Vrijeme vinila se vratilo. Danas je teško reći čega zapravo nema na vinilu, od stare glazbe do nove glazbe, a ono što je nekad bilo rasprodano, dobiva nove edicije za neke nove, ali i stare generacije. Tako smo u posljednjih godinu-dvije dobili pregršt najvažnijih izdanja re-izdanih u novom ruhu, od Novog vala do Goribora, a taj trend se nastavlja i dalje, pa tako ovaj put u rukama imam (i u stereo uređaju) dva albuma Majki.
Mislim da ne treba u uvodu previše pisati o Majkama, s obzirom da su jedan od naših najpoznatijih bendova i mnogi znaju njihovu biografiju (vjerojatno) i bolje od mene. Ipak, treba nešto suvislo napisati, posebno kada je riječ o njihova dva najvažnija albuma (ako se mene pita), a to je prvijenac “Razum i bezumlje” (originalno objavljen 1990.), te “Vrijeme je da se krene” (iz 1996.).
Oba albuma imaju svoje mjesto u našoj glazbenoj povijesti, svaki iz svog razloga. Nakon godina pod nezavisnim izdavaštvom Zdenka Franjića, Majke su došle na tadašnju (također nezavisnu) etiketu Saleta Dragaša i Ante Čikare “Search & Enjoy” koja je objavila ‘službeni’ prvijenac “Razum i bezumlje”.
Majke su u undergroundu već bile poznati i priznati bend, ponajprije zbog kompilacije “Bombardiranje New Yorka” koja je pokazala što se trenutno dešava u Vinkovcima. S vremenom, ta kompilacija je postala još više kultnija, te obavezno štivo za svakog ljubitelja domaćeg alternativnog zvuka.
Do objavljivanja “Razuma”, Majke je već pokosio niz nesretnih epizoda koje će ih pratiti i u cijeloj daljnjoj karijeri, posebno njihovog frontmena Bareta. Smrt (gitarista Marina Pokrovca), opojna sredstva, promjene formacija i sve slično, krenulo je od njihovih najranijih dana do danas, ali ono što ostaje je taj nevjerojatni opus garažnog rocka kojeg vrijedi i sada iznova slušati do besvijesti.
Upravo “Razum i bezumlje” zvuči kao kulminacija nagomilanog bijesa kojeg je ekipa tada imala, s pregršt nabrijanih stvari koje bi se lako dale usporediti s detroitskom scenom od još prije kojeg desetljeća. Bare ne pjeva, već reži cijelo vrijeme, gitare ga bjesomučno prate, pa cijeli album zvuči kao prava eksplozija moćnog rock zvuka.
“Razum i bezumlje” je reizdan već nekoliko puta i to u raznim oblicima (CD, ploče…), a neka izdanja čak imaju i izmijenjene naslovnice kako bi s likom Bareta Majke lakše približili mlađim generacijama koje Bareta vide kao jedinu konstantu u bendu. Na svu sreću, za ovo izdanje smo dobili originalnu naslovnicu, s nizom slika iz tog vremena (unutar omota), te Dragašev predgovor uz jedno od reizdanja ovog albuma.
U svakom slučaju, ako ste sakupljač ploča i nemate niti jedan raniji primjerak ovog albuma (ili kao pravi sakupljač ‘još uvijek nemate i ovo izdanje’), vjerujem da ste ovaj primjerak već nabavili (ili namjeravate nabaviti u najkraćem roku) i razvalili svoj stereo uređaj. Druge mogućnosti jednostavno nema.
Uslijedili su albumi “Razdor” (1993) i “Milost” (1994) čime je karijera Majki i dalje rasla, da bi s albumom “Vrijeme je da se krene” došla egzekucija za sav minuli rad. Ne znam kako vama, ali za mene je upravo ovaj album vrhunac Majki s cijelim nizom bezvremenih rock himni koje i dalje volim poslušati.
Formula ‘smrt, opojna sredstva, promjene formacija’ je prethodila i ovom albumu. Krajem ’95-e Baretu je umrla supruga, te je ostao sam s malim djetetom, a pokušavao se skinuti s heroina. Čaliću je rekao da pokuša okupiti bend da probaju nešto složiti, te malo po malo slagalica je složena i krenulo se raditi na albumu.
Izvorno su imali samo pet pjesama, a kako je u tadašnje vrijeme EP skroz zamro, trebali su izmisliti još pet da mogu snimiti cijeli album. Producent je bio Denyken koji je u to vrijeme snimao vjerojatno sve najvažnije albume kod nas, a snimanja su se održavala u noćnim šihtama zagrebačkog ZeKaeM-a od 23 do 6 ujutro.
Rezultat je pred nama, vrhunsko remek-djelo koje nimalo ne stari. Većina pjesama je postala općeprihvaćeni moment tadašnjeg rocka, a nakon toga su uslijedili i neki od njihovih najvećih koncerata u karijeri. Sve se činilo da će Porinom sljedeće godine dominirati njihovo ime, ali začudna situacija se dogodila jer Majke su dobile samo jednu nagradu, i to za spot pjesme “Mene ne zanima”. Strah od skandala i Baretovog ponašanja je očito bio prejak da bi se nagradilo ovakvo (namjerno ponavljam istu frazu) vrhunsko remek-djelo domaćeg rocka.
“Razum i bezumlje” djeluje kao bazičnije reizdanje s klasičnom crnom pločom i minimalno dodataka, dok je “Vrijeme je da se krene” mnogo bogatije i vizualno zanimljivije. Ta je ploča dvobojna, a ima i mnogo više popratnog zanimljivog teksta kojeg vrijedi pročitati jer govori o tome kako je sam album nastao. Sve u svemu, ovo su albumi koje treba imati u svojim kolekcijama!
