Vikend-revolucija: “Možda stvarno i stvorimo novi žanr”

Zagrebački sastav Vikend-revolucija polako, ali sigurno osvaja hrvatsku publiku s dugoočekivanim albumom prvijencem “Legato Pop“.

Ovi revolucionari ne mogu se svrstati u samo jedan žanr, jer ih karakterizira miks popa, rocka, reggaea i funka. Iako bend povremeno unosi dozu ironije u tekstove, oni na zanimljiv način ukazuju na brojne nelogičnosti društva u kojem živimo. Osim što su prepoznatljivi po kombiniranju muškog i ženskog glavnog vokala, njihove prednosti su i čvrsta ritam sekcija, melodične gitare i živahan zvuk saksofona.O raznim aktualnostima o novome albumu te o samome bendu popričali smo s vokalom i gitaristom Hrvojem Prpićem, koji potpisuje glazbu i tekstove.Ime Vikend-revolucija odabrali ste jer predstavlja svojevrsnu ironiju na svakojake ‘internet junake’ koji haraju po društvenim mrežama i forumima. Do kakve bi točno revolucije po vama trebalo doći?
Za nas je to osobna revolucija svijesti. Umjesto da se prepustimo malodušju, nezadovoljstvu koje vlada i stvara frustraciju, mi smo odlučili mijenjati sebe. Gunđanje smo zamijenili konstuktivnošću i kreativnošću. Nedavno smo odgovarali na slično pitanje. Tada mi je na pamet pala pomisao kako se čini da se tehnologija razvija strelovito u odnosu na ljudski um i spoznaju. Previše je površnosti, nerazumijevanja, zamaranja nevažnim stvarima, praznovjerja… Premalo je empatije, pozitivnog, ali i racionalnog razmišljanja. Ako je nas šest pronašlo način kako frustraciju kanalizirati, a da to za nas funkcionira, onda vjerujemo da to mogu i drugi. Ali eto, većini je najlakše osuđivati i prosuđivati druge. Veća promjena, na žalost nije na vidiku.S obzirom da je bend prepoznatljiv po izmjenjivanju muškog i ženskog glavnog vokala, tko je onda na kraju vođa te vaše revolucije koju vodite?
Revolucija je prije svega bend. Odluke donosimo zajednički, bez obzira jesu li teške ili lake. Bez obzira odgovaraju li nekom ili ne. Svima koji smo trenutno u bendu, VR je poligon preko kojeg se izražavamo i ostvarujemo svoje glazbene ambicije. Bend je u tom smislu na prvom mjestu. No, budući da su pjesme moje, većina odluka polazi od mene i na kraju se vraća meni. To je vrlo nezahvalno, ali bend eto, nije hipi-komuna i netko mora preuzeti odgovornost. No, nikad niti jedna važna odluka nije donesena bez vijećanja “Centralnog komiteta”.Prvi album “Legato Pop” objavili ste u svibnju. Kako ste zadovoljni do sada s prijemom kod publike?
Vrlo smo zadovoljni! Najprije činjenicom što smo ga uopće uspjeli snimiti i izdati. To je u Hrvatskoj danas uspjeh sam po sebi. I ludost! Mnogi to ne znaju, ali to je tako. Takav poduhvat iziskuje velik trud, rad, odricanje i zalaganje… Naravno, bilo je prije svega gušt raditi na prvom albumu, a sad kad je sve gotovo, nekako smo se ispuhali. Ipak, puno smo naučili. Hvala producentu Marku Gaćini na tome. Hvala i Luki Vuciću na dizajnu CD-a. Ako je suditi po prodanim CD-ima, situacija je iznad očekivanja. Nekolicina ljudi nam se odmah nakon izdavanja, samoinicijativno javila i tražila CD. Za nas je to uspjeh. Tu smo tek tri-četiri godine, a sve ovo je za nas tek početak. Osim toga, na promociju albuma u svibnju je došlo puno više ljudi, nego smo očekivali. Ponosni smo na na to!

Kako ste došli do njegovog naziva? Zvuči kao nekakav nepostojeći glazbeni žanr…
To smo i mi mislili, ali stari prijatelj Google tvrdi da taj termin stvarno postoji. No, sumnjamo da ovo što mi sviramo ima ikakve veze s tim. Legato Pop je smislio naš saksofonist Marko Rušnov potaknut kritikom našeg koncerta na jednom portalu. Budući da nas izrazito veseli kad netko piše o nama, dobro ili loše, odlučili smo da naziv albuma bude posveta tom kritičaru i jednom od najoriginalnijih opisa naše glazbe i zvuka. Legato Pop! Možda stvarno i stvorimo novi žanr. (smijeh)

S obzirom da vaše pjesme dosta obiluju sarkazmom, moram pitati što točno kroz svoju glazbu nastojite poručiti i prenijeti publici?
Mi ne želimo nikom ništa posebno poručiti. To bi bilo vrlo pretenciozno. Ne želimo nikom docirati. Zato i jesmo autoironični i najčešće se sprdamo sami sobom. Tko smo mi da nekom nešto poručujemo. I John Lennon je bio pretenciozan kad je to radio. Nastojimo biti muzički pozitivni i konstruktivni. Jako nas veseli što je to već u nekoliko navrata od strane novinara i publike tako i shvaćeno. Teške i lake teme, ako imate dobru ideju, mogu biti izvor zabave, a time i pogodne za rock’n’roll. A rock’n’roll prije svega mora biti zabavan i pozitivan. Naravno, to ne znači da se tematski trebate ograničavati. Dapače, sve se može artikulirati na način da bude zabavno. Teme kojima se mi bavimo su zato raznolike, ovisno o raspoloženju i trenutnoj inspiraciji. Takav je i život. U jednom trenu vas tišti premalo novaca, zli ljudi, politika, a u drugom svađe, ljubav, smisao svega što radite. To se trudimo artikulirati kroz pjesme. Svakako nismo niti prvi, niti zadnji u tome.

Kombinirate razne žanrove, od popa, rocka, reggaea i funka. Tko je od vas zaslužan za unošenje svakog od tih pojedinih zvukova i stilova?
Moja ideja je od početka bila takva, ali prije nego se okupio bend, nisam mogao niti sanjati kako će to stvarno zvučati u interpretaciji konkretnih ljudi. Bend uvijek daje nešto svoje i svatko unese u priču ono što njega u tom trenu inspirira. Žanrovska raznolikost je za VR u isto vrijeme prednost i mana. Mi čvrsto stojimo iza ideje da žanr ide nakon pjesme. Prvo mora postojati suvisla pjesma. Ne ‘pišeš’ žanr, nego pjesmu. Ako radiš žanr koji je sam sebi svrha, onda prisiljavaš uklapanje pjesme u neki unaprijed zadani okvir. To je vrlo ograničavajuće. Tamo gdje je žanr na prvom mjestu, kreativnost najčešće ne obitava. No, nama je to znalo stvarati probleme na nastupima jer određeni žanr stvara konstantnu atmosferu, a više žanrova u isto vrijeme, mijenja atmosferu tijekom koncerta. Često smo znali reći da bi nam uživo bilo lakše da sviramo čisti punk, reggae ili soul. Manje bi oscilacija bilo tijekom nastupa. No, to je i onako stvar navike publike. Ako ljudi znaju vaše pjesme, nije im važan žanr.

Iako ste službeno osnovani 2011., sviralo se i dvije godine prije toga. Što se točno događalo s postavom benda? U tri godine promijenili ste dva bubnjara…
Normalno je da se članovi benda mijenjaju. Pogotovo što nitko od toga ne živi. Svi mi smo entuzijasti i dokle god pojedinac u bendu ima entuzijazam, sve može funkcionirati. Kad se entuzijazam istopi, tada ljudi odlaze tražiti nešto što je njima u tom trenu ubudljivije, novo i zanimljivo. Vikend-revolucija postoji od trena kad je nastalo to ime (2011.). Prije toga je postojala zanimljiva postava koja je svirala 50% isti repertoar kao Revolucija danas. Svirao se konkretniji reggae, bilo je manje eksperimentiranja, ali ta postava nije zaživjela. Bubnjare smo mijenjali iz raznih razloga – životnih okolnosti, međuljudskih odnosa… Sve je to normalno za bend koji ne živi od muzike.

Kakvo je vaše stajalište o glazbenoj sceni u Hrvatskoj?
Ako razgovaramo o bendovima i izvođačima poput nas (neovisno o različitim razinama komercijalnog uspjeha) mogu reći da nikad nije bilo bolje. Svira se na svakom koraku, mnogo je izrazitih talenata, svirali smo uz i s mnogo protagonista scene i uistinu je sve na visokoj razini. No, naše tržište je malo i inertno, trebaju proći godine da neki bend ili izvođač postane zanimljiv široj javnosti. To najčešće nema baš nikakve veze s kvalitetom tih ljudi, nego sa sustavom koji ne funkcionira kako bi mogao. Previše je tu partikularnih interesa na jednom mjestu. Svi se grabe za mali komadić torte, neki ne biraju sredstva i to zna izgledati ružno. No, scena je u smislu kvalitete i kvantitete, bolja nego prije nekoliko godina. Mi smo presretni zbog toga. Kad je HGU nedavno obilježio Svjetski dan glazbe, sviralo je nekoliko desetaka bendova, na trgovima po čitavoj državi. Interes nije izostao i to je dokaz da ovaj tip kulture živi punim plućima.

Imate neki razrađeni plan kako ćete je osvojiti? Moram priznati da vam do sada jako dobro ide…
(smijeh) Hvala na toj procjeni. Plan je isti kao i do sada. Puno ćemo svirati, snimati, raditi i izdavati nove pjesme i to je to. Nema tu puno filozofije!

Prije dvije godine bili ste finalisti Demo HR festivala…
Takvi festivali su izvrsna stvar, ako se izuzme takmičarska komponenta. Nije smisao rock’n’rolla da se takmičiš. Drugi bendovi nisu konkurencija. Samo ako s takvim stavom odeš na demo festival, tada sviraš bez stresa, stvaraš prijatelje i upoznaješ scenu. Valjda smo zato i došli toliko daleko. Svima preporučamo da se prijave na tako nešto ukoliko su bez izdavača. Imat će priliku predstaviti se publici drugih bendova i fino će se družiti i dobro zajebavati.

Što misliš o glazbenim natjecanjima poput The Voicea i X Factora?
Nažalost, ne mislim o njima ništa dobro. Problem nije u natjecateljima. Oni su najčešće ambiciozni i talentirani ljudi koji naivno traže svoju priliku. Problem je u koncepciji tih natjecanja. Kao što sam već spomenuo, muzika ne smije biti natjecanje. Osim toga, sve to je smišljeno zato da TV, sponzori i svi osim natjecatelja, od toga profitiraju. Od nekoliko desetaka natjecatelja zadnjih 10 godina, samo je Natali Dizdar nešto konkretno i suvislo napravila u glazbi. I to sigurno ne samo zbog sudjelovanja u šou. Mislim da se tim manifestacijama šalje kriva poruka publici i mladim talentima. Dobrih pjevača ima na stotine, a autora baš i ne. Tko će se baviti karijerama tih ljudi nakon natjecanja? Kakve pjesme će im pisati? Ima li na sceni mjesta za četiri, pet novih pjevačkih imena, svake godine nakon što pojedini šou završi? Mene to uznemirava!

Koje bi dosadašnje nastupe izdvojio gdje ste dobili najbolju potporu publike?
Svakako travanj ove godine kad su nas Radio aktiv zvali kao goste na promociju njihovog albuma u Vintage. Hvala Radio aktivu! Tada smo u prvih 10 minuta utrostručili broj ljudi u publici. To nas je jako razveselilo. Osim toga, naša promocija albuma u Hard Placeu u svibnju, svakako je vrhunac koncertne sezone za nas. Kako prema posjećenosti tako i prema reakcijama publike. Žao nam je što nije bilo novinara pa ovako morate meni vjerovati na riječ (smijeh).

Budući planovi koncertnih promocija aktualnog albuma…
Jesen… zima… Treba nam ovo ljeto za odmor!