Vani, gdje je tržište uređeno i postoji balans ponude i potražnje, smatraju te neozbiljnim ako se baviš svim aspektima glazbene industrije.
Tim riječima započeo je moj razgovor s Vedranom Menigom, jednim od čelnih ljudi Pozitivnog Ritma, firme koja se bavi širokim spektrom djelatnosti vezanima uz glazbu. Njihova web stranica navodi kako se bave planiranjem i organizacijom, produkcijom, klupskim događanjima i programima, festivalima i festivalskim događanjima, izdavačkom etiketom PDV i webshopom, bookingom, PR-om, organizacijom usluge transporta te iznajmljivanjem audio (razglasne i DJ) opreme. Zlobnici vani bi rekli da je neozbiljan. No svi oni koji su barem zagrebli pod površinu nemilosrdne i često neisplative glazbene industrije kod nas, znaju kako je potrebno ‘plivati’ široko kako bi se uopće preživjelo.
No vratimo se na početak. Tko je Vedran Meniga? Ljubitelji elektronske glazbe poznaju ga kao jednog od organizatora popularnih festivala na tvrđavi Punta Christo (Outlook i Dimensions), a oni drugi, malo stariji, pamte ga kao šibenskog punkera koji je uz sviranje u lokalnim sastavima bio jedan od pokretača legendarnog punk festivala Martinska Fešta.
Dva naoko oprečna svijeta. Jedan u potpunosti vođen DIY filozofijom, a drugi, kudikamo ozbiljniji i veći, privlači desetke tisuća ljudi u Pulu krajem kolovoza i početkom rujna. Ono što se odmah na početku nameće kao pitanje jest kako je do takve tranzicije uopće i došlo. Odgovor sam pokušao naći u glazbi, a Vedran spremno odgovara na moje pitanje o prvim zvukovima koji su otplivali od pravovjernih nota njegove matične glazbene ljubavi.
“Uh to ti je bilo negdje početkom devedesetih. Fermin Muguruza, jedan baskijski glazbenik koji je svirao u bendu Kortatu izdao je samostalno album “Brigadistak Sound System”. On je bio punker koji je odjednom zamiješao sve živo na tom albumu. Ima tu dub, ska, rocksteady pa čak i jungle utjecaja, nama je to bilo dosta revolucionarno. To je sve jako utjecalo na mene, a kada živiš glazbu, onda moraš tražiti nekakve novosti, ne možeš stalno živjeti od tri ista akorda…”
Sad se vraćamo na onu početnu tezu. Na moj upit o tome u kojem trenutku je točno došlo do prelaska iz svijeta sviranja u svijet promocije, Meniga odgovara kako je moj pogled na odvojenost tih aspekata valjan samo u uređenim društvima gdje postoji mašinerija koja ‘hrani’ publiku i obrnuto.
“U društvu koje je osiromašeno materijalno i duhovno, multitasking je osnova. U mom osobnom slučaju to uopće nije nešto čudno, pogotovo jer mi dolazimo iz doba kada smo sve morali stvoriti sami. Tu dolazi do te fuzije promoterstva i autorstva… Primoran si stvarati sam vlastite prilike i baš zato mi ni danas nije problem raditi pedeset različitih stvari, makar to nekome bilo zbunjujuće“.
Vratimo se na trenutak u rodni mu Šibenik. Meniga vuče puno sličnosti sa svojim sugrađaninom Matom Škugorom, glazbenim promotorom nezavisne glazbe koji je, unatoč silnim naporima, preselio svoj festivalski projekt SuperUho van Šibenika (u Primošten). Meniga svoje najveće projekte ostvaruje u dalekoj Puli, stoga smo ga upitali postoji li šansa da se u probuđenom Krešimirovom Gradu osjeti nešto njegova promotorskog potpisa.
“Šibenik je upao u tu neku crnu rupu nakon devedesetih. Generacija koje sam ja dio, nešto je radila po Šibeniku dok većinom nismo otišli jer nismo mogli nastaviti raditi tamo, pa smo otišli negdje drugdje. Prošlo je vremena do tog trenutka kada je ekipa iz Zagreba s partnerima vani odlučila pokrenuti festival Terraneo. Pri ulasku u takvo što energija rijetko dolazi iznutra, ona najčešće dolazi izvana (op.a. ne misli na inozemstvo), a ta energija je recimo stvorila jedan klub Azimut koji ima izvrstan program. Pokušavamo podržavati stvari u Šibeniku, bili mi tamo ili ne. Održavamo neke stvari tamo. Konkretno, ovoga ljeta podržavamo promociju koncerta Kruder & Dorfmeister, tu je još i DJ Hella i mnogi drugi. Mislim da je izvjesno da će se još pojaviti i neki novi event.”
Na potpitanje o možebitnoj prenapučenosti ponude na našoj obali, gdje svjedočimo sve većem broju kvalitetnih programa koji dovlače respektabilna strana imena, Meniga odgovara da to nije slučaj od srednjeg Jadrana na niže. Prema njegovim riječima tamo ponuda cilja na volumen, na kvantitetu nauštrb kvalitete, a to nije definicija festivala koji oni doživljavaju…
Sada dolazimo do one ključne stavke: Outlook i Dimensions. Bratski festivali stacionirali su se u Puli, a ako netko zna što bi moglo sa svime time biti u budućnosti, zna naš sugovornik. Svjedočimo sve većoj popularnosti obje manifestacije, u kojem smjeru bi to moglo otići u bližoj i daljoj budućnosti?
“Što se tiče njihova rasta, sama lokacija festivala bi mogla primiti još nešto ljudi uz infrastrukturalni ulog, no udarili smo plafon kapaciteta što se tiče smještaja. Grad jednostavno ne bi mogao primiti još posjetitelja. Zato je rast festivala zaustavljen još tamo prije 7-8 godina. Postoje veliki planovi, no s naše strane, mislimo da su festivali postigli svoj maksimum što se tiče dovlačenja publike, na smještajne kapacitete i neke ostale parametre na koje mi ne možemo utjecati…”
Još tamo na početku spomenuo sam da je glazba često nemilosrdan biznis. Postoji li opasnost da dođe do svojevrsnog filtriranja publike na one dubljeg i plićeg džepa kako bi se stvorio prostor za nove posjetitelje..?
“Cilj je upravo suprotan, cilj je još više povećati broj domaćih posjetitelja, mi se (op.a. Pozitivan Ritam) borimo da si i domaći te regionalni posjetitelji mogu taj festivalski doživljaj priuštiti. Upravo smo po tome specifični, mislim da smo to jako dobro izveli. Taj trenutak gdje će se spojiti dvije različite kulture, i onda na kraju krajeva, naravno ne preko noći, naučimo svi jedni od drugih. Od razine organizacije do one, ništa manje bitne razine među posjetiteljima.”
Kad smo već kod relacije mi-oni, interesantno je pogledati line-up festivala. Sve je veći broj domaćih imena, a Meniga upravo na tom primjeru i pitanju postavljenom netom prije vidi ključne razloge ravnopravnog ulaska u partnerstvo s vanjskim organizatorima.
“Njima vani možda nije bitno da nekakav Hrvat, Bosanac ili Slovenac nastupi na festivalu. Njih to ne zanima. Naš uvjet, kao ravnopravnih partnera, bio je da ako se želimo baviti takvim tipom festivala, da scena koja egzistira na ovim prostorima bude njihov sastavni dio. Postotak regionalnih izvođača raste iz godine u godinu, a raste i budžet koji se izdvaja za te glazbenike. Ono što je najbitnije, mjesto pozicioniranja predstavnika te scene je na svim bitnijim pozicijama…”
Opet, isti ti domaći izvođači svoj uspjeh najviše osjete vani, dok ih njihovo vlastito dvorište, možda je malo ružno reći… ignorira. Meniga, svjestan obujma domaćih prilika naspram onih koje možeš iskoristiti vani, smatra kako je dobro za te izvođače da potraže sreću tamo gdje je najviše ima. Ipak, nisam mogao ne primijetiti kako radim intervju u prostoru kojem je cilj upravo suprotan: educirati domaću publiku kako bi svjesnije konzumirala kvalitetne domaće i strane ‘proizvode’. Koju ulogu Pločnik ima u cijeloj priči Vedrana Menige? Je li moguće stvoriti ‘kritičnu masu’? Ne smijemo zaboraviti da govorimo o glazbi koja nema puno dodirnih kulturoloških točaka s ovim prostorima…
“Moguće je, ali se neke stvari moraju iz korijena promijeniti. Vremena su takva da ljude tehnologija bombardira s kratkoročnim informacijama i podražajima što ih poglupljuje, a to je sve ono čime se mi ne bavimo. Iako je situacija takva, ima dovoljno sadržaja kojem vrijedi posvetiti pažnju, ali trenutni kanali koji postoje (službeni) definitivno ne poklanjaju dovoljno pažnje takvim kreativnostima. To definitivno nije izlika, onaj tko hoće, taj i može doći do onoga što želi. Veći je problem možda jedan problematični kolektivni mentalni sklop…”
Na kraju krajeva, čini se kako na primjeru Vedrana Menige vidimo kako se i plivajući uzvodno negdje može doći. Njegova sreća u nesreći je to da u početku nije imao pristup potrebnim kanalima gdje bi mogao konkretizirati svoje ideje, stoga je kanale stvorio – sam. Usprkos involviranosti u velike i zahtjevne festivalske projekte, Meniga je stigao otvoriti i shop te pokrenuti izdavačku etiketu PDV, gdje, opet uzvodno, izbacuje fizička izdanja regionalnih glazbenika. Entuzijast i neumorni radnik nije zaboravio svoje glazbene korijene, pa možda baš zahvaljujući njemu i njegovom timu danas u svojoj omiljenoj prodavaonici ploča možete pronaći izdanja kojima netko drugi ne bi dao priliku. Good Guy Meniga.
