Wild Beasts: ”Ljubavi i seks nas najviše zaokupljuju, ali i sve popratne stvari…”

1112

Lagano smo počeli odbrojavati i zadnje dane do drugog po redu Terraneo festivala u Šibeniku. Kao i prošle godine, tako će i ove godine na festivalu gostovati cijeli spektar raznolikih bendova, među njima i indie-rockeri Wild Beasts.

Wild Beasts dolaze iz Kendala sa sjevera Engleske, sviraju zajedno već deset godina, a 2008. izdali su album prvijenac “Limbo, Panto“. Već sa sljedećim “Two Dancers” iz 2009. postižu zapažen uspjeh i nominaciju za Mercury Prize koji im je ipak umakao (dobili su ga drugi gosti Terranea, The xx). Prošle godine izašao im je posljednji album “Smother” koji će nam i predstaviti uživo, a sve to bio je odličan povod za razgovor s basistom Tomom Flemingom.

Pročitao sam negdje da Wild Beasts ne voli velike britpop bendove iz ’90-ih. poput Oasisa. Tko je onda imao najviše utjecaja na rad benda?
Postoji nekoliko izvođača koji se ističu, ali opet je to stvar od albuma do albuma. S druge strane postoje i konstante kojima mnogo dugujemo, poput naprimjer The Smithsa, Kate Bush, The Blue Nile, Talk Talk, The Cocteau Twins, Brucea Springsteena, Joanne Newsom, Antony and the Johnsons, Angels of Light…Što danas slušaš?
Danas sam mnogo u hip-hopu. Volim poslušati autore poput Lil B, Clams Casino i DJ Screw.Koje nove bendove bi nam mogao preporučiti?
Što se tiče novih bendova, mogao bih vam mnogo toga preporučiti, ali zadržat ću se na britanskom Alt-J i američkom Superhumanoids. Tijekom prošle godine mnogo smo svirali s njima i mogu reći da su stvarno odlični.Bili ste u najužem izboru za Mercury Prize. Postoji li žal što “Two Dancers” nije dobio tu nagradu?
Nipošto! Naravno, bilo bi lijepo da smo je osvojili, ali to nam je bio motiv da dalje zapnemo na novom albumu i tako guramo od albuma do albuma. Moramo svakim izdanjem gurati naprijed i tada će takve nagrade doći same od sebe. Bila je to lijepa i ugodna večer, pa nema smisla da time razbijamo glavu previše. Život teče dalje.Budući da je “Two Dancers” dobio salve pohvala, jeste li osjećali pritisak pred snimanje njegovog sljedbenika “Smother”?
Pritisak je postojao, ali smo barem znali da ćemo platiti sve račune. Između albuma “Limbo, Panto” i “Two Dancers” to nije tako izgledalo. Htjeli smo da sve bude na svom mjestu, da bude kako treba, pa smo si sami bili najžešći kritičari. U principu, tako uvijek i treba biti, trebaš se moći sam kritički osvrnuti na vlastito djelo.

Je li se snimanje novog albuma razlikovalo u bilo kojem obliku u odnosu na prijašnje?
Bilo je brzo, kao i za prošli album. Mnogo toga smo imali snimljeno u demo verzijama na laptopu što se u konačnici iznenađujuće nije mnogo razlikovalo od studijskih snimaka. Najzanimljivije je spajati zadnje dijelove materijala, ono kada znaš da si blizu kraja i trebaš samo nadodati završne premaze. U posljednji trenutak sve sjeda na svoje mjesto.

Muziku podržava

Smatram da svaki album mora biti nova i posebna priča za bend. Kako Wild Beasts odlučuje u kojem smjeru krenuti na novom albumu? Kroz vaša dosadašnja izdanja osjeća se fina progresija.
Hvala na pohvalama. Uvijek raspravljamo što i kako dalje, ali ne bih rekao da prije snimanja odlučimo kojim ćemo putem. Uvijek imamo hrpu ideja, pa one koje se međusobno najbolje slažu iskoristimo i snimimo. Naravno, iz tog razloga snimimo više stvari nego nam je potrebno, ali to je uobičajeno. Drugačije ne bismo funkcionirali. Ideja koja nas može zaintrigirati maksimalno jest ona koju možeš osjetiti na više strana, koja nije jednosmjerna.

Što najviše pokreće bend u tekstualnom dijelu? Na posljednjem albumu ima mnogo ljubavi i seksa…
Da, to su svakako stvari koje nas najviše zaokupljuju, ali i sve popratne stvari koje idu uz to – gubitak ljubavi, radost, izdaja, krivnja, opsesija, užitak, ljubomora… Sve je to vrlo usko povezano, pa je očito da su nam to glavni motivi.

Dosad ste imali relativno kratke pauze među albumima, jeste li možda počeli raditi na novim pjesmama?
Imamo neke stvari, ali to su zasad samo neke stvari, ništa precizno, ništa gotovo. Mnogo pišemo, ali mislim da ćemo ovaj put malo promijeniti priču i sve napraviti polagano. Imamo vremena.

Još malo i evo te u Hrvatskoj na Terraneu. Što znaš o našoj državi i festivalu?
Prvi put ću biti u Hrvatskoj, tako da nisam ‘kvalificiran’ za komentare, ali svakako sam uzbuđen što dolazim.

Što više preferiraš: intimne klupske gaže ili festivale?
Teško je to uspoređivati, sve je to potpuno drugačije. Ipak, rekao bih male gaže, ali nikako ne bih otpisao veliko kolektivno iskustvo festivala, posebno ne u prelijepim, vrućim ljetnim večerima.

Postoji li koja loša gaža na kojoj si se zapitao ”Kog vraga ja radim ovdje”?
Uh, bilo ih je nekoliko gdje sam svirao stvarno loše. Želim se ispričati Dublinu, Bruxellesu i Pragu. S druge strane, bio sam i na nekoliko koncerata na kojima sam se osjećao potkradeno. Primjerice, gledao sam Madliba kojeg inače jako volim kako telefonira za vrijeme svog DJ seta. Bio sam jako razočaran.

Pogledao sam plan vaše turneje i koliko vidim imate nekoliko slobodnih dana uoči Terranea, hoćete li ih iskoristiti za odmor na našem lijepom moru?
Da, čuo sam da je kod vas predivno, ali glazbenici na turneji nemaju godišnjeg odmora. Zadnja stvar na pameti mi je da u slobodno vrijeme sjednem u još jedan avion. Iako, koliko sam čuo, ima se mnogo toga za vidjeti kod vas, a more je vrlo čisto i toplo.

Nedavno je završilo i Europsko prvenstvo u nogometu. Kako si zadovoljan nastupom Engleske?
Momčad je bila vrlo limitirana i moramo biti sretni što smo došli do četvrtfinala. Mi smo sretni s time, ali moramo naučiti da nema trave po zraku i da se svaki put izgubimo kad nam netko spusti loptu na tlo. Svaka momčad koja igra od noge do noge s puno dodavanja s lakoćom nas može dobiti jer previše nabijamo po zraku. Prošla su ta vremena kad smo mogli tako igrati…

I za kraj, što možemo očekivati od Wild Beastsa na Terraneu?
Mi ćemo svirati samo za vas, a ja ću tome nadodati i ekstra porciju basa.

Muziku podržava