatko ponekad treba postaviti u trenucima kad život ubrza tempo a kočnice popuste.

Uskoro nepoznati snimatelj lagano zumira, ostavljajući nam u kadru samo Veddera koji govori o ‘pojedinčevom podizanju zidova oko sebe, kako ga nitko ne bi vidio kako radi stvari koje ionako svi rade’. Pritom Eddie rukama formira okvire tih zidova. Vrijedan je to detalj koji izvrsnog frontmena razlikuje od onih loših. Sa sjajnim pjevačima se, naime, na pozornici uvijek nešto događa. Ne mora to biti ništa grandiozno, nikakav sprint po pozornici ni stoj na glavi. Ako je izvedeno korektno i u pravom trenutku, i mig okom djeluje razarajuće efektno, isto kao i formiranje okvira zidova, koje ljudi u ovom svijetu podižu između sebe i okoline.

Na početku završnog, trećeg dijela pjesme koji se može shvatiti i kao svojevrstan ‘outro’ – slijedi totalni zoom-out. U kratkom trenutku od nekoliko sekundi, prije ponovnog zumiranja, vidimo cijelu pozornicu i bend u njegovoj cjelokupnoj veličanstvenosti: McCready, Ament i već spomenuti trojac sviraju okupani svjetlošću koja isijava iz prekrasne pozadine. Razlog zoom-outa zauvijek će ostati nepoznat, isto kao i autorstvo snimatelja. On – iako je izveden amaterski – ipak djeluje zanimljivo.

Pearl Jam su negdje oko 2000. izdali DVD “Touring Band”. Na njemu su se nalazile koncertne snimke s turneje kojom su promovirali album “Binaural”. Radilo se o skromnom projektu kojem se pristupilo sa slabom opremom i mnogo duha. Dokazalo se da se s malo para može uhvatiti energija sastava ako je ono što on izvodi iskreno, emocijama nabijeno i žestoko. Zrnasta slika i amatersko kadriranje nisu mogli umanjiti kvalitetu tog diska. O istoj stvari radi se i kod ove snimke pjesme “All Those Yesterdays”.

Na YouTubeu ona stoji zametnuta poput nekakvog skrivenog blaga, s trenutnim totalom od bijednih 269 prikaza. Otkrivena, ona sjaji sjajem čistog briljanta.

0 Shares
Muziku podržava