Living Room Sessions interesantan je glazbeni program koji se od početka ove godine održava na lokaciji zagrebačkog Vintage Industrial Bara te je za sve posjetitelje besplatan.

Kako biste si bolje predočili o čemu se radi, vizualizirajte si idiličan ambijent ugodne dnevne sobe s foteljama gdje dvoje glazbenika sviraju i pjevaju zajedno.

Kantautor Momir Oljača poznatiji kao Voland Le Mat i kantautorica Gordana Marković poznata i kao polovica dua Auguste, ali i pjevačica u HRT-ovoj emisiji A-strana, koja trenutno radi na vlastitim solo uratcima, obilježit će novo izdanje Living Room Sessionsa. Oboje će ponovno ponijeti svoje gitare, ukrstiti vještine i emocije i pretočiti ih publici. Datum je 30. svibnja, a lokacija je svima dobro poznata.

Muziku podržava

Prigodno samoj tematici, uhvatili smo ovo dvoje iznimnih kantautora i priupitali ih sva kantautorska pitanja koja su nam u tom trenutku pala na pamet.

Koja ti je prva pjesma koju si napisao/la u životu i o čemu se radila?

Voland Le Mat: Neka grozno patetična pjesma o pčeli i leptiru. Čak sam je uspio negdje i snimiti, imao sam zapis na nekoj kazeti, nadam se da to više ne postoji.

Gordana Marković: Bilo je nekih pokušaja, ali prva pjesma koja je zapravo i zaživjela bila je “Ona” za Auguste. Sve prije toga lagano je završilo u kanti za smeće 🙂 Ali je bila dobra praksa.

Koje pjesme su ti bile najveći užitak za napisati, a koje izvoditi uživo?

Voland Le Mat: “Lakše od laganja” i “Uvijek nakon toplih kiša” od starijih i “Discedo” i “Crn u duši” od novijih. “Lakše od laganja” nije lako izvoditi jer se doslovce šest minuta šapće u mikrofon, a klupski prostori ne pružaju baš uvjete za takve izvedbe. Naravno, veći je užitak izvoditi novije pjesme.

Gordana Marković: Ovo je dosta zanimljivo pitanje. Pisanje pjesama je jedan skroz drugačiji proces nego izvođenje pjesama uživo. Pisati možeš i nešto što možda nikada nećeš izvesti, to se događa unutar tvoja četiri zida. Izvođenje pjesama uživo nešto je što mene zaista veseli. Mislim da i pišem pjesme zbog toga… Na početku mog bavljenja glazbom zapravo mi je bio san pjevati u mjuziklima i nisam previše razmišljala o pisanju pjesama. Jako volim scenu, volim pjevanje i podjednako volim pjevati svoje i tuđe pjesme. Tek kasnije sam otkrila čar koju nosi izvođenje vlastitih pjesama, a jednom kad se upustiš u to jasno je kako je to ipak nešto čemu treba težiti. Meni osobno to ipak pruža najsnažniji osjećaj nekakvog umjetničkog ostvarenja.

Što ti služi kao motivacija i inspiracija za pisanje pjesama? I koliko je teško razraditi ideju koju dobiješ za samu pjesmu? Što radiš u slučaju kreativne blokade?

Voland Le Mat: Ne pišem često i ne pišem mnogo, nisam neki radnik po tom pitanju, pišem kad me uhvati, dakle dosta ovisim o raspoloženju. Pisanje tekstova kod mene uvelike ovisi o pjevnoj melodiji. Na neke mi je melodije užasno teško pisati, na neke to ide zapanjujuće lako. U kreativnoj blokadi sam neprekidno, ona tek tu i tamo popusti i tada nastane nova pjesma.

Gordana Marković: Zapravo sam na početni dio ovog pitanja odgovorila u prošlom pitanju. Nastupi, scena. Motivira me želja za stvaranjem nečeg novog, a inspiraciju pronalazim najviše u međuljudskim odnosima. Nema nekog pravila za razvijanje ideje, ali nekako, kada sagledam unatrag, puno češće se događa da ona sazrije u kratkom vremenskom roku, da ostane u srži ona prvotna ideja koja se javila. Čim krenem puno prepravljati i izmjenjivati, lako odustanem od toga…

Što ide prije, glazba ili tekst? Kako izgleda tvoj proces stvaranja pjesme?

Voland Le Mat: Najčešće paralelno, pjevušim uz gitaru i kako izranja melodija tako je pokušavam odmah uobličiti u suvisao tekst. Jer ako to ne napravim odmah, vjerojatno nikad i neću.

Gordana Marković: Nema pravila. U većini slučajeva prvo tekst, ali imam neke pjesme za koje prvo postoji tekst, onda glazba, ali onda napišem novi tekst za tu glazbu. Ono što je zanimljivo, uvijek znam kad je nešto ‘konačno’. Iako je i to konačno dosta relativno jer se još štošta da promijeniti aranžmanom i izvedbom uživo, ali recimo da proglasim da je neka skica konačna. Ma pjesma je zapravo živa! Studijska snimka je jedno, ali svako izvođenje uživo joj da nešto novo.

Nekada nastane u 15 minuta, a nekada joj se vraćaš iznova i iznova. Koliko po tebi treba vremena da nastane dobra pjesma?

Voland Le Mat: Tako je kako si rekla. Nema pravila. Iako moram priznati da su mi se neke od boljih pjesama jednostavno prosule po papiru, kao npr. “Lakše od laganja” ili “Discedo”.

Gordana Marković: Baš nema pravila. Neke pjesme vjerojatno nikad neće biti dovršene, a imale su ogroman potencijal na početku, haha! A neke neočekivano završe kao jako dobre. Ma znaš i sama, jedan dan ti je neka pjesma najbolja ikad, a nekad ju ne možeš čuti. Isto je i s vlastitim pjesmama. 😀

Da dobijete priliku otići na svjetsku turneju s nekim poznatim glazbenim imenom, tko bi to bio i zašto? Također, u kojem žanru biste se voljeli još okušati?

Voland Le Mat: Ne patim za tim, poprilični sam realist pa su mi takva razmišljanja strana. Također ne razmišljam ‘žanrovski’, radim ono što znam i dobro mi je tu gdje jesam. Godine valjda.

Gordana Marković: Uuuu…. Vrlo rado s Norah Jones. Ili Gregoryjem Porterom! A gle, ne bih se bunila recimo da me Roo Panes pozove! Haha ☺

Čime se bavite kada ne pišete, producirate, svirate? Što su vam hobiji, što vas veseli?

Voland Le Mat: Navukao sam se na “prirodnu drogu”: fizičku aktivnost, trčanje, plivanje, SW, maštarim o triatlonu i maratonu, polumaraton je već odrađen. Krenulo je kao nužda i preraslo u strast.

Gordana Marković: Radim u ustanovi za obrazovanje odraslih, u struci, budući da sam magistra pedagogije i povijesti umjetnosti. Uskoro nam kreću probe za novu sezonu A strane na HRT-u i tome se jako jako veselim. Vesele me putovanja i izleti, boravak u prirodi. Šetnje, razgovori i druženja.

Uskoro zajedno nastupate u toploj i ugodnoj atmosferi ‘Living Room Sessionsa’ u VIB-u, pa prigodno tome me zanima što svira u vašem dnevnom boravku? Kako izgleda vaša trenutna playlista? Ima li kakve guilty pleasure muzike na njoj?

Voland Le Mat: Ništa. Ali zaista. Najviše mi odgovara tišina. Nemam televizor, ne slušam radio, a Internet koristim više za edukaciju nego za zabavu. Naravno, to nije konstanta, imam neke faze u godini kad se zaželim glazbe, a tada uglavnom tražim nešto novo i moderno. Ali već duže vrijeme me drži ova glad za tišinom.

Gordana Marković: Zapravo najviše glazbe ne slušam u dnevnom boravku nego u autu, haha! A tamo se nađe stvarno svega. U zadnje vrijeme sam dosta slušala najnoviji album Jessie Ware, a svidio mi se i Sealov album s jazz standardima.

Koje biste savjete dali mladim izvođačima koji tek ulaze u kantautorske vode?

Voland Le Mat: Problem s tuđim savjetima je što nikad ne možemo znati jesu li primjenjivi na nas. Zato valja naučiti slušati vlastiti instinkt.

Gordana Marković: Čim netko ima želju baviti se s tim, treba to i poticati i njegovati. Glazba je nevjerojatna. Sve druge umjetnosti su vizualne ili materijalne, ali glazbu ne možeš vidjeti niti opipati, a toliko može utjecati na čovjekove emocije da je to zaista sjajno. Tako da, vjerovati u taj instinkt i želju, a rezultati ne mogu izostati ako u nešto ulažeš svoj trud i vrijeme i voliš to raditi.

Kantautori kod nas često počinju pisati na engleskom. Kako to komentirate? Je li moguć proboj s engleskim pjesmama na našoj sceni?

Voland Le Mat: Ovisi što mislimo pod proboj. Na alternativnoj sceni imamo pozamašan broj autora i izvođača koji pjevaju na engleskom i sasvim im dobro ide, imaju svoju publiku, koncerti su im solidno posjećeni. Naravno, malo je vjerojatno da će se itko od njih probiti u hrvatski mainstream, ali čim su izabrali engleski jezik, vjerojatno im to i nije želja.

Gordana Marković: Jedne godine na Festivalu svjetske književnosti slušala sam jedan intervju gdje je autorica pričala o tome kako je ona rođena u Portugalu, ali je zapravo odrasla u Americi, a roditelji su joj iz južne Amerike. Baratala je sa svim jezicima s tih područja i nikad nije zapravo znala koji joj je materinji. I onda je rekla jednu zanimljivu stvar, da je baš zanimljivo čitati knjige na engleskom koje su napisali ljudi kojima engleski nije materinji jezik, jer je njihov rezultat jedan engleski koji u sebi ima korijen razmišljanja na nekom drugom jeziku i baš je zato interesantan. Mislim da je tako i s pjesmama. Svi mi jako dobro baratamo s engleskim i uopće nije potrebno uspoređivati ga s tekstovima koje su pisali oni kojima je on materinji jezik. Zašto se ne služiti s njim ako ga znaš? Isto je s bilo kojim drugim jezikom! Ja da znam, pisala bih pjesme na talijanskom. Ali ne znam 😀 Uglavnom, poanta je, engleski je jako muzikalan i lakše ga je uglazbiti nego hrvatski, tako da – zašto ne!

Kada izvodiš vlastitu pjesmu zasigurno je specifičan osjećaj jer je to nešto proizašlo iz tvojih prstiju i srca. Je li moguće takve emocije ostvariti s izvedbom covera ili pjesme za koju nisi napisao tekst?

Voland Le Mat: Kako da ne. Pjesme volimo zato što se s njima poistovjećujemo i ustvari je potpuno nebitno tko je autor, iz čijeg je srca ili glave proizišla. Svaka pjesma u kojoj smo se pronašli postaje “naša” pjesma.

Gordana Marković: Jest, bar meni. Drugačije je, ali je moguće.

Momir, što misliš o radu Gordane? Gordana, kakvo je tvoje mišljenje o Momirovom stilu? Kada ste prvi puta čuli jedno za drugo, jeste li razmišljali o nekakvoj suradnji?

Voland Le Mat: Koliko sam je uspio upoznati, Gordana je jedna od onih ljudi koji nose pjesmu u sebi i pjevaju od jutra do sutra. Očito je da je pjevanje njezin životni poziv i sjajna je u tome. Već smo ostvarili jednu malu suradnju, kad su mi Ivana Lulić i ona poklonile svoje glasove za pjesmu “Nigredo”. Otvoren sam naravno i za moguće buduće suradnje. Nikad ne pišem planski pa ne znam što donosi sutra, ali ako izroni neka pjesma za duet, vrlo rado.

Gordana Marković: Za Momira sam prvi puta čula kada mi je Ivana (iz Auguste) pričala o njemu i Nini Romić kao začetnicima kantautorske scene. Uskoro sam ga mogla i uživo čuti jer je krenuo češće nastupati i mogu reći da mi se jako svidio njegov stil, odlični tekstovi i glazba koja to sve podupire. Suradnja se već zapravo i ostvarila, Ivana i ja smo pjevale prateće vokale na njegovoj pjesmi “Nigredo”. Uvijek ću pamtiti nastup u Ksetu 23.2. ove godine jer sam tada prvi puta izvela svoje autorske pjesme. Nekako nam se putevi isprepliću, evo nas sad ponovno u Living Roomu skupa i to mi je baš drago! ☺

 

84 Shares
Muziku podržava