Kao što smo već pisali, prije koji tjedan, Zagreb je imao čast ugostiti jedan od najvećih punk bendova ikad, The Exploited. Nakon 25 godina rada i brojnih turneja, nakon nekolicine nereda po njihovim koncertima, napokon su posjetili i Zagreb. Ljudi su se sjatili u Zagreb iz svih krajeva Hrvatske, jer zaista nije mala stvar vidjeti ovakav bend u svojoj zemlji.
Već nekoliko sati prije, ulica ispred bivšeg OTV doma, današnjeg Boogalooa, bila je krcata kako klincima koji teško da su se rodili kada je The Exploited nastao, tako i orto punkerima šarenih irokeza koji su nas uspjeli vratiti nekoliko desetaka godina unatrag kada takvo što nije bila nimalo čudna pojava. Toga dana samo su nas podsjetili da je rečenica ‘punk is dead’ možda zaista blizu istini.
U masi novopečenog punka, teško je naći bend koji neće navesti The Expoited kao jednu od grupa koja im je obilježila jedan period života. Njihova provokativna muzika nikoga nije ostavila ravnodušnim. Neki su se u njoj prepoznali, dok su ju drugi s gađenjem odbijali. No, to je uvijek i bio dio punka. Dvije struje, jedna koja se tome priklonila i druga koja je to beskompromisno odbijala.
Nakon kratkog čekanja u backstageu Boogalooa, organizatori su nas otpratili do autobusa The Exploiteda gdje smo imali dogovoren intervju. U ‘predvorju’ autobusa su nas dočekali tour menadžer i nekoliko članova benda koji su nas ljubazno ponudili pićem iz velike kolekcije raznoraznih viskija te se, nakon što smo prihvatile ljubaznu ponudu, okrenuli natrag surfanju Internetom i igranju Playstationa.
Nakon nekoliko minuta, pozvani smo u ‘salon’ autobusa gdje nas je čekao Wattie Buchan, jedini originalni član The Exploiteda koji je ostao u bendu sve do sada te je na jedan način, zaštitni znak grupe. U ugodnoj atmosferi uz pratnju brutalne hardcore elektronske muzike proveli smo pola sata u zanimljivom razgovoru kroz jedva razumljivi škotski naglasak.
Pa da počnemo od onih stereotipnih pitanja. Kako to da smo morali čekati tako dugo da izađe “Fuck The System”?
Napisali smo preko 60 pjesama za taj album. The Exploited uvijek daje 100% svojih mogućnosti. Mogli bismo izdavati četiri albuma godišnje kad bismo željeli biti kao drugi punk bendovi. Ali to bi bilo sranje. Kad smo počeli sa snimanjem osjetili smo da to jednostavno ne zvuči dobro, da nije dovoljno dobro. Izdavačka kuća je bijesnila. Objavili su da album izlazi godinu dana prije nego što je uopće izašao. Pitali su nas koliko imamo pjesama. Rekao sam da imamo negdje jedanaest stvari, ali da nam se dopadaju samo dvije. (smijeh) Napisali smo preko 60 pjesama za taj album, a snimili smo svega 17 te na album stavili 13. I još je tu bilo sto problema s mojim glasom, bio je totalno razvaljen. Trebalo nam je pet godina. Tri godine smo pisali, a dvije da to snimimo. Naporan je to posao, ali vrijedi truda. Ljudima se sviđa album, zato se isplati. Ja to ne radim radi para. Prije nekoliko tjedana, taman smo bili na turneji po Americi, neki frajer u Los Angelesu nam je upao s prijedlogom bismo li htjeli doći u studio i snimiti live album i da će nam za to dati 20.000 $. Ali, doći u studio i snimati live album? Pa, to nije live album! Rekli smo mu ‘fuck off’, neću da mi se netko ulizuje, a niti obrnuto. Da smo to radili, ne bi sad svirali 25 godina.
Imate li namjeru još snimati?
Da… Ova zadnja izdavačka kuća… To je bilo sve preko tipa kojeg sam znao 25 godina, jedina osoba kojoj sam vjerovao u muzičkom biznisu. Ali, na zadnjem albumu se toliko promijenio i nije mi jasno zašto. Zadnje dvije i pol godine. Zadnji album nas je koštao preko 100.000 funti, i to samo snimanje i produkcija. Imamo još te četiri stvari što nisu izašle. Nije da su lošije od ovih prethodnih, jednako su dobre. No, album ćemo izdavati tek kad nađemo nekog drugog izdavača i nekog angažiranijeg gitarista, jer ovaj ima još jedan bend sa strane. A jako dobro piše stvari i izvrsno svira, tako da ne želim da ga netko zamijeni. To su te prepreke. Tako da album neće izaći sigurno još godinu, dvije. Pa za zadnji nam je trebalo pet godina!
Ti si jedina osoba koja je ostala s bendom cijelo vrijeme. Što te držalo da ostaneš, da držiš The Exploited živim?
Sve je to radi muzike. Teško je to objasniti… Ja dolazim iz kraja gdje su bile velike klasne razlike. I uvijek je bilo toliko mržnje prema vladi i toliko socijalnih problema i pitanja. A za mene je punk, ta agresivna muzika, bila način da iskalim svoj bijes. Bio sam glas tih ljudi, mojih prijatelja koji dolaze otamo. I to me držalo. Mrzim jebene političare. Bilo bi okej kad bi govorili istinu, ali oni svi lažu. Margaret Thatcher u osamdesetima je bila kuja, ali cijenjena. Kad je vidjela nešto loše, odmah bi radila na tome. Tony Blair i George Bush, oni samo pričaju gluposti, totalni kreteni. Ubili su toliko ljudi, prouzročili toliko siromaštva. Oni ne razumiju kako je to živjeti i nemati ništa. Jedino tako mogu odgovoriti na tvoje pitanje.
Politika je uvijek striktno vezana uz novac. No, mene zanima, koji je bio povod da svirate na komercijalnom showu kao što je Top Of The Pops?
Odsvirali smo jednu stvar i to još 1981. Svi su pričali kako nema punk bendova na televiziji. Svi su govorili da punk umire. Mi smo tada imali jako puno koncerata i puno ljudi nas je htjelo vidjeti. I onda kad smo dobili tu ponudu, bili smo u dilemi. Ako to napravimo, onda ćemo se eksponirati, no svi ljudi koji nas prate će reći da smo se prodali. Ideja da smo to napravili radi para je glupost. Nakon što smo odsvirali, BBC je dobio tisuće i tisuće žalbi. To je super, znači da je imalo nekog efekta. Čak i danas nas zovu želimo li svirati. Ipak smo bili zadnji punk bend na Top Of The Pops.
Kakva muziku sad slušaš za svoj gušt?
Uglavnom Gabba. Jeste li čule za to? Hoćete da vam pustim? (gabba u pozadini) Izvrsno je, brzo i agresivno. To sam nabavio kada sam bio u Nizozemskoj. Jer, gabba je kao punk, totalno nabrijano, divlje, agresivno i underground.
Jeste li svjesni koliki ste bili utjecaj na masu punk bendova današnjice?
Mislim da jesmo, ali to je interesantno, nismo nikad ni zamišljali da bismo mogli postati toliko popularni. Ljudi su nas uvijek čudno gledali, da smo punksi, da smo smeće, da nismo ozbiljni. Stvarno smo se puno mučili u početku da sviramo. I onda je dosta mlađih klinaca počelo dolaziti na koncerte. Znalo se događati dosta sranja, došli bi stariji momci, pa bi počeli mlatiti ove mlađe. Mi, čim bismo vidjeli da se netko mlati, da je neka tuča u pitanju, odmah bismo prestali svirati.
Da, čula sam što se dogodilo u Beogradu jučer. Možeš li nam ti reći što se dogodilo? I što je s onim neredima u Kanadi prije nekoliko godina kad ste bili na turneji s Total Chaosom?
Netko je bacio suzavac jučer. I to ne neki mali, jer je taj veliki prostor bio u sekundi cijeli zadimljen. Kroz neko vrijeme su ispraznili dvoranu. Ali bilo je zeznuto jer je bio užasno jak, možda neki vojni. Odsvirali smo četiri, pet stvari i onda je naš gitarist skužio kako se neka ekipa tuče. Prestali smo svirati i onda sam vidio dim i da ljudi bježe prema van. Dovoljan je samo jedan kreten da napravi totalno sranje. Rekli su mi, ne znam je li to istina, da su tamo bili upali neki nazi skinsi. Ne kužim taj mentalitet da uopće ulaze na takvo nešto. Glupost. A Kanada… To je bilo 16.10.2003. Bilo je preko milijun dolara štete. Spaljeno je nekoliko auta i još 40-ak razvaljeno. Bili smo na kanadskoj granici i pitao nas je frajer: “Jeste li vi u bendu”, ja sam rekao: “Neeee…”, a on opet: “Jeste sigurni?”. To je bila turneja od pet tjedana, a zadnja dva koncerta smo trebali odraditi na drugom kraju Kanade. Uglavnom, nisu nas pustili jer smo lagali, a Total Chaos jer su imali nekakve stare kriminalne dosjee. Rekao sam mu da mi je žao što sam lagao, ali da sam rekao da smo u bendu, ne bi imalo smisla kad nas onda sigurno ne bi pustio. Vratili smo se natrag i onda smo nekoliko sati kasnije vidjeli na CNN-u kako je nastao totalni kaos. Jedino što se vidjelo su razvaljeni izlozi, auti i dokle god je sezao pogled samo vatra. I punkeri kako se tuku.
Vratimo se muzici. Misliš li da se vaša muzika promijenila kroz godine? Čini se da ste se prilično približili metalu.
Ma ne. Svi kažu kako smo napravili metal album, ali to nije metal, to je The Exploited. Uvijek smo svirali brzu muziku. Poznati smo bili po tome da smo jedni od najbržih live izvođača. Ali u prošlosti nikad nismo imali ni para ni znanja da te stvari tako snimimo. Prvi album je snimljen u tri dana, a zadnji u tri godine! I potrošili smo 100.000 funti, u tome je razlika! Također, na “Beat The Bastards” smo imali fantastičnog gitarista. Njegovo ime nije na albumu jer je pobjegao prije nego što je album izašao.
Što je s drugim ljudima koji su svirali na tom albumu? Dosta je polemike oko toga tko je tamo svirao, kruže neke priče da si morao plaćati ljudima kako bi uopće svirali na albumu.
(smijeh) Ovo je najbolje pitanje ikad! (smijeh) Pitaj me što god hoćeš, neću se ja naljutiti! Wow, pa ovo je najbolje pitanje koje sam ikad dobio! Uvijek mi je gušt čuti takve priče, to je fantastično! (smijeh) Uglavnom, na “Beat The Bastards” smo imali tog gitarista. I imali smo budžet od 20.000 funti. I sve smo potrošili skoro, no je bila i namjera, otići u studio i tamo to potrošiti. Naš basist je svirao dijelove koji stvarno nisu bili teški, svatko je to mogao odsvirati. Ali on je bio toliko loš. Na kraju što smo napravili… moj brat, koji svira bubnjeve i drugi gitarist, otišli su u studio i to ponovno nasnimili. Jer kad je on to svirao, svaki put je bilo sve gore i gore. Na kraju je odsvirao samo dvije ili tako nešto. A taj tip koji je otišao prije nego što smo završili… Nisam mu htio odati priznanje da ga napišem na album, pa sam umjesto njega napisao ime svog sina kao gitarista. Imao je tad samo 7 godina, ali je lijepo pisalo Jamie Buchan. Jel’ dovoljan odgovor? (smijeh) Ali, izvrsno!
Da, nikad ne znaš što možeš očekivati od novinara.
Navikao sam već čuti razne priče, ali ovu nisam nikad čuo. Kad smo to snimali, nikad mi nije palo na pamet takvo nešto.
U punku si jako dugo. Misliš li da su se pogledi na punk promijenili?
Svi bendovi koje sam poštivao… Svi su oni odlični, ali su se pod utjecajem medija toliko promijenili. GBH, oni su super ljudi, oni se nikad nisu promijenili. Možda nisu uvijek dali sve od sebe, ali se nikad nisu pretvorili u nešto komercijalno. Ili Charlie Harper, UK Subs, on je genijalac. Jedan je od rijetkih iz svih tih punk bendova koji zaista zaslužuje poštovanje, on je uvijek bio svoj. Pa onda The Vibrators…
Što misliš je li vaša obrada popularnija od njihovog originala?
Ne. Mi smo to svirali kompletno drugačije. Možda ju je više mlađe ekipe čulo od nas. Ali original je original. Puno tih bendova je postalo toliko komercijalno, sad se vraćaju natrag i žele ugrabiti pare. Pričaju o nekom punk revivalu. Nema nikakvog punk revivala. Oni ne sviraju radi muzike, nego radi para. Muzika bi trebala biti nešto gdje daješ i dobivaš 100 % iskrenosti. Želim i ja nešto zaraditi, ali to mi nije glavni cilj. Ja se trudim svim silama i uživam u tome. Ali neka ekipa se vrati, bez ikakve želje i volje odsviraju nekoliko koncerata i pokupe pare. To nije punk.
Što onda misliš o tim velikim popularnim punk etiketama poput Epitapha ili Fat Wrecka?
Epitaph je bezveze (smijeh). Ma ne, svatko u muzici ima svoja uvjerenja, svoje želje. Ja možda volim oi!, ti voliš nešto kompletno drugačije. Sve je na osobi da odredi što će cijeniti, a što neće.
Foto: Lana Bunjevac
