Nove Sluške donose čovjeka koji je prije 14. godine pokrenuo Seasplash festival u Puli, a danas uz njega još organizira Dimensions i Outlook festival, kada stigne pušta muziku s ploča, a baš otvara
‘record store’ Pločnik.
Vedran Meniga bira playlistu za ovu nedjelju: Iako prožima čitav moj život, i čini osnovu profesije, već podugo najmanje za šta imam vremena je (nesmetano) preslušavanje mjuze. Tome je nedavno malo pripomogao tijek sudbine, kad sam se vratio u svoj studentski, jednosobni stan u kojem sam okružen s par tisuća ploča, pa svaki dan započinje odabirom naslova s kojim uz prvu kavu započinjem dan, ili onog uz kojeg padam u san.
Pritom je zgodno spomenuti da od kada znam za sebe muziku slušam dominantno s gramofonskih ploča, i te dobre navike se nikad nisam odrekao. Na hardu imam minimalan broj digitalnih formata što pristižu na preslušavanja, i dok melodije s laptopa uglavnom služe u funkciji pozadine radne svakodnevnice, ploče i dalje jedine uspijevaju zadržati moj fokus na ono što dolazi s medija.
Osim toga oboružavam se novom i starom mjuzom tijekom redovnih putovanja, s naglaskom na gutanje kilometara autom.
Ne sviram u bendu već 6 godina, izdavštvom se bavim i dalje, pa prvi dio
odlazi na izbor stvari s posljednjih izdanja naše mlade i agilne
izdavačke etikete PDV (Prekomjerna doza vinila / Puna digitalna vreća).
Došli
smo do 15. izdanja prije nego smo se i sami tomu nadali, slijedi po
jedna pjesma sa zadnjih 5 (od Motusa, zaključno s Filipom M.), a dok se
ne pojavi jedno od nadolazećih = dugosvirajući prvijenac Bamwisea, tu je
za sada njihova posljednja snimljena stvar, objavljena 2014. na
kompilacijskom albumu “Seasplash ritam” (PDV004).
Sleaford Mods jedno je od ‘novijih’ imena koje izdvajam, s vrlo jednostavnom, direktnom i upečatljivom punk lirikom, krenuvši kao atrakcija lokalnih pubova, došli su do velikih pozornica i prime time termina.
Na organizaciju festivala odlazi mi najviše vremena, pa je logičan i izbor nekih od ovogodišnjih izvođača.
Iz programa Seasplash festivala izdvajam jedan od trenutno najpopularnijih sound systema uopće, francuski O.B.F, obradu klasika “Ninja We Ninja” izraelskog producenta Kalbate, koja je žarila plesnim podijima u vrijeme špice dubstepa, kao i jednu od aktualnih uspješnica domaćeg producenta Egolessa, vlasnika najvećeg broja vinilnih izdanja u prošloj godini, trenutno na engleskoj turneji, uslijed niza inozemnih nastupa.
Dimensions festival donosi veliki broj renomiranih imena, u širokom rasponu stilova, ovom prilikom izdvajam domaće hiperaktivne producente Petra Dundova i Iliju Rudmana, koji se također nalaze na tom popisu.
Kod Outlooka je slična situacija, od niza najavljenih izdvajam neke koji su iskočili u posljednje vrijeme i zapeli mi za uho.
Noviteti na mojim policama, i u izboru kad dođem doma, kao idealni za opuštanje su hip-hop, soul, r’n’b i funk zvuci. Izbor ovdje pada na prvi album Jill Scott, i novozelandske Fat Freddy’s Drop (imaju i odličan novi album “Bays”).
Kupovina starog jukeboxa na singlice jedna je od najboljih stvari koje sam napravio u životu, i koja je znatno pripomogla otkrivanju i njegovanju svjetske glazbene baštine unutar mog malog univerzuma. Trudeći se redovno mijenjati njegov sadržaj, pri nabavci novih singlica između ostalog otkrio sam mnoge bisere, kao i potvrdio činjenicu da su najprepoznatljiviji evergreeni ustvari samo prerade prerada.
Jedna od omiljenih na redovnom repertoaru je obrada klasika “The Stone Poneys” od Lemonheadsa, koju zasigurno svrstavam među top 10 ljubavnih punk pjesama. Jukebox je pomogao da preslušam bar neke od materijala Elvisa Costella kojeg sam godinama ignorirao, među kojima izdvajam ovaj punk-reggae/new wave hit.
Za kraj jedna vrlo osobna stvar, aktualni hit iz svakodnevnog života overdoziranog ogromnom količinom informacija i komunikacije, koju mnogi dodatno opterećuju osobnim problemima, kao da ih drugi nemaju (smijeh).
