Bambix mi je oduvijek bio jedan od najdražih pop punk bendova i s velikim nestrpljenjem sam očekivala njihov prošlotjedni koncert u Močvari kao i upoznavanje s ovim izuzetno simpatičnim bendom iz nizozemskog grada Nijmegena. Pjevačica i gitaristica Wick bez problema je nakon koncerta odvojila vrijeme za ovaj intervju, a jedini uvjet bio je da ne postavljam dosadna pitanja.
Osim što se pokazala genijalnom osobom, saznali smo i da je Wick po zanimanju profesorica koja perfektno govori njemački i engleski, a naš razgovor nastavio se do kasno u noć i nakon ovog ‘službenog’ dijela.
Vaš zadnji album “Club Matuchek” premijerno je objavljen u Europi još 2004. godine, a sada ste ga objavili i na novoj etiketi GoKart koja ga je plasirala i na američko i japansko tržište. Reci mi nešto o albumu? Što je zapravo klub Matuchek? Je li to izmišljeno ili stvarno mjesto?
To je izmišljeno mjesto, to je mjesto gdje mogu doći ljudi kojima nije ništa preostalo u životu. Npr. ružni ljudi sa brkovima koji imaju problema s alkoholom, oni su dobrodošli tamo. To je nešto što smo izmislili na turneji, taj naziv Matuchek. Naime, kad smo bili na turneji spavali smo kod jednog lika koji je imao hrpu nekih dosadnih filmova, čudili smo se što to uopće gleda i pitao nas je želimo li vidjeti koji, rekli smo da ne, ali je on ipak stavio jedan i taj je bio o nekoj obitelji Matuchek. Taj film je bio tako jeftin, sve likove u filmu su glumili isti ljudi, i stare i mlade… i tako smo mi naš album nazvali klub Matuchek, podsjećao nas je na luzere. Kada smo htjeli nekoga takvog opisati rekli bismo ‘On je pravi Matuchek‘.
Znači ime albuma zapravo je metafora za to da svatko može uspjeti u životu iako je gubitnik?
Da, to je ono u što smo ga pretvorili, taj pojam Matuchek. Isprva smo mislili da je jedan takav ‘Matuchek’ zaista na dnu, a onda smo ga pretvorili u nešto s duhom. I otuda klub Matuchek, za te ljude koji nemaju ništa nego samo jedno takvo mjesto.
Čitala sam jednom jedan tvoj intervju u kojem si izjavila ‘Ne snimamo albume za prvu ligu jer nam se više sviđa u trećoj‘. Objasni mi tu rečenicu, što si pod tim podrazumijevala?
Muzika nije natjecanje, ne radi se o tome da budeš najbolji ili najgori, ja ne težim za tim da prodajem hrpu ploča, moj cilj je da nam uvijek bude kao večeras, mi smo evo u Zagrebu, u drugoj državi i ljudi se zabavljaju. Ne radi se o novcu, meni je važan entuzijazam ljudi koji dolaze na naše koncerte. I zato sam rekla da ne trebam svirati velike koncerte na koje će doći mnoštvo ljudi jer to znači da se trebaš prilagoditi. Mislim da nije teško svirati pop pjesmu koju svi vole, to je lako, ali zaista pogoditi ljude s nekom pjesmom, e to je već puno teže. A to je ono što ja želim postići, uz malo melankoličnog i melodramatičnog štiha.
Kako objašnjavaš vašu megapopularnost u Brazilu? Tamo imate horde obožavatelja, bili ste i na brazilskom MTV-u, postoji čitav niz Bambix cover bendova… Ima li to možda veze s brazilskim mentalitetom?
Mislim da je razlog upravo taj što sam ti rekla, Brazilci imaju politički sustav koji je trenutno ok, trenutno imaju lijevu vladu, ali imaju jako puno siromašnih ljudi. A mi, kao prvo, pjevamo o tome, zatim, brazilska kultura je macho kultura i oni nikada nisu čuli ženske bendove, oni nemaju takve bendove, odn. nisu ih imali prije osam godina kada smo prvi put svirali tamo. Sada tamo imamo jako velik broj ženskih fanova, u rasponu od 12 do 30 godina, i dolaze nas gledati jer nemaju prilike često gledati ženske bendove. Ono što smo dakle pokušali postići ostvarili smo u Brazilu.
Osim toga, mi imamo i jednu pjesmu “Brand New Religion”, a u Brazilu su veliki katolici, svi, a pjesma nije o odbijanju vjerovanja, nego o vjerovanju u nešto drugo. Ta pjesma je bila strašno popularna u Brazilu, jer nije se radilo samo o tome da kažeš ‘jebeš katolike’, već je bilo ‘Ok, tamo ste, postojite, ali zašto ne napraviti nešto dobro, umjesto nečeg lošeg’.
Je li istina da ste u Brazilu morali imati tjelohranitelje?
Istina je, bili smo na koncertu i bilo je zastrašujuće, svi su se htjeli bacati na nas, za nas je to bilo totalno strašno.
A u Nizozemskoj? Prepoznaju li vas tamo na ulici?
Ne, u Nizozemskoj ne. U Njemačkoj ponekad. Ako su pankeri, onda nas prepoznaju. Ali u Nizozemskoj možda samo u mom gradu.
Kakva je trenutno situacija sa skvotovima u Nizozemskoj? Znam da su prije mnogi skvotovi funkcionirali kao mjesta za svirku. Je li još uvijek tako?
Pa jedva da još ima skvotova u kojima se svira. Prije deset godina bilo ih je zaista puno, puno lijevo orijentiranih ljudi je pokušavalo zauzeti neka mjesta, ali sada se to promijenilo. Omladinski centri su uvijek bili lijevo orijentirani i pomagali su mlade bendove koji su htjeli svirati, ali sada se sve promijenilo u korist trance i house glazbe. Nema više baze za punk kao nekada. I zato mi sviramo puno više u Njemačkoj jer tamo je još uvijek situacija kao u Nizozemskoj prije deset godina. Oni još uvijek imaju puno omladinskih klubova gdje se može svirati. U Nizozemskoj ih je preostalo još jako malo.
Kada je Bambix nastao počeli ste kao ‘all girl bend’. Ako se ne varam, ti si prvo svirala bubnjeve?
Ja sam oduvijek svirala gitaru i skladala pjesme, no kada smo se našli trebali smo podijeliti tko će što svirati. Ja sam dakle već svirala gitaru, ali druge dvije nisu htjele svirati bubnjeve pa sam onda ja počela. No na početku smo doslovce samo udarali po nekakvim poklopcima, nismo imali ni pojačala ni ništa.
Što misliš o pokretima poput riot grrrl odnosno o ženama u muzici i na punk sceni općenito?
Pa ja sam uvijek pokušavala uvesti što više djevojaka u punk scenu. Kada god idem na koncerte viđam dečke koji su s curama, ali one nisu tamo zbog koncerta nego su došle samo zato što je išao i njihov dečko. Napravila sam i jedan kompilacijski CD sastavljen samo od ženskih bendova ili bendova s pjevačicama, zove se “Girls Kick Ass”, kako bi ljudi vidjeli da ima i dobrih ženskih bendova. To je zapravo bio benefit CD za žensko sklonište u La Pazu u Boliviji. Na kompilaciji ima 15 bendova koji su zaista dobri kao bilo koji muški bend. I zbog toga tako volim Brazil, tamo smo uspjeli stvoriti ‘ajmo reći novu scenu. Poanta je u tome da smo htjeli postići da cure same odluče izaći, kupiti gitaru i početi svirati. Za mene je važno da su i žene i muškarci na istoj razini. Više mi se sviđa kada na koncertu ima i cura, a ne samo dečki.
Jeste li ikad podupirali neku feminističku organizaciju?
Da jesmo, svirali smo na Lady Festivalu, sviramo i mnogo benefit koncerata. Moji dečki iz benda baš i nisu zainteresirani za to, to je više moja stvar, no ako ja odlučim da želim nešto podržati slože se sa mnom.
Veliki si fan Amy Ray i Indigo Girls, to je zanimljivo budući da su oni iz totalno drugog žanra. Tvoji muzički utjecaji, znači, ne sežu samo u punk?
Volim različitu muziku, recimo jako volim country, npr. Dolly Parton i Dixie Chicks, to stalno slušamo u kombiju. Kad se vozimo slušamo Slayer (zbog Petera), neke njemačke bendove zbog Patricka i country za mene, hahaha!
Kada mi se Amy Ray javila mailom nisam mogla vjerovati, mislila sam da me netko zeza. No stvarno je bila ona i htjela je izdati naš album za svoju izdavačku kuću Daemon Records. To je vjerojatno bilo najviše što sam mogla postići, budući da je ona moja omiljena pjevačica. Amy je dakle objavila “What’s In A Name”, nije joj se sviđao cover pa je rekla možemo li napraviti nešto ‘smjelije’ i tako je nastao onaj naš cover sa ženskim koljenima. Kad sam joj poslala fotografiju bila je oduševljena. Ta fotografija je inače od jedne nizozemske umjetnice.
Ti si po zanimanju profesorica engleskog, zar ne? Predaješ u školi? Kako djeca reagiraju na to da im je profesorica punk pjevačica i svira u bendu?
Hehe, ma stalno me ispituju nešto, ali ja kažem da neću pričati o tome i da otvore knjige, pokušavam biti stroga. Ali oni naravno surfaju Internetom i onda mi kažu ‘Oh, vidjeli smo vas s pivom!’. A ja sam i u školi isto obučena kao i sada. Nije da sam tamo drugačija osoba. Ali sam jako stroga učiteljica. Znaš što je bilo zabavno? Na školi smo trebali profesora njemačkog. I pogodi koga su uzeli? Našeg basistu Patricka! Tako da sada nas dvoje radimo u istoj školi, punk rock škola!
