Yesh (JabbaTon, Chew the Fat! CRO): “Treba biti predvodnik, a ne sljedbenik”

Peti rođendan Chew the Fat! CRO programa i deseta JabbaTon godišnjica obilježavaju se u subotu, 28. ožujka u Sirupu i KSET-u.

Dvije večeri koje su obilježile zagrebačku, ali i regionalnu bass scenu u
posljednjem desetljeću te bile predvodnici u promicanju te
popularizaciji bass glazbe u Hrvatskoj, iste večeri u dva kluba
zajedničkom će proslavom obilježiti veliki jubilej.

Jedan od najdugovječnijih kontinuiranih klupskih programa u Zagrebu, JabbaTon, iz KSET-a odlazi u mirovinu uz nastupe izvođača koji su svih ovih godina oblikovali scenu, a to su Diyala, Tone Tuoro, koji će ujedno predstaviti nove spotove, antologijski d’n’b band Dženeration 81, DJ Chill, kao i članovi JabbaTon ekipe – Nesho, Koknee, DJ Corea, a nastupit će i reggae roots DJ Floycide. Drugi dio večeri je u zagrebačkom Sirup gdje se slavi 5. Chew the Fat! CRO rođendan. Gosti su d’n’b i dubstep dvojac Street Creeps, proslavi se priključuju Pips i Rea, drum’n’bass majstor Kodin uz rezidente Yesha i DMT-a u pratnji MC Tone Tuora i neizostavnog VJ -polygona. Ususret dvostrukom rođendanskom bass slavlju popričali smo s Marko Ješovnikom Yeshom, rezidentom oba programa, osnivačen JabbaTon Records etikete, nezasitnim clubberom i promoterom koji je na sceni više od desetljeća.Od JabbaTona kojeg si počeo raditi prije 10 godina, preko Chew The Fat! Cro, Black Light, do novog Casa Del Deep, koji je program draži?
Tu sad ide onaj odgovor kao na pitanje koje ti je dijete draže, pa ja onda kažem svako je na svoj način posebno, ali tako otprilike i jest. Naravno prve se ljubavi uvijek pamte i nekako su posebne jer kroz njih otkrivaš čitav taj svijet, nailaziš na prepreke na kojima učiš i kasnije ta znanja i iskustva koristiš na onim novim ljubavima. Mislim da je tako i s djecom i s projektima – iako ovo za djecu još uvijek samo pretpostavljam (smijeh). Zanimljivost možeš održati samo i jedino konstantnim radom na sebi i na projektu, pa i evoluiranjem s vremenom. Ne smiješ stajati na jednoj točki jer će te vrijeme, trendovi, ali i konkurencija zgaziti za čas. Kažu da samo mijena stalna jest, pa treba paziti na to.

Kako održavaš različitost i primamljivost? Kako ostati svjež u poslu?
Moraš konstantno biti u toku, trošiti sate i sate na slušanje muzike, promatrati što se dešava na svjetskoj sceni, kako se kreću neki novi klupski trendovi i tokovi, nikada se ne opustiti čak ni kada si na vrhuncu. I opet to isto može se primjeniti u bilo kojem poslu, u sportu, znanosti, novim tehnologijama, književnosti… Svijet se konstantno mijenja i ako stojiš na mjestu postaješ dio zaborava, kao kuća koju ne održavaš, pojest će te lišaj i mahovina i postat ćeš nevidljiv u okolišu. Bitno je konstantno raditi na sebi i pokušavati biti predvodnik, a ne sljedbenik. To ti ne mora uvijek uspjeti, ali sama nakana je dovoljna da ideš naprijed. A sama raznolikost i broj programa koje radimo je razlog našeg jako širokog glazbenog interesa koji ponekad moramo i obuzdavati jer da ga pustimo s lanca vjerojatno bi imali i 8 projekata. Mjuza je kao droga, kad te zeme, zeme te. U vrlo kratko vrijeme se CTF! Croatia nametnuo kao jedan od vodećih klupskih programa. Gostovanja po Zagrebu i Hrvatskoj, kao i na brojim festivalima su osigurale prepoznatljivost loga. Kako vam je to uspjelo?
Uspjelo nam je jasno postavljenim ciljevima pred nekoliko godina kada smo DMT i ja sjeli za stol i postavili strategiju kako i na koji način ćemo graditi Chew the Fat!, a kada smo te ciljeve postavili smišljali smo i kako do njih doći. Formula je i jednostavna i komplicirana. Ono što je najbitnije je raditi to što radiš temeljito, kontinuirano, jasno komunicirati ljudima što i kako radiš i naravno što je više moguće biti perfekcionist u svakom segmentu organizacije i brendinga kako bi proizvod bio kvalitetan do zadnjeg detalja. Uloženo je tu puno vremena i truda pa nam se to i vratilo.

Street Creeps dolaze ponovo u Zagreb u vašoj režiji i to na CTF! Croatia dio rođendana. Nekako bi se moglo reći da ste ih vi isfurali u regiji. Koga ste još piknuli kao izvođača kojeg moramo poslušati?
Street Creeps su naši prijatelji koje znamo već 10-ak godina i u konstantnom smo kontaktu. Jedan od zanimljivih producenata koje smo ugostili prije nekoliko godina je Last Japan koji danas doživljava svoju popularnost i pred kojim su uspješni dani u okviru novog grime zvuka, a osim njega u zadnje smo dvije godine ugostili neka od tada, ali i danas, najaktualnijih drum’n’bass imena kao što su Sigma, TC, DC Breaks, Joe Ford i nedavno Friction. Svi oni došli su nam u goste zapravo na vrhuncu s brojevima 1 na top ljestvicama. Sigma danas žari i pali najvećim pozornicama svijeta i pravi su superstarovi.

Mijenja se publika, mijenjate se vi. Primjerice kad je počeo se pojavljivati trap, uveli ste ga u svoje programe. Koliko je publika navikla na inovacije u programima?
Nije uvijek lako uvoditi inovacije, pogotovo zato što po su logici stvari DJi i promotori uvijek prvi na izvoru informacije, a publika nerijetko malo kaska s prihvaćanjem novih trendova u glazbi. Tu onda često nastaje raskorak između onoga što mi kao organizator želimo raditi i onoga što je publika tog trena spremna prihvatiti. Bitno je biti jako pažljiv, pri tome i promjene uvoditi polako, kao što je to u svim sferama života, političari to najbolje znaju (smijeh). Nagle promjene glazbenog okvira koji nudiš svojim posjetiteljima koji ipak na tvoje tulume dolaze s nekakvim očekivanjija, često znaju biti kobne za projekt. Tako da mi tu stvarno pazimo, ali opet ni ne podilazimo do kraja. Bitno je naći neku ravnotežu kako bi na kraju dana obje strane bile zadovolj(e)ne. I DJ za pultom koji se dobro osjeća s time što pušta i prezentira, ali i publika koja je ipak poanta svega i koja plaća ulaznicu. Ravnoteža je odgovor!

Ove subote slavi se velika deseta obljetnica JabbaTona i kraj jedne ere. Što mislite da je najbolje što se dogodilo u bass glazbi u zadnjih 10 godina?
JabbaTon je doživio velikih 10 i bitno je naglasiti kroz konstantno djelovanje s laganim usporavanjem stroja unazad godinu dana. Dobrih 8-9 godina radili smo mjesec za mjesec i na to smo ponosni jer taj kontinuitet nije lako održati. Puno toga dobrog se dogodilo u bassu u zadnjih 10 godina, bass je prepoznat u širim krugovima publike, pojavljivao se na mnogim festivalima, punio floorove i dvorane. Napokon se počeo koliko toliko ravnopravno ‘natjecati’ s na ovim prostorima puno prisutnijim 4×4 zvukom ili pak hip-hopom koji su uvijek bili vodeći klupski pravci. A možda i najveća stvar za bass je prisutnost najvećeg soundsystem festivala u Europi na našem teritoriju, Outlook festivalu koji se svake godine održava u Puli. To je definitivno stavilo Hrvatsku na svjetsku mapu bass glazbe iako je bass inicijalno britanski proizvod sada snažno širi i na druge zemlje kao što su Češka, Belgija i Austrija.

Zašto umirovljenje JabbaTona, jedan od najdugovječnijih zagrebačkih klupskih programa?
Do umirovljenja je došlo sasvim prirodno. Kako je taj projekt bio projekt nekolicine dobrih prijatelja, dakle nije do njega došlo radi projekta samog nego spontano, tako smo odlučili da ga nema ni smisla nastavljati ako se u tom obliku ne može održati i dalje. Godine idu i neki od nas su pretrpani drugim životnim obavezama i projektima, jednostavno više ne mogu pronalaziti vrijeme za takav vid aktivnosti, pa nismo htjeli da se projekt slučajno izliže nekim pokušajima preživljavanja niti ga mijenjati u svojoj srži iz dobre prijateljske zezancije u neki konkretan profi projekt jer to više ne bi bilo to. JabbaTon je KSET i van njega on nema smisla, JabbaTon je Jabba Crew u svom punom sastavu i bez njega on nema smisla. Kako ta dva uvjeta nisu mogla više biti ostvarena do kraja, mirovina i odlazak u legendu zapravo su bili jedina opcija. Zato ćemo ga se uvijek sjećati s osmjehom na licu.

JabbaTon je kao koncept uvijek na neki način ujedinjavao i lokalnu scenu, djelovao kao vezivno tkivo, često ste imali gostovanja hrvatskih i regionalnih DJ-a, a sve ste to upakirali u odlične vizuale. Koji je plan za dalje?
Nitko nije nezamijenjiv i uvijek će doći netko nov i nadam se s još boljim idejama. JabbaTon je najbolji na svijetu nama, jer je naše dijete, ali sigurno ima još pametne djece u kvartu. Ono što možda ipak trenutno vidim kao problem je, barem se to meni tako čini, neki manjak onog pravog entuzijazma kod mlađe ekipe kakav je nas pogonio kad smo imali 18-20 godina. Nama uopće nije bilo na pameti zaradit od toga neku lovu, dapače svoju smo nerijetko riskirali i gubili samo da bi tu jednu subotu u mjesecu imali najbolji tulum na svijetu.

Možda mi se čini, ali unazad 10 godina nije se pojavilo puno novih ekipa i organizatora koji su to spremni raditi na taj način. Mnogi odustaju nakon prve prepreke. Dokaz tome je da su u Zagrebu i dalje najaktualnije ekipe one koje su tu već 10 i više godina. I ne, ne radi se o nikakvom monopolu niti zauzimanju prostora drugima. Danas je lakše nego ikada pokrenuti večer i dobiti termin u klubu. Sav marketing je online, dok smo mi primjerice na -10 i +35 ljepili sami plakate po čitavom gradu. Također smo kao DJ-i bili spremni u početku i godinama vrtiti besplatno kako bi se nametnuli, bili sretni samo s tim da nam je ime na plakatu dok danas nerijetko klinci već za prvi gig pitaju “A lova?“.

Naravno, ne generaliziram i nisu svi takvi, ali što se više utapamo u taj sveprisutni sklop kapitalizma i instant ekonomije to se očito odražava i na ljudima i novim naraštajima. Večeri se danas rađaju i umiru u 2-3 izdanja, neuspješne projekte se baca u smeće i pokreću se novi, dok su se prije cipele i mikseri popravljali, a nakon neuspjeha se dizalo i išlo dalje. Za kvalitetu treba vremena, a danas živimo u vremenima reality showova i instant zvijezda. To nije dobro i nadam se da ćemo se kao društvo vratiti onom nekadašnjem pristupu.

Program u KSET-u počinje u 22 sata, a ulaz je besplatan do 23h, 10kn do ponoći, a nakon toga je 20 kuna. Program u Sirupu počinje u 1 sat iza ponoći i upad je 20 kuna za sve s ulaznicom ili pečatom iz KSET-a, a 30 kuna za ostale.

Razgovarala: Monika Marušić