Šest godina nakon posljednjeg dolaska u našu metropolu, Wolves In The Throne Room kao jedni od predstavnika kaskadijskog black metala ponovno nas dolaze preplaviti svojom dozom melankolije i magije.
Zagreba, naše hrane, vina i kul fanova se itekako sjećaju, stoga ne čudi želja za novim dolaskom sutra, 15. studenog, kada će u zagrebačkom Vintageu predstaviti i novi album “Thrice Woven”. U pitanju je bend i black metal koji ima raznoliku svrhu, koji kako sami kažu potiče slušatelje da osjećaju sve ono što i sami žele osjetiti. O samoj filozofiji benda te bendovskim svjetonazorima i popratnim temama pred koncert smo priupitali bubnjara Aarona Weavera.
Možda i vas njegovi odgovori potaknu za trčanje šumom i meditacijom…
S obzirom da je ovo vaš prvi intervju za naš portal, možeš našim čitateljima pojasniti što vas je prvenstveno motiviralo da oformite ambijentalni black metal bend prije 14 godina?
Ljubav prema prirodi i želja za spiritualnošću i magijom.
Za kreiranje tako jedinstvene mračne atmosfere na vašim koncertima sigurno mora postojati nešto u pozadini što vas inspirira. Možda neki određeni izvođači, poezija, literatura, filozofija ili neka osobna iskustva u bilo kojem smislu?
Jako puno izvođača… Posebno sam inspiriran drevnom arheologijom i artefaktima iz starih vremena. Volim čitati mitove i priče iz starih vremena.
Što misliš o tipičnim vizualnim elementima black metala kao što je corpse paint ili flertanje sa sotonizmom i okultnim? Što ovakav tip black metala predstavlja za vas i zašto ste se umjesto toga odlučili na pisanje o prirodi, svemiru i misticizmu.
Sotona i Jehova koegzistiraju u istom svemiru. Nije me briga ni za jedno od njih. Volim corpse paint. Black metal doživljavam kao nešto staro, što dolazi čak od naših predaka. Ima smisla sjediniti smrt i tamu unutar zemlje.
Osim black metala, kod vas su zamjetni i ostali raznovrsni glazbeni žanrovi i podžanrovi metala. Koji su vam izvođači i bendovi bili ‘najnapetiji’ u početku, a koji sada? Možeš nam preporučiti nešto na što bismo trebali obratiti pažnju?
Jako mi se sviđa Coil. I općenito sam prilično inspiriran ranijom industrial glazbom. Throbbing Gristle također. Mrzim pravila i već utvrđene načine pravljenja stvari. Tako da mi je takva glazba zaista inspirativna!
“Celestite” je prepun synthova, a jednom prilikom ste rekli kako je novi album “Thrice Woven” definitivno puno više metal. Što je još drugačije na njemu u stilskom pogledu i je li postojao neki konkretan razlog zbog kojeg ste se ponovno okrenuli black metalu s ovim novim albumom?
Mi jesmo black metal bend, ali naravno da imamo tu slobodu da radimo što god želimo! Pa čak i album samo sa sintesajzerima. Međutim, bubnjevi i gitare su srž onoga što mi radimo. To je esencija Wolves In The Throne Room.
Na novom albumu možemo čuti i neke interesantne kolaboracije poput one sa Steveom Von Tillom ili Annom Von Hausswolff. U estetskom smislu čime su po tvom mišljenju doprinijeli na novom izdanju?
Oboje su snimili svoje dijelove u vlastitim kućnim studijima. Anna u Göteborgu, a Steve u Boiseu (Idaho). Zaista različita mjesta, iako jednako hladna. Sviđa mi se što su snimali na svojim prostorima. Magično djeluje!
Vaš dugogodišnji live gitarist Kody Keyworth nedavno je postao punokrvni član. Kako sada funkcionirate kao trio, s obzirom da on nije više samo ‘session’ gitarist. Koliki je bio njegov doprinos u radu na novom albumu?
Nathan i ja smo napisali materijal zaključani u našem studiju za vrijeme hladnih zimskih mjeseci 2015. i 2016. godine. Kody se pridružio pred kraj. Ali njegov duh je itekako ostao zapečaćen na albumu.
Ove godine na Roadburn festivalu predstavili ste i novi eksperimentalni projekt Drow Elixir. Što vas je potaknulo da napravite takav mračniji ambijentalni projekt i koliko se po tvom mišljenju razlikuje od glazbe koju radite s WITTR?
Dobro je imate druge umjetničke projekte. Drow Elixir može biti sve što mi želimo da bude! Noise, synth, pop. Bilo što.
Nakon šest godina vraćate se ponovno u Zagreb. Što imaš za reći o povezanosti s europskom publikom, u odnosu na publiku u Americi? I čega se sjećaš s vašeg prvog koncerta u Zagrebu, ali i o našem gradu općenito?
Sjećam se našeg koncerta u Zagrebu jako dobro! Bilo je odlično! Sjećam se dobre hrane, vina i upoznavanja stvarno kul ljudi. Naša povezanost s publikom jednaka je u svakoj zemlji. Stvaramo nešto prilično unikatno i ljudi odlično reagiraju!
S obzirom da je prošlo 10 godina od vašeg prvog posjeta Europi, misliš li da su Europljani u međuvremenu shvatili glavnu poruku koju želite odaslati svojom glazbom?
Da. Prigrlila nas je europska metal scena, ali također i puno drugih ljudi! Punkeri, glazbenici, svi dolaze na naše nastupe.
Za kraj, kakve emocije i stanje uma želiš da ljudi prožive dok slušaju vašu glazbu? I kako se ti osobno smiruješ?
Želim da ljudi osjete slobodu. Slobodu da osjećaju što god žele. Osobno, volim trčati po šumi, svirate bubnjeve i meditirati. U suprotnom bih poludio!
