O Woodstocku se zna već mnogo, oni koji ga se sjećaju i koji su bili na polju u okrugu Bethel – White Lake u državi New York mogli bi ispričati priče na stotine stanica, no jedan podatak svima je kamen spoticanja – točan datum održavanja festivala.

Upravo je datum održavanja Woodstocka jedna velika globalna dezinformacija – točan podatak teško se pronalazi, čak i na Internetu.

Rock enciklopedija by Nick Logan & Bob Woffinden

Prvotno predviđeni datum bio je šest dana ranije, 15.–17. kolovoza, kako je otisnuto na svim plakatima, ulaznicama i promo materijalima, no zbog najbitnijeg problema – lokacije – koja je trebala biti u Woodstocku te zbog birokratskih problema i rastućeg interesa publike, prebačena je 50-ak kilometara dalje na polja i livade oko farme Maxa Yasgura (Bethel – White Lake, New York) koji je pristao, ali je prvo morao pobrati svoje plodove i nakon toga je dozvolio hordi od 500 tisuća ljudi da okupira to područje.

Muziku podržava

Od očekivanih dvjestotinjak tisuća posjetitelja brojka je narasla na 500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu, promet je bio paraliziran unatoč i vojnoj intervenciji). Troškovi najma posjeda iznosili su 75 tisuća dolara i dodatnih 25 tisuća dolara za stanovnike u blizini.

Cijena ulaznice je bila 7 dolara za jedan dan, 13 za dva i 18 za tri dana, a na ulazu je bila predviđena ulaznica od 24 dolara po danu, no, zbog masovnosti, jedan od organizatora, 25-godišnji Michael Lang, odlučio je da je s početkom festivala neće naplaćivati. Tko je kupio – kupio je, a ostali su samo trebali doći i ušetati u masu šireći ljubav, mir i opojne supstance.

Woodstock ulaznice

Pet osoba je umrlo, troje od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva, a jednog usnulog mladića je pregazio traktor. Uz crno-kronične momente, na festivalu su rođena tri djeteta.

Organizaciju su držala četvorica mladića (u prosjeku 25 godina) – John Roberts, Joel Rosenman, Artie Kornfeld i Mike Lang, koji u inicijalnoj ideji nisu niti slutili koliko će ih problema stići – manjak hrane, vode, wc-a, neiskusni i nekompetentni radnici koji su otkazivali u zadnjim momentima pred početak festivala…

Ton majstor bio je Bill Hanely – otac festivalskog zvuka, nagrađen Parnelli nagradom za svoje inovacije. Problemi su bili očiti – proširiti spektar pokrivanja zvuka s 200 na 500 tisuća ljudi, a 2000 ampera napajanja rezultirala je brendiranjem etikete The Woodstock Bins kao uzor budućim festivalima.

Festival je neplanirano otvorio Richie Havens već oko 17:15 sati jer zbog gužve nisu znali hoće li glazbenici doći na vrijeme. Havens je odradio nekoliko biseva i kad više nije znao što bi, počeo je tražiti akorde i jednostavno je zapjevao slobodi, improvizirajući i osmišljavajući tekst na licu mjesta, što je rezultiralo pjesmom “Freedom”, a zbog snimljene izvedbe u dokumentarcu “Woodstock”, mogao je pjesmu ponovno poslušati u uvrstiti u svoj budući repertoar.

Cijeli festival je bio filmski dokumentiran pod redateljskom palicom Michaela Wadleigha dok su u montaži radili Martin Scorsese i Thelma Schoonmaker. Warner Brothers je uložio 100 tisuća dolara, a na setu je radilo stotinjak filmskih radnika. Film je premijerno emitiran 26. ožujka 1970., a osvojio je Oscara za najbolji dokumentarni film. Wadleigh je 1994. godine, povodom 25. obljetnice koncerta, distribuirao i vlastitu redateljsku verziju koja traje nepunih četiri sata. Godinu dana kasnije, film je dobio homage u SF-postapokaliptičnom filmu “Omega Man” gdje je protagonist (Charlton Heston) posljednji čovjek na svijetu te dosadu krati odlascima u kino gdje gleda upravo Woodstock.

Himna festivala postala je pjesma “Woodstock” jedne od najpoznatijih kantautorica Joni Mitchell, a koju su kasnije obradili Crosby, Stills & Nash.

Na poljima “farmera spasitelja” Maxa Yasgura i dalje stoje pozornice, a podignut je i spomenik. I dan danas su ta polja u Bethelu jedna od popularnijih turističkih destinacija zaljubljenika u rock kulturu.

Po završetku festivala, organizatori nisu bili ni svjesni svoje pionirske uloge u festivalskoj rock povijesti s masovnim posjetom. Okupirao ih je financijski gubitak od preko milijun dolara i 70-ak tužbi.

Ljubav, marihuana i rock osigurali su da festival prođe bez prevelikih incidenata, što je obzirom na masovnu publiku i nepripremljenost organizatora, jedan od rijetkih trenutaka u povijesti.

U subotu 24. veljače Vintage Industrial vas vodi u čuvenu 1969. godinu kad je održan možda i najslavniji open air festival – The Woodstock Music And Arts Fair na kojem su nastupili: Jimi Hendrix, The Who, Joe Cocker, Janis Joplin, Grateful Dead, Crosby Stills and Nash, Santana, CCR, Ten Years After, Mountain, Slay and The Family Stone…

Glazbenu priču i putovanje na Woodstock dočarat će Telefon Blues Band s posebnim gostima. Kako je na tri dana festivala nastupilo niz svjetskih zvijezda tako će Valerija Nikolovska pjevati Janis Joplin i legendarnu himnu hipi generacije “Aquarius” iz filma “Hair”. Na velikane gitare, Jimija Hendrixa, Alvina Leea, Johnnyja Wintera i druge, podsjetit će Vedran Božić. Akustični dio koncerta vodi jedan od najboljih hrvatskih gitarista, Branko Bogunović-Pif kojemu će se pridružiti Branko Pozgajec iz grupe Drugi Način. Danko Krznarić će pjevati Santanu, Srđan Jug će se posvetiti CCR-u, a Zvonimir Ćosić Joeu Cockeru. Niti to nije sve, ali za dodatna iznenađenja ipak treba svratiti u Vintage Industrial (Savska 160) u subotu 24. veljače.

Ukoliko dijelite hipi duh tog vremena, slobodno se obucite kao da je ’69. što će vam omogućiti besplatan ulazak u klub. Upad je do 22:00 sata besplatan, a s naplatom će iznositi 10 kuna za studente i 20 kuna za sve ostale.

Muziku podržava