Jadranka Ivaniš – Yaya i Coco Mosquito, povodom zagrebačkog koncerta grupe Jinx ove subote, 16. listopada, u Boogaloo Clubu, za Muzika. hr govore…
što publika može očekivati, najavljuju skorašnji izlazak novog albuma
“Diksilend“, pričaju o glazbenim uzorima, hobijima, najdražim
koncertima, budućnosti glazbene industrije i drugim zanimljivim temama.
Ovu subotu nastupate u Boogaloou. Što publika može očekivati? Koliko će se taj koncert razlikovati od vaših prijašnjih nastupa?
Yaya: Dugo nismo svirali u Zagrebu, a taj koncert je svojevrsna pretpremijera nove ploče koja još nije izašla. Svirat ćemo stare i nove pjesme. Nećemo sve nove odsvirati, ali zasigurno će biti sedam novih. Mislim da će se one dobro integrirati u stari repertoar. Imat ćemo goste iznenađenja.
Tko su novi članovi u bendu?
Coco: Novi članovi su Kruno Cvanciger na basu i Ivan Kovačić na saksofonu. 
Vaš posljednji album “Na zapadu” je izdan 2007. Kad se može točno očekivati izlazak novog albuma?
Coco: Mi ćemo ga ovaj ili sljedeći tjedan završiti, a vani će biti u jedanaestom mjesecu. Zvat će se “Diksilend”.
Nakon toga slijedi turneja?
Coco: Što je to turneja? Slijedi turneja petak-subota (smijeh). Naravno, kreću promotivni koncerti. Ali u ovim recesijskim vremenima nemoguće je organizirati turneju. Možemo mi to nazvati turnejom, ali ćemo vjerojatno svirati petkom i subotom.
Je li smanjeni opseg turneje strah od moguće iscrpljenosti koju ste iskusili na prethodnim turnejama, kad biste nezainteresirano gledali televiziju preko publike…?
Yaya: Ma ne. Govorno područje na kojem mi možemo svirati je dosta malo. Najudaljeniji je Dubrovnik. Mi dosta sviramo u Sloveniji, a kad tamo sviraš svugdje si na devedeset minuta udaljenosti od Zagreba. Stoga, nema razloga ostajati preko noći ili kao u američkim varijantama unajmljivati veliki bus.
Coco: Uostalom, osim Zagreba, Ljubljane i Beograda, ja se ne sjećam kad smo mi negdje svirali a da to nije bio petak ili subota. Uglavnom, svugdje se svira petak ili subota, osim u većim gradovima. I lokalni organizatori diktiraju svirku vikendom.
Imate li možda neki omiljeni koncertni prostor za nastupanje?
Yaya: U Zagrebu ne mogu naći omiljeni prostor. To su obično Tvornica ili Boogaloo, mada ih baš ne obožavam. Najbolji prostor na kojem smo svirali su definitivno Križanke, a nakon njih Dom omladine u Beogradu koji je stvarno fantastičan. Tvornica je ok, ali uvijek osjećam neku nelagodu. Vjerojatno jer se radi o Zagrebu, a najteže je svirati u svom gradu.
Coco: Volimo i otvorene koncerte. To je uvijek super i ne sjećam se da je ikad bilo akustičnih problema. Volimo plaže i livade (smijeh).
Yaya: Mi smo romantični.
Imate li neki najnezaboravniji trenutak na pozornici?
Yaya: Pa, bilo ih je puno. One godine kad se na Porinu srušio šator, iako mi nismo bili na pozornici, imali smo hit singl “Srušilo se sve”. Pa ne moramo biti na stageu da bude nezaboravno. Ima intimnih ispada između nas na pozornici koje rijetko kad netko drugi skuži. Pogotovo između braće Muratović. U Pazinu ili Labinu nas je jedan čovjek toliko nasmijavao da smo jedva odsvirali koncert.
Coco: U Pazinu je jedan frajer dirigirao bendom. On je znao kompletne aranžmane, znao je kad tko treba upasti. On je vizualizirao pjesme. To je bilo super zabavno. Ali najnezaboravniju stvar smo doživjeli kad smo čekali trajekt za Korčulu. Jedan japanski turist je skužio da smo muzičari pa nas je na engleskom pitao bismo li voljeli da nam otpjeva završnu ariju iz “Nikole Šubića Zrinskog”. Pa kako bismo mogli imati nešto protiv! (smijeh)
Yaya, imaš li neku metodu uvježbavanja glasnica ili pripremanja za koncerte?
U biti se ne upjevavam. Ima jedan savjet od mojeg pokojnog profesora Đuranca koji je rekao da je prije koncerta dobro popiti jedan francuski konjak radi cirkulacije u cijelom tijelu pa i grlu. To je dobar savjet, iako nisam uvijek u prilici da pijem francuski konjak prije koncerta. Meni umjesto upjevavanja više koristi odmaranje glasnica.
Kada ste shvatila da se želiš baviti glazbom?
Sa četiri godine sam htjela što danas radim. Ja sam zapravo željela imati bend, ali ništa mi se nije sviđalo. Nisam znala kakav bi to trebao biti bend. Slučajnosti su se počele događati koje su mi odgovarale. Prijatelji iz srednje škole su me doveli do Cokija koji je tada bio u fazi osnivanja benda. Bilo bi je užasno neugodno jer nikad do tada nisam pjevala. U Muzičkoj sam svirala violončelo. Pjevala sam doma za sebe.
Imaš li uzora u pjevanju?
Meni je problem što sam alt, pa je bilo teško ženske pjevačice skidati ili učiti, tako da sam više skidala muške pjevače. U srednjoj sam slušala alternativnu glazbu, a poslije se sve živo slušalo. Nikad nisam slušala, primjerice, Celine Dion zato što ona odlično pjeva.
Jedna od najvećih pop ikona koje se meni sviđaju je Deborah Harry iz Blondie. Ona je naprosto jedna takva pojava koja je glasom, glazbom, stilom i stavom utjecala na mene.
Coco, imaš li ti kakvog gitarističkog uzora?
Ovo je dobro pitanje. Osnovno što mene zanima u muzici je kompozicija a ne sviranje, shodno tome su i sola koja su iskomponirana a ne improvizirana, ona koja pamtim i koja su mi draža.
Možda bi mi bio najdraži George Harrison. To mi je tip sviranja gitare koji mi se dopada. Ukomponirana sola koja su u funkciji pjesme. Inače, možda mi je najdraži gitarist Pete Townsend.
Yaya, jednom si izjavila da si uspavala svoju djevojčicu uz Mercury Rev. Jesi li pronašla još neku glazbu koja joj se sviđa?
Zadnje u koga je bila zaljubljena bili su MGMT i njihov pjevač, pa ću je sad imati priliku odvesti da ih vidi u Maribor. Na nju naravno isto utječe MTV kao što je i na nas utjecao, samo što je to nekad bilo kvalitetnije. Ja joj dozvoljavam da sluša sve što joj se sviđa, ne želim ostvariti nekakav kontraefekt.
Coco, tebe se često može sresti na koncertima. Koji su ti najdraži?
Mislim da je najbolji koncert na kojem sam ikad bio onaj The Rolling Stonesa na Prateru 1990. To je bio najukusnije izrežiran stadionski koncert koji nije izgubio ništa od rocka. Onda, Pixiesi u Kulušiću isto u to vrijeme. Sonic Youth također tada negdje. Beastie Boysi na “Sabotage” turneji u ljubljanskom Tivoliju. Reunion Kraftwerka na Križankama mi je bio nešto posebno. Jedini reunion, osim Jinxa, koji mi se učinio smislen (smijeh).
U periodu između prekida i okupljanja bila si voditeljica “Prijatelja na kvadrat”. Kako je došlo do toga te kako si se snašla u ulozi voditeljice?
Lucija je tada bila mala, i oni su me pozvali da budem voditeljica i stilistica interijera. To mi se činilo kao super izazov. Drago mi je da sam to napravila jer mi je to bilo izvanredno iskustvo. Dosta se improviziralo i radilo, ali meni je bilo izuzetno zabavno.
Upisala si Školu za interijere, završavaš prvi stupanj… Kako su prošli ispiti?
Yaya: Dala sam taj ispit. To mi je bila želja, pogotovo nakon emisije “Prijatelj na kvadrat”. Shvatila se da se u tome dobro snalazim. To je moja struka, samo u drugom mediju. Shvatila sam da sam to učila na Akademiji i da se mogu dobro uklopiti. To je zanimljiv posao, kao i s bendom. Radi se o timskom radu i uzbudljivom poslu koji bitno mijenja stvari. Ja volim nešto radikalno promijeniti. Volim kad se sve sruši i ponovno sagradi (smijeh).
Koliko slikarstvo pati prilikom svirki i uvježbavanja s bendom?
Pa, slikarstvo zahtjeva prostor, vrijeme, angažman i novac. Trenutačno nemam atelje, tako da ne mogu slikati doma. Da bi ušao u taj posao treba puno pripreme, nereda i materijala, introspekcije i koncentracije. Sa Jinxima je dosta ekstrovertiran posao, totalno drugi pol. Tehnički, nemam prostora tako da sam sve to svela na drugi format, izradu nakita.
Coco, kao profesionalni muzičar, što misliš o sveprisutnoj digitalizaciji?
Ne samo da će nestati CD format, nego će nestati i format uopće. Mislim da je budućnost glazbe na Internetu i streamingu, a čak ne i u downloadu. Format će jedino ostati kod kolekcionara koji žele imati glazbu u fizičkom obliku. Čak vinil ima mnogo veću šansu da preživi od CD-a.
Download je nepotreban, nepotrebno je skladištiti muziku. Sva glazba će biti na nekom serveru s kojeg ćeš je moći slušati. Slušanje glazbe s YouTubea je korak prema tome. To neće biti besplatno, glazba će se plaćati bez da znate da je plaćate. Bit će uključena u cijenu koju plaćate svojem provideru. Ja vjerujem da je to budućnost slušanja snimljene glazbe.
Prije prekida 2002. ste snimali za Aquarius, a nakon ponovnog okupljanja 2007. prešli ste u Dallas?
Coco: I Prosinečki je nekad igrao u Dinamu, pa je otišao u Zvezdu i
poslije u Real, ako se dobro sjećam… to je sve što bi imao kazati o
tome.
Hoće li novi album izaći na vinilu?
Coco: Novi album će zasigurno izaći na vinilu. To je počela biti praksa ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj.
