Vasko Atanasovski: “S Triom nemam nikakvih ograničenja”

U glazbi Vaska Atanasovskog prvenstveno prevladava jazz, ali svatko tko pomno posluša njegov rad shvatit će da su u njoj implementirani razni glazbeni elementi, bilo da se radi o tradicionalnoj glazbi Balkana ili o zaigranim kompozicijama koje odlično odgovaraju Vaskovim vokalnim interpretacijama.

Jedan od najpoznatijih slovenskih saksofonista i flautista surađivao je sa samom kremom svjetske glazbene scene, pa se na tom popisu, osim nama najbližih Vlatka Stefanovskog, Tamare Obrovac i Krunoslava Levačića, nalazi Tommy Emmanuel, Michel Godard, Living Colour te mnogi drugi. Kada se sve broji i oduzme i tome doda nadolazeći koncert u KSET-u, valjalo je popričati s ovim jazzerom sa slavenskom dušom kojem mnogi tepaju da je Jim Morrison na saksofonu.

Jedan od vaših aktualnijih uradaka je album “Fire & Ice” koji je snimljen s komornim gudačkim ansamblom Slovenske filharmonije i Vlatkom Stefanovskim. Kako je došlo do suradnje između vas i Stefanovskog?
Prvo su me mediji zvali, da napravim intervju s Vlatkom, onako kao glazbenik s glazbenikom. Intervju je ispao super, a mi da ne bi samo pričali, počeli smo i svirati pa tako to traje već tri godine.Kako vam je bilo raditi sa Slovenskom filharmonijom?
Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije je odličan orkestar s kojim u posljednjih deset godina najviše i najčešće surađujem. U njemu su sabrani najbolji gudači u Sloveniji, koji vole moju glazbu.Biste li ponovili to iskustvo ili možda napravili kompletan autorski materijal na taj način?
Jako puno volim raditi s orkestrima, tako da kakav takav projekt svakako slijedi.Vratimo se malo na vaše same glazbene početke. Svirate flautu i saksofon. Što je kumovalo da se posvetite tim instrumentima?
S pet godina počeo sam svirati violinu i kasnije postao prvak na klasičnom saksofonu. U osnovnoj školi sam pohađao jazz seminare, eksperimentirao i improvizirao, a zbog mog velikog interesa prema jazzu počeo sam svirati saksofon i flautu.U kojoj vas mjeri tradicionalna glazba privlači i koje je podneblje nekako najviše utjecalo na vas?
Oduvijek sam slušao glazbu svih stilova, a pogotovo sam već od djetinjstva poznavao tradicionalnu i rock glazbu naših, ex-yu, balkanskih prostora. Mislim, da je to mnogo utjecalo, da sam rođen u Jugoslaviji s korijenima iz skoro svake ex-yu republike. To je i danas to podneblje. Jednako mi je domaća Ljubljana, Zagreb, Beograd ili Skopje.

Surađivali ste s mnogim prestižnim svjetskim glazbenicima. Postoji li neka suradnja koja vam je posebno draga?
Bilo je mnogo toga i teško je bilo što izdvojiti. Sve suradnje bile su jedinstveno i izvanredno iskustvo. Neke su zbog okolnosti bile kratkotrajne, a neke traju već više od deset godina.

Koji su utjecaji bili presudni u vašem glazbenom izričaju?
Uf. Slušam stvarno puno različite glazbe, od rocka, jazza, klasike i tradicionalne glazbe iz različitih dijelova svijeta. Svašta me zanima. Ali recimo, da se iz djetinjstva sjećam nekih ciganskih, starogradskih melosa u kombinaciji s glazbom baleta Tchaikovskog jer su mi roditelji bili baletani. Sjećam se kad sam još kao dijete, od mog starog ujaka, koji je bio svjetski jazz pijanista, naučio “La Vie En Rose” od Louisa Armstronga. Srednja škola je bila kombinacija metala, koji je preko starog rocka prešao u ECM glazbene priče poput Keitha Jarretta, Arvoa Parta i slično, a tu su uvijek bili i Bob Dylan, Rabih Abou Khalil, Hariprasad Chaurasia, Vigen, The Beatles, Jimi Hendrix i cigani.

Vasko Atanasovski Trio dolazi nam u KSET, a u vašem društvu se nalaze i Marjan Stanić i Dejan Lapanja s kojima surađujete posljednjih godina. Kako pristupate procesu pisanja i stvaranja skladbi kao Trio?
Sa svim svojim prethodnim projektima snimio sam po jedan album, a s Triom surađujem već pet godina i spremamo treći album. Ja pišem glazbu i tekstove, a poslije stvari zajedno složimo. Odlično se slažemo kao glazbenici u umjetničkim pogledima, a isto tako u kulinarici i kao prijatelji.

Zvuk Trija zapravo je rezultat individualnosti i neopterećenosti žanrovskim definicijama koje se osjete u vašoj glazbi. Tome pridonosi i svestranost samog Trija. Koliko vam ta svestranost olakšava u stvaranju glazbe?
Pa izgleda da su te svestranosti dio mene i odlično je to, da s ekipom Tria nemam nikakvih ograničenja. Tu se može desiti sve, od najintimnijih balada preko jazza i etna do najžešćeg rock’n’rolla.

Imate već dvije koncertne turneje po Kini, nastupali ste u Londonu, Njemačkoj i Argentini. Kako publika u inozemstvu reagira na vašu glazbu?
Publika nas je stvarno svuda odlično primila. Mislim, da je to zbog toga što je naša glazba pozitivna.

Radite na novom materijalu. Kako biste opisali zvuk koji će prevladavati na novom albumu?
Album smo već snimili i svaki od nas je vrlo zadovoljan rezultatom. Ima tu puno zvukova. Na neki način smo minimalističan bend s izrađenim, jedinstvenim zvukom, koji nam slijedi i na novom albumu. Novost su naravno drugačije kompozicije, a ponekad se u njih uklapa i distorzija. To je još uvijek električna varijanta iako smo posljednjih godinu dana počeli raditi i unplugged koncerte, gdje je priča malo drugčija.

Što publika može očekivati na vašem koncertu u KSET-u?
Svirat ćemo odabrane stvari iz našeg repertoara, koji se sastoji od četrdeset skladbi i pjesama. Neke stvari su na engleskom, druge hrvatskom, a nešto malo i na slovenskom. Uz instrumentale naravno. Kao uvijek dat ćemo sve od sebe, a bilo bi nam drago da je publike što više, da se raspjeva i zapleše.